Broj zaraženih raste iz dana u dan, što znanost kaže koliko na oboljenja utječe stanični imunitet i može li se preko njih doći do lijeka protiv koronavirusa za HRT je objasnio prof.dr. Dragan Primorac.
– Nije jednostavno ni mikroorganizmu, njih je oko 100 tisuća do milijun dnevno koji nas pokušavaju napasti, a rijetko pobijede. Mi imamo našu mukozu, sluznicu, glikoproteine, oni imitiraju da su receptori našeg organizma i prevarom se na njih vežu virusu i onda ih mi izbacimo, pojasnio je.
– Mi od početka pandemija imamo jedno pitanje, za osobu koja je preboljela ili je cijepljena, koliko traje imunitet? Što predstavlja ako mi nakon dva-tri mjeseca nemamo antitijela? Kada virus Sars-Cov-2 uđe u organizam, nekoliko je način na koje se mi protiv njega borimo. Prvo, u početku B limfociti koji dolaze ih koštane srži mogu ga direktno napasti i krenuti u proizvodnju protutijela. Kada virus uđe u stanicu imamo jedan drugi mehanizam koji djeluje putem makrofaga ili dendrijskih stanica koje ga progutaju, raskomadaju i predoče T limfocitima. Oni imaju golemu ulogu, luče puno bioaktivnih molekula koje stimuliraju cijeli imunosni sustav. Citotoksičnim stanicama ne treba puno pomoći, one odmah napadaju virus i unište ga, rekao je Primorac.
Pojasnio je što se događa kod ponovnog kontakta s virusom.
– Ako je naš organizam sposoban, a uglavnom jest, on se sjeti što je bilo iz ranijeg vremenskog perioda, aktivira se taj stanični imunitet i mi bivamo zaštićeni. Puno je publikacija pokazala da jednom kada padne razina protutijela ne znači da vi niste zaštićeni, a s druge strane znači da bez staničnog imuniteta ne možete biti dugotrajno zaštićeni, rekao je.
Upitan garantira li nam cijepljenje taj stanični imunitet, Primorac je pojasnio:
– Osobe koje su preboljele imaju stanični imunitet i zaštićene su. Prema nekim radovima, a mi to znamo oko starijeg brata Sars-Cov-2 iz 2003., i godinama. To će donijeti do promjene paradigme formiranja stavova odgovornih kako se postaviti prema osobama koje su preboljele i koje su cijepljene. Snažan stanični imunitet postoji i kod jednih i kod drugih. Vremenski period što se tiče Sars-Cov-2 nije jasan, malo je vremena prošlo, i zbog toga znanost ima veliku snagu. Mi pratimo što se događa unutar populacije i na temelj toga ćemo donositi zaključke. Tek prije nekoliko dana u Hrvatskoj je uvedeno testiranje staničnog imuniteta.
– Test je vrlo jednostavan. Imate krv pacijenta koji je prebolio ili je cijepljen, stimulirate dodavanjem proteina šiljka i gledate kako će reagirati ako ima postojeće memorijske stanice unutar proizvodnje interferona i vi ga mjerite kao takvoga, kaže Primorac.
– Nature Communication i neki drugi radovi su pokazali da osobe koje su bili u kontaktu s inficiranima, imaju razvijen stanični imunitet. To je podatak koji je dosad bio nepoznat. Nisu bili pozitivni ni na prisustvo protutijela ni antigenskog brzog teksta. Kod puno ljudi, koji su imali dilemu zašto jedino oni u obitelji nisu dobili bolest, oni tumače da je jedan od glavnih razloga stanični imunitet, rekao je profesor.
Govorio je o liječenju mezenhimnim stanicama.
– Mezenhimne matične stanice su stanice koje imaju veliki potencijal dati bilo koje tkivo, ali kad ih koristite “in vivo” model je jednak, jedanput kad one dođu na mjesto gdje je upala, one promjene svoj oblik ponašanja i počnu lučiti bioaktivne faktore. One sprečavaju smrt stanica koje su u okruženju, promijene upalnu okolinu u neupalnu, djeluju imunomodulatorno, počnu proizvoditi nove krvne žile. Imaju jedan nevjerojatan efekt, a to ima jedan prirodni antibiotik, kojeg zovemo LL37, naglašava Primorac.
– Kad dobijete infekciju sa Sars-Cov-2 prostor između alveole i kapilare je vrlo problematičan, organizam se nastoji obraniti, počne lučiti brojne molekule citokine, krvne žile postaju propusne i vi nemate mogućnost razmjene kisika. Zbog toga se nama događa ulazak u stanje akutnog respiratornog distres sindroma. Ove stanice zakoče taj proces, počnu remodulirati upalu, neutraliziraju je, omoguće regeneraciju i imaju antimikrobni učinak, rekao je Primorac dodajući da mezenhimne stanice imaju svi.
