Salih Dželilović iz bugojanskog naselja Kula prije tri godine se počeo baviti uzgojem šipurka. Urod ove kulture, za koju se vežu značajna ljekovita svojstva, na Salihovom imanju proteklih godina je bio solidan, ove godine je znatno bolji, a od iduće, četvrte godine očekuje najbolje.
U ovaj posao, Salih je, kaže, krenuo nakon što su njegova dvojica sinova s obiteljima, u potrazi za boljim životom, napustila Bugojno i Bosnu i Hercegovinu.
Kako bi barem nakratko zaboravio na te tegobe, počeo je obrađivati zemljište ručno. Informirao se o kulturi koja bi na takvom tlu najbolje uspjela i odlučio se za šipurak.
Kokoške radnici
Nabavio je i kokoške, s kojima priča, a one su mu, kaže u šali, kao radnici jer uklanjaju sve insekte, travu te usto i gnoje grmove šipurka. Zadovoljan je, nakon dvije prosječne godine urod ove godine je veoma dobar.
- Trenutno imam 150 sadnica. Prošle godine sam imao urod od tri kilograma po grmu, a ove godine je urod znatno veći. Prednost kod ove kulture je što u šipurku nema otpada, sve se može iskoristiti. Potrebna mu je propusna zemlja.
S zemljišta i stotinu kokoški mogu se zaraditi tri godišnje mirovine. Od stotinu kokoški, prodajom jaja, mjesečno se može zaraditi 1.200 KM, što je za deset mjeseci 12.000 maraka, te 3.000 KM od šipurka i eto 15.000 KM - kaže nam Salih.
Kaže da radi iz zadovoljstva te da odlazak u kafiće zamjenjuje radom na plantaži, gdje provodi veći dio dana. Financijskim učincima nije opterećen. Mnogo toga podijeli. Od ovogodišnjeg uroda pravit će brašno, cijediti ulje te praviti pekmez.
Nije zahtjevno
- Planiram proširiti proizvodnju, naručio sam strojeve jer se isplati. Nema tu velikog ulaganja, a efekti su veoma dobri. Tržište postoji i šteta je to ne iskoristiti. Pozivam sve ljude koji imaju imanja da se opredijele za proizvodnju šipurka, jer nije teško, nije zahtjevno.
Neka se okane asfalta, neka se vrate na sela, unajme dunum zemlje, ima je sada koliko hoćete, neka naprave kolibicu i korisno provode vrijeme. Tako će biti i zdraviji - poručuje naš sedamdesetogodišnji sugovornik Salih, po struci elektromehaničar, piše Avaz.
U ovaj posao, Salih je, kaže, krenuo nakon što su njegova dvojica sinova s obiteljima, u potrazi za boljim životom, napustila Bugojno i Bosnu i Hercegovinu.
Kako bi barem nakratko zaboravio na te tegobe, počeo je obrađivati zemljište ručno. Informirao se o kulturi koja bi na takvom tlu najbolje uspjela i odlučio se za šipurak.
Kokoške radnici
Nabavio je i kokoške, s kojima priča, a one su mu, kaže u šali, kao radnici jer uklanjaju sve insekte, travu te usto i gnoje grmove šipurka. Zadovoljan je, nakon dvije prosječne godine urod ove godine je veoma dobar.
- Trenutno imam 150 sadnica. Prošle godine sam imao urod od tri kilograma po grmu, a ove godine je urod znatno veći. Prednost kod ove kulture je što u šipurku nema otpada, sve se može iskoristiti. Potrebna mu je propusna zemlja.
S zemljišta i stotinu kokoški mogu se zaraditi tri godišnje mirovine. Od stotinu kokoški, prodajom jaja, mjesečno se može zaraditi 1.200 KM, što je za deset mjeseci 12.000 maraka, te 3.000 KM od šipurka i eto 15.000 KM - kaže nam Salih.
Kaže da radi iz zadovoljstva te da odlazak u kafiće zamjenjuje radom na plantaži, gdje provodi veći dio dana. Financijskim učincima nije opterećen. Mnogo toga podijeli. Od ovogodišnjeg uroda pravit će brašno, cijediti ulje te praviti pekmez.
Nije zahtjevno
- Planiram proširiti proizvodnju, naručio sam strojeve jer se isplati. Nema tu velikog ulaganja, a efekti su veoma dobri. Tržište postoji i šteta je to ne iskoristiti. Pozivam sve ljude koji imaju imanja da se opredijele za proizvodnju šipurka, jer nije teško, nije zahtjevno.
Neka se okane asfalta, neka se vrate na sela, unajme dunum zemlje, ima je sada koliko hoćete, neka naprave kolibicu i korisno provode vrijeme. Tako će biti i zdraviji - poručuje naš sedamdesetogodišnji sugovornik Salih, po struci elektromehaničar, piše Avaz.
