Kad je 11. ožujka 2011. snažan potres praćen tsunamijem pogodio Japan, razorivši gradove i izazvavši taljenje jezgri nuklearnih reaktora u Fukushimi, svijet je užasnuto promatrao kaotičnu borbu s najgorom svjetskom nuklearnom katastrofom nakon Černobila. Razorni valovi izazvani potresom magnitude 9.0 pogodili su sjeveroistočnu obalu zemlje, ubili gotovo 20.000 ljudi i uništili nuklearnu elektranu Fukushima.
Više od 160.000 ljudi pobjeglo je pred radijacijom. Neki su tada, uključujući premijera Naoto Kana, strahovali da će evakuiran morati biti i Tokio ili neki drugi gradovi. Kiyoshi Kurokawa vodio je istragu koja je zaključila da je za katastrofu odgovoran čovjek.
Život u zajednici teško se obnavlja
Masakazu Daibo ponovno je otvorio obiteljski restoran u dijelu Japana koji je proglašen zatvorenom zonom nakon nuklearne katastrofe 2011., ali gotovo da nema susjeda.
13 godina nakon što je radijacija primorala tisuće ljudi da pobjegnu iz svojih domova u Fukushimi, neki gradovi u toj regiji i dalje se teško nose s pitanjem kako obnoviti život u zajednici. U 12 posto prefekture Fukushime nije bio dopušten pristup nakon katastrofe i oko 165.000 ljudi pobjeglo je iz svojih domova ili za vrijeme evakuacije ili dobrovoljno.
Mnogobrojna područja od tada su proglašena sigurnima nakon detaljne dekontaminacije i ljudima se nude poticaji da se vrate. Ali mnogi oklijevaju. Daibo se vratio tek 2020. godine, ponovno otvorivši restoran koji je otvorio njegov djed u gradu Namieju, oko devet kilometara od nuklearne elektrane. Namie i 11 susjednih zajednica bili su dio zatvorene zone oko elektrane i Daibo je godinama mogao dolaziti samo u kratke posjete.
"Nije bilo ljudi, ali grad je ostao. Bilo je zaista kao na filmskom setu", rekao je taj 68-godišnjak AFP-u. "Nisam čuo ljudske glasove, a vidio sam samo divlje pse, krave, svinje."
Sve u restoranu morao je baciti jer je bilo radioaktivno. Daibo i njegova supruga oklijevali su vratiti se, ali nakon što su restrikcije ukinute 2017., odlučili su da će pokušati oživjeti prošlost. "Želim da svi kažu: 'Oh, ovo je davno zaboravljen okus' kada kušaju moju hranu", rekao je.
Ali rijetki su ga slijedili.
"Ne mogu se vratiti"
Mnogi ljudi ne žele se vratiti zbog straha od radijacije i nepovjerenja u dekontaminaciju. "Nije da se neću vratiti. Više je da se ne mogu vratiti", rekla je Megumi Okada, koja je u vrijeme katastrofe bila trudna s trećim djetetom, a otišla je unatoč tome što je bila izvan službene zone za evakuaciju. "Da sam sama, vratila bih se kući", dodala je 38-godišnjakinja, sada majka četvero djece koja živi u Tokiju. "Ali kao majka želim izbjeći rizike za svoju djecu."
Gotovo dvije trećine evakuiranih iz Fukushime ne planiraju se vratiti, po ispitivanju Sveučilišta Kwansei Gakuin iz 2020. "Mnogi kažu da ne mogu vjerovati u dekomisiju i njihovo nepovjerenje u vladine mjere je duboko", rekao je Yoko Saito, izvanredni profesor koji je sudjelovao u istraživanju.
Više od 160.000 ljudi pobjeglo je pred radijacijom. Neki su tada, uključujući premijera Naoto Kana, strahovali da će evakuiran morati biti i Tokio ili neki drugi gradovi. Kiyoshi Kurokawa vodio je istragu koja je zaključila da je za katastrofu odgovoran čovjek.
Život u zajednici teško se obnavlja
Masakazu Daibo ponovno je otvorio obiteljski restoran u dijelu Japana koji je proglašen zatvorenom zonom nakon nuklearne katastrofe 2011., ali gotovo da nema susjeda.
13 godina nakon što je radijacija primorala tisuće ljudi da pobjegnu iz svojih domova u Fukushimi, neki gradovi u toj regiji i dalje se teško nose s pitanjem kako obnoviti život u zajednici. U 12 posto prefekture Fukushime nije bio dopušten pristup nakon katastrofe i oko 165.000 ljudi pobjeglo je iz svojih domova ili za vrijeme evakuacije ili dobrovoljno.
Mnogobrojna područja od tada su proglašena sigurnima nakon detaljne dekontaminacije i ljudima se nude poticaji da se vrate. Ali mnogi oklijevaju. Daibo se vratio tek 2020. godine, ponovno otvorivši restoran koji je otvorio njegov djed u gradu Namieju, oko devet kilometara od nuklearne elektrane. Namie i 11 susjednih zajednica bili su dio zatvorene zone oko elektrane i Daibo je godinama mogao dolaziti samo u kratke posjete.
"Nije bilo ljudi, ali grad je ostao. Bilo je zaista kao na filmskom setu", rekao je taj 68-godišnjak AFP-u. "Nisam čuo ljudske glasove, a vidio sam samo divlje pse, krave, svinje."
Sve u restoranu morao je baciti jer je bilo radioaktivno. Daibo i njegova supruga oklijevali su vratiti se, ali nakon što su restrikcije ukinute 2017., odlučili su da će pokušati oživjeti prošlost. "Želim da svi kažu: 'Oh, ovo je davno zaboravljen okus' kada kušaju moju hranu", rekao je.
Ali rijetki su ga slijedili.
"Ne mogu se vratiti"
Mnogi ljudi ne žele se vratiti zbog straha od radijacije i nepovjerenja u dekontaminaciju. "Nije da se neću vratiti. Više je da se ne mogu vratiti", rekla je Megumi Okada, koja je u vrijeme katastrofe bila trudna s trećim djetetom, a otišla je unatoč tome što je bila izvan službene zone za evakuaciju. "Da sam sama, vratila bih se kući", dodala je 38-godišnjakinja, sada majka četvero djece koja živi u Tokiju. "Ali kao majka želim izbjeći rizike za svoju djecu."
Gotovo dvije trećine evakuiranih iz Fukushime ne planiraju se vratiti, po ispitivanju Sveučilišta Kwansei Gakuin iz 2020. "Mnogi kažu da ne mogu vjerovati u dekomisiju i njihovo nepovjerenje u vladine mjere je duboko", rekao je Yoko Saito, izvanredni profesor koji je sudjelovao u istraživanju.