– Nije jednostavno ni mikroorganizmu, njih je oko 100 tisuća do milijun dnevno koji nas pokušavaju napasti, a rijetko pobijede. Mi imamo našu mukozu, sluznicu, glikoproteine, oni imitiraju da su receptori našeg organizma i prevarom se na njih vežu virusu i onda ih mi izbacimo, pojasnio je.
– Mi od početka pandemija imamo jedno pitanje, za osobu koja je preboljela ili je cijepljena, koliko traje imunitet? Što predstavlja ako mi nakon dva-tri mjeseca nemamo antitijela? Kada virus Sars-Cov-2 uđe u organizam, nekoliko je način na koje se mi protiv njega borimo. Prvo, u početku B limfociti koji dolaze ih koštane srži mogu ga direktno napasti i krenuti u proizvodnju protutijela. Kada virus uđe u stanicu imamo jedan drugi mehanizam koji djeluje putem makrofaga ili dendrijskih stanica koje ga progutaju, raskomadaju i predoče T limfocitima. Oni imaju golemu ulogu, luče puno bioaktivnih molekula koje stimuliraju cijeli imunosni sustav. Citotoksičnim stanicama ne treba puno pomoći, one odmah napadaju virus i unište ga, rekao je Primorac.
Pojasnio je što se događa kod ponovnog kontakta s virusom.
– Ako je naš organizam sposoban, a uglavnom jest, on se sjeti što je bilo iz ranijeg vremenskog perioda, aktivira se taj stanični imunitet i mi bivamo zaštićeni. Puno je publikacija pokazala da jednom kada padne razina protutijela ne znači da vi niste zaštićeni, a s druge strane znači da bez staničnog imuniteta ne možete biti dugotrajno zaštićeni, rekao je.
Upitan garantira li nam cijepljenje taj stanični imunitet, Primorac je pojasnio:
– Osobe koje su preboljele imaju stanični imunitet i zaštićene su. Prema nekim radovima, a mi to znamo oko starijeg brata Sars-Cov-2 iz 2003., i godinama. To će donijeti do promjene paradigme formiranja stavova odgovornih kako se postaviti prema osobama koje su preboljele i koje su cijepljene. Snažan stanični imunitet postoji i kod jednih i kod drugih. Vremenski period što se tiče Sars-Cov-2 nije jasan, malo je vremena prošlo, i zbog toga znanost ima veliku snagu. Mi pratimo što se događa unutar populacije i na temelj toga ćemo donositi zaključke. Tek prije nekoliko dana u Hrvatskoj je uvedeno testiranje staničnog imuniteta.
– Test je vrlo jednostavan. Imate krv pacijenta koji je prebolio ili je cijepljen, stimulirate dodavanjem proteina šiljka i gledate kako će reagirati ako ima postojeće memorijske stanice unutar proizvodnje interferona i vi ga mjerite kao takvoga, kaže Primorac.
– Nature Communication i neki drugi radovi su pokazali da osobe koje su bili u kontaktu s inficiranima, imaju razvijen stanični imunitet. To je podatak koji je dosad bio nepoznat. Nisu bili pozitivni ni na prisustvo protutijela ni antigenskog brzog teksta. Kod puno ljudi, koji su imali dilemu zašto jedino oni u obitelji nisu dobili bolest, oni tumače da je jedan od glavnih razloga stanični imunitet, rekao je profesor.
Govorio je o liječenju mezenhimnim stanicama.
– Mezenhimne matične stanice su stanice koje imaju veliki potencijal dati bilo koje tkivo, ali kad ih koristite “in vivo” model je jednak, jedanput kad one dođu na mjesto gdje je upala, one promjene svoj oblik ponašanja i počnu lučiti bioaktivne faktore. One sprečavaju smrt stanica koje su u okruženju, promijene upalnu okolinu u neupalnu, djeluju imunomodulatorno, počnu proizvoditi nove krvne žile. Imaju jedan nevjerojatan efekt, a to ima jedan prirodni antibiotik, kojeg zovemo LL37, naglašava Primorac.
– Kad dobijete infekciju sa Sars-Cov-2 prostor između alveole i kapilare je vrlo problematičan, organizam se nastoji obraniti, počne lučiti brojne molekule citokine, krvne žile postaju propusne i vi nemate mogućnost razmjene kisika. Zbog toga se nama događa ulazak u stanje akutnog respiratornog distres sindroma. Ove stanice zakoče taj proces, počnu remodulirati upalu, neutraliziraju je, omoguće regeneraciju i imaju antimikrobni učinak, rekao je Primorac dodajući da mezenhimne stanice imaju svi.
