U 73. godini života preminuo je veliki novinar i urednik te godinama jedno od najprepoznatljivijih lica Hrvatske televizije Damir Matković, objavio je HND.
Pored novinarskog rada bio je izuzetno angažiran i u procesu pluralizacije i demokratizacije hrvatskog krajolika elektroničkih medija i njegovo usklađivanje sa standardima razvijenih demokracija.
"Damir Matković je bio prije svega sjajan kolega, čovjek od kojeg se puno toga moglo naučiti. Istinska televizijska legenda. Ponosni smo što je 40 godina bio član HND-a. Velika hvala za sve što je dao za našu profesiju. U svoje ime i u ime HND-a a upućujem iskrenu sućut obitelji i prijateljima", kazao je povodom smrti uvaženog kolege Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a, čiji je aktivni član Matković bio od daleke 1985. godine.
Zagrebački Dalmatinac
Zagrebački Dalmatinac, kako je i sam sebe volio predstavljati, rođen je u Zagrebu 26. siječnja 1952.,od majke iz Novalje na otoku Pagu i oca iz Šibenika, poznatog hrvatskog povjesničara Hrvoja Matkovića. U rodnom Zagrebu nakon osnovne škole upisao se u XV. matematičku gimnaziju s čvrstom namjerom da gradi brodove koji su mu bili opsesija još od najmlađih dana. No brodograditeljem nikada nije postao jer mu se u 17. godini u život nepovratno uplela televizija. Naime, kao učenik trećeg razreda gimnazije 1969. napisao je dramski tekst koji mu je otkupila Televizija Zagreb i krenuo je sasvim drugim pravcem.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s odličnim je uspjehom diplomirao komparativnu književnost i fonetiku. Na televiziji je počeo raditi kao novinar-suradnik u Dječjem programu Radio-Zagreba. No istovremeno je bio kao studenta fonetike fasciniran neograničenom mogućnošću ljudskog bića da već u najranijoj dobi bez ikakvih problema nauči bilo koji jezik. Uvjeren da jezik presudno strukturira viđenje svijeta oko nas i da u svakom jeziku svijet izgleda ponešto drukčije, naumio se posvetiti znanstvenom istraživanju procesa učenja jezika. Zato je sedamdesetih godina pet godina proveo u Liegeu i Parizu kao profesor hrvatskog jezika i kulture djeci naših "radnika na privremenom boravku u inozemstvu", kako se to onda govorilo.
Početkom osamdesetih ponovo dolazi na televiziju i na audiciji za novinare Televizije Zagreb pokazuje najviše umijeća od svih kandidata te će ostatak radnog vijeka provesti kao televizijski novinar, urednik i rukovoditelj.
Od izvještavanja s tržnice do...
Od izvještavanja s tržnice dogurao je do urednika i voditelja Zagrebačke panorame (1986.), mozaične emisije Dobar dan (1988.), informativno-političkog magazina Spektar (1990.), informativne emisije Slikom na sliku (1992.), urednika i voditelja TV Dnevnika (1994.). Neko je vrijeme bio pomoćnik glavnog ravnatelja HRT-a za javni radio i televiziju pa odgovorni urednik Zabavnog i Sportskog programa HTV-a. Od 2004. do mirovine 2017. bio je vanjskopolitički komentator HTV-a. Jedan je od prvih novinara HTV-a koji je (2006.) uzeo kameru i sam počeo snimati svoje reportaže (video-journalist). Tako je u suton radnog vijeka napokon dobio mogućnost pripovijedati svoje priče. Putujući Europom, za HTV je snimio više od 50 informativno-političkih reportaža i 15 polusatnih dokumentarnih reportaža. Među njima su i tri snimljene na trgovačkim brodovima koji su plovili od Rotterdama i sjeverne Norveške do Sardinije, Kanara i Maroka. Za dokumentarni film Međugorje, s redateljem Antom Granikom, 1987. dobio je godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva (HND) Zlatno pero.
Zajedno s novinarkom Brankom Bilić i snimateljem Ilijom Lekićem istu je nagradu 1988. dobio za izvještavanje o zbivanjima na Kosovu. Za dokumentarni film Azori – tajna uspjeha 2007. dobio je nagradu delegacije EU u Hrvatskoj Prix Schuman za televizijsku emisiju koja najbolje promiče temeljne vrijednosti Europske unije. Zanimajući se za funkcioniranje televizije kao programskog i poslovnog sustava, objavio je knjigu Televizija – igračka našeg stoljeća (1995.) i više stručnih članaka. Prije nekoliko godina objavio je i knjigu Televizijski program u kojoj je na pristupačan način opisao kako televizija funkcionira s one druge, gledateljima nepoznate strane ekrana.
Izuzetno važan je i Matkovićev angažmana kao jednog od utemeljitelja, autora najvećeg dijela programskih načela i prvog predsjednika Zbora novinara elektroničkih medija Forum 21, ogranka HND-a koji je 1997., autoritarnim vremenima usprkos, uspješno pokrenuo proces pluralizacije i demokratizacije hrvatskog krajolika elektroničkih medija i njegovo usklađivanje sa standardima razvijenih demokracija.
Komemoracija za Damira Matkovića održat će se u ponedjeljak 29. travnja u Hrvatskom novinarskom domu, dok će posljednji ispraćaj biti dan kasnije u utorak 30. travnja, u 13 sati na Mirogoju.
