Poznata analitičarska kuća Strategy Analytics objavila je u srijedu rezultate svojeg istraživanja vrijednosti tržišta pametnih telefona prema kojem je sveukupan globalni operativni profit u 2016. za ovu industrijsku granu bio oko 53,7 milijardi dolara. To je, dakle ukupna količina novca koja svim proizvođačima smartfona zajedno ostane na računima nakon što od ukupnog prihoda oduzmu sva ulaganja u proizvodnju, marketing, transport, davanja i druge troškove, piše Bug.hr.
Od svih tih 53,7 milijardi dolara profita, Apple sa svojim iPhoneima ostvari blizu 80%, odnosno oko 44,9 milijardi. Na drugom je mjestu Samsung koji uzme dobar dio ostatka. Točnije, južnokorejski gigant ostvari gotovo 15% tog iznosa kao profit, dakle 8,3 milijarde dolara. Treće, četvrto i peto mjesto s 1,6% drži Huawei, s 1,5% Oppo i s 1,3% Vivo, dok se svi ostali proizvođači mobitela na svijetu, od premium ekipe poput LG-ja, HTC-a i Sonyja, preko razvikanijih Kineza kakvi su Lenovo, Xiaomi i ZTE, pa sve do potpunih kineskih marginalaca – grebu za preostali postotak i nešto, odnosno mrvice…
Kako je to moguće, pitate se i zašto se onda, uopće, svi ovi koji nisu Apple, Samsung, Huawei, Oppo i Vivo uopće bave ovim biznisom?
Ovo pitanje je tim razumnije postaviti ako se uzme u obzir da među spomenutim 'sakupljačima mrvica' postoje proizvođači koji globalno ostvaruju itekako lijepe tržišne udjele po pitanju količine prodanih uređaja, nerijetko bliske makar nekima od spomenute petorke.
Stvar je u operativnoj margini, koja je – od proizvođača do proizvođača – drugačija, a to je, pojednostavljeno rečeno, upravo ona razlika između ostvarenog prihoda od prodaje i svih troškova. Operativna margina se uvijek izražava u postocima, kao omjer prihoda i profita. Ona, u stvari, označava koliko uprihođene love od prodaje je kompaniji ostalo kao profit, to jest kao čisti keš iliti zarada na računu. Što je veća – to bolje za kompaniju.
Apple je, recimo, u 2016. ostvario oko 138,5 milijardi dolara prihoda od prodaje iPhonea, a uz operativnu marginu od 32,4% ostalo im je oko 44,9 milijardi profita. Može se, dakle, pojednostavljeno reći da cijena koju Apple plati da bi prodao jedan iPhone iznosi 67,6% cijene koju kupac za taj isti iPhone plati Appleu… (Dakle 100% minus 32,4%.)
Samsungova operativna margina za mobitele iznosi 11,6%. Tako je Samsung u 2016. ostvario prihod od 71,6 milijardi dolara od prodaje telefona (što je zbog fijaska s Galaxy Noteom 7 manje od 75,2 milijarde ostvarenog prihoda u 2015. godini), pa cijena koju Samsung plati da bi prodao jedan svoj telefon u prosjeku iznosi 88,4% cijene koju kupac njima plati da bi ga kupio.
Što se spuštamo niže po ljestvici „uspješnih“ proizvođača mobitela (ako „uspjeh“ determiniramo udjelom ostvarenog profita u sveukupnom profitu te industrije), to je umnožak operativne margine i ostvarenog prihoda manji. Kako su razlike u ostvarenom prihodu manje nego razlike u ostvarenom profitu, jasno je da su spuštanjem po toj ljestvici manje i operativne margine, piše Bug.hr.
Drugim riječima – Apple plaća najmanju cijenu da bi prodao jedan iPhone, zatim Samsung, zatim Huawei i tako dalje… Poznati premium brendovi koji „beru mrvice“ u kolaču profita najčešće plaćaju puno više, tj. „cijena prodaje“ jednog mobitela je za njih – skuplja.
I dalje ostaje neodgovoreno ono pitanje – zašto se onda uopće time bave?
To što imaju ili malu operativnu marginu ili mali udio u količini prodanih mobitela (ili oboje) – i dalje ne znači da nisu profitabilni. Imati, primjerice, svega 0,1% udjela u ukupnom globalnom profitu ostvarenom od prodaje mobitela i dalje znači imati profit i to profit od 53 milijuna dolara godišnje.
Svega 0,1% udjela vam, dakle, i dalje daje 53 milijuna razloga da se bavite proizvodnjom i prodajom mobitela. Možda ste tržišno potpuno nebitni u odnosu na Apple, Samsung i Huawei, pa čak i na Oppo i Vivo, možda imate operativnu marginu kakve bi se posramio i brucoš na privatnom visokom učilištu za poduzetništvo, možda imate brend mobitela za koji nitko nikada izvan vaše države nije čuo, ali i dalje gradite biznis od kojeg uredno može živjeti nekoliko stotina zaposlenika, pojasnio je Bug.hr.
Od svih tih 53,7 milijardi dolara profita, Apple sa svojim iPhoneima ostvari blizu 80%, odnosno oko 44,9 milijardi. Na drugom je mjestu Samsung koji uzme dobar dio ostatka. Točnije, južnokorejski gigant ostvari gotovo 15% tog iznosa kao profit, dakle 8,3 milijarde dolara. Treće, četvrto i peto mjesto s 1,6% drži Huawei, s 1,5% Oppo i s 1,3% Vivo, dok se svi ostali proizvođači mobitela na svijetu, od premium ekipe poput LG-ja, HTC-a i Sonyja, preko razvikanijih Kineza kakvi su Lenovo, Xiaomi i ZTE, pa sve do potpunih kineskih marginalaca – grebu za preostali postotak i nešto, odnosno mrvice…
Kako je to moguće, pitate se i zašto se onda, uopće, svi ovi koji nisu Apple, Samsung, Huawei, Oppo i Vivo uopće bave ovim biznisom?
Ovo pitanje je tim razumnije postaviti ako se uzme u obzir da među spomenutim 'sakupljačima mrvica' postoje proizvođači koji globalno ostvaruju itekako lijepe tržišne udjele po pitanju količine prodanih uređaja, nerijetko bliske makar nekima od spomenute petorke.
Stvar je u operativnoj margini, koja je – od proizvođača do proizvođača – drugačija, a to je, pojednostavljeno rečeno, upravo ona razlika između ostvarenog prihoda od prodaje i svih troškova. Operativna margina se uvijek izražava u postocima, kao omjer prihoda i profita. Ona, u stvari, označava koliko uprihođene love od prodaje je kompaniji ostalo kao profit, to jest kao čisti keš iliti zarada na računu. Što je veća – to bolje za kompaniju.
Apple je, recimo, u 2016. ostvario oko 138,5 milijardi dolara prihoda od prodaje iPhonea, a uz operativnu marginu od 32,4% ostalo im je oko 44,9 milijardi profita. Može se, dakle, pojednostavljeno reći da cijena koju Apple plati da bi prodao jedan iPhone iznosi 67,6% cijene koju kupac za taj isti iPhone plati Appleu… (Dakle 100% minus 32,4%.)
Samsungova operativna margina za mobitele iznosi 11,6%. Tako je Samsung u 2016. ostvario prihod od 71,6 milijardi dolara od prodaje telefona (što je zbog fijaska s Galaxy Noteom 7 manje od 75,2 milijarde ostvarenog prihoda u 2015. godini), pa cijena koju Samsung plati da bi prodao jedan svoj telefon u prosjeku iznosi 88,4% cijene koju kupac njima plati da bi ga kupio.
Što se spuštamo niže po ljestvici „uspješnih“ proizvođača mobitela (ako „uspjeh“ determiniramo udjelom ostvarenog profita u sveukupnom profitu te industrije), to je umnožak operativne margine i ostvarenog prihoda manji. Kako su razlike u ostvarenom prihodu manje nego razlike u ostvarenom profitu, jasno je da su spuštanjem po toj ljestvici manje i operativne margine, piše Bug.hr.
Drugim riječima – Apple plaća najmanju cijenu da bi prodao jedan iPhone, zatim Samsung, zatim Huawei i tako dalje… Poznati premium brendovi koji „beru mrvice“ u kolaču profita najčešće plaćaju puno više, tj. „cijena prodaje“ jednog mobitela je za njih – skuplja.
I dalje ostaje neodgovoreno ono pitanje – zašto se onda uopće time bave?
To što imaju ili malu operativnu marginu ili mali udio u količini prodanih mobitela (ili oboje) – i dalje ne znači da nisu profitabilni. Imati, primjerice, svega 0,1% udjela u ukupnom globalnom profitu ostvarenom od prodaje mobitela i dalje znači imati profit i to profit od 53 milijuna dolara godišnje.
Svega 0,1% udjela vam, dakle, i dalje daje 53 milijuna razloga da se bavite proizvodnjom i prodajom mobitela. Možda ste tržišno potpuno nebitni u odnosu na Apple, Samsung i Huawei, pa čak i na Oppo i Vivo, možda imate operativnu marginu kakve bi se posramio i brucoš na privatnom visokom učilištu za poduzetništvo, možda imate brend mobitela za koji nitko nikada izvan vaše države nije čuo, ali i dalje gradite biznis od kojeg uredno može živjeti nekoliko stotina zaposlenika, pojasnio je Bug.hr.