Pored novinarskog rada bio je izuzetno angažiran i u procesu pluralizacije i demokratizacije hrvatskog krajolika elektroničkih medija i njegovo usklađivanje sa standardima razvijenih demokracija.
"Damir Matković je bio prije svega sjajan kolega, čovjek od kojeg se puno toga moglo naučiti. Istinska televizijska legenda. Ponosni smo što je 40 godina bio član HND-a. Velika hvala za sve što je dao za našu profesiju. U svoje ime i u ime HND-a a upućujem iskrenu sućut obitelji i prijateljima", kazao je povodom smrti uvaženog kolege Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a, čiji je aktivni član Matković bio od daleke 1985. godine.
Zagrebački Dalmatinac
Zagrebački Dalmatinac, kako je i sam sebe volio predstavljati, rođen je u Zagrebu 26. siječnja 1952.,od majke iz Novalje na otoku Pagu i oca iz Šibenika, poznatog hrvatskog povjesničara Hrvoja Matkovića. U rodnom Zagrebu nakon osnovne škole upisao se u XV. matematičku gimnaziju s čvrstom namjerom da gradi brodove koji su mu bili opsesija još od najmlađih dana. No brodograditeljem nikada nije postao jer mu se u 17. godini u život nepovratno uplela televizija. Naime, kao učenik trećeg razreda gimnazije 1969. napisao je dramski tekst koji mu je otkupila Televizija Zagreb i krenuo je sasvim drugim pravcem.
Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s odličnim je uspjehom diplomirao komparativnu književnost i fonetiku. Na televiziji je počeo raditi kao novinar-suradnik u Dječjem programu Radio-Zagreba. No istovremeno je bio kao studenta fonetike fasciniran neograničenom mogućnošću ljudskog bića da već u najranijoj dobi bez ikakvih problema nauči bilo koji jezik. Uvjeren da jezik presudno strukturira viđenje svijeta oko nas i da u svakom jeziku svijet izgleda ponešto drukčije, naumio se posvetiti znanstvenom istraživanju procesa učenja jezika. Zato je sedamdesetih godina pet godina proveo u Liegeu i Parizu kao profesor hrvatskog jezika i kulture djeci naših "radnika na privremenom boravku u inozemstvu", kako se to onda govorilo.
Početkom osamdesetih ponovo dolazi na televiziju i na audiciji za novinare Televizije Zagreb pokazuje najviše umijeća od svih kandidata te će ostatak radnog vijeka provesti kao televizijski novinar, urednik i rukovoditelj.
Od izvještavanja s tržnice do...
Od izvještavanja s tržnice dogurao je do urednika i voditelja Zagrebačke panorame (1986.), mozaične emisije Dobar dan (1988.), informativno-političkog magazina Spektar (1990.), informativne emisije Slikom na sliku (1992.), urednika i voditelja TV Dnevnika (1994.). Neko je vrijeme bio pomoćnik glavnog ravnatelja HRT-a za javni radio i televiziju pa odgovorni urednik Zabavnog i Sportskog programa HTV-a. Od 2004. do mirovine 2017. bio je vanjskopolitički komentator HTV-a. Jedan je od prvih novinara HTV-a koji je (2006.) uzeo kameru i sam počeo snimati svoje reportaže (video-journalist). Tako je u suton radnog vijeka napokon dobio mogućnost pripovijedati svoje priče. Putujući Europom, za HTV je snimio više od 50 informativno-političkih reportaža i 15 polusatnih dokumentarnih reportaža. Među njima su i tri snimljene na trgovačkim brodovima koji su plovili od Rotterdama i sjeverne Norveške do Sardinije, Kanara i Maroka. Za dokumentarni film Međugorje, s redateljem Antom Granikom, 1987. dobio je godišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva (HND) Zlatno pero.
Zajedno s novinarkom Brankom Bilić i snimateljem Ilijom Lekićem istu je nagradu 1988. dobio za izvještavanje o zbivanjima na Kosovu. Za dokumentarni film Azori – tajna uspjeha 2007. dobio je nagradu delegacije EU u Hrvatskoj Prix Schuman za televizijsku emisiju koja najbolje promiče temeljne vrijednosti Europske unije. Zanimajući se za funkcioniranje televizije kao programskog i poslovnog sustava, objavio je knjigu Televizija – igračka našeg stoljeća (1995.) i više stručnih članaka. Prije nekoliko godina objavio je i knjigu Televizijski program u kojoj je na pristupačan način opisao kako televizija funkcionira s one druge, gledateljima nepoznate strane ekrana.
Izuzetno važan je i Matkovićev angažmana kao jednog od utemeljitelja, autora najvećeg dijela programskih načela i prvog predsjednika Zbora novinara elektroničkih medija Forum 21, ogranka HND-a koji je 1997., autoritarnim vremenima usprkos, uspješno pokrenuo proces pluralizacije i demokratizacije hrvatskog krajolika elektroničkih medija i njegovo usklađivanje sa standardima razvijenih demokracija.
Komemoracija za Damira Matkovića održat će se u ponedjeljak 29. travnja u Hrvatskom novinarskom domu, dok će posljednji ispraćaj biti dan kasnije u utorak 30. travnja, u 13 sati na Mirogoju.
