Voditeljica programa bila je Blaženka Matešić, a o knjizi su govorili fra Tomislav Brković, Ante Jeličić i sam autor. U svom izlaganju fra Tomislav je istaknuo kako je ova knjiga pjesama podijeljena u osam poglavlja. Ovo je ujedno i vjerni zapis našeg čovjeka razapetog između domovine i tuđine, te kreativno razgovaranje o životu.
U svom izlaganju Ante Jeličić se osvrnuo na konkretnije podatke o vremenu nastanka knjige i nekim detaljima iz života autora u Njemačkoj. Ukupno 127 pjesama sadržanih u knjizi je nastajalo od 1984. godine. Gospodin Jeličić je ujedno podsjetio na žalosnu činjenicu kako danas Ramljaci nisu više gastarbajteri koji se vraćaju kući, nego iseljenici koji ostaju u dalekim zemljama.
Ispričane dogodovštine iz života naših gastarbajtera i čitanje stihova pjesama su izazvali kod publike suosjećanje s gastarbajterima, a ionako je većina prisutnih imala i ima bliska iskustva odlaska najbližih sa svojih ognjišta.
Gospodin Pero Pušić je zahvalio svima na pomoći oko izdavanja knjige, posebno općini Prozor-Rama i Franjevačkom samostanu Rama-Šćit koji su financirali izdavanje. Zahvalio je i na organiziranju predstavljanja knjige gospođi Blaženki Matešić i KŠC. Istaknuo je kako nije ipak sve tako crno u tuđini jer inače se ne bi toliko išlo.
Knjigu se moglo kupiti po promotivnoj cijeni od 15 KM, a za sve prisutne bio je organiziran i domjenak. U glazbenom dijelu programa publiku su svojim izvedbama oduševili Marko Bošnjak i Katarina Vladić
Zahvaljujući g. Peri Pušiću i Rama je dobila u stihu ispričanu priču o našim gastarbajterima u Njemačkoj. Pisani trag ostaje, a kako je gastarbajtera sve manje ovo je hvale vrijedan potez autora koji u naslijeđe ostavlja vjerne zapise i svjedočenje mukotrpnog življenja našeg čovjeka razapetog između hladne svagdašnjice u tuđini i nedokučive topline u domovini.
PUŠIĆ, Pero, dipl. pedagog, sudski tumač i prevoditelj, društveni i kulturni djelatnik (rođ. u Ustirami kraj Prozora, 20.10.1946).
Osnovno školovanje započeo u Lizopercima (1953/54), nastavio u Ustirami i Gračacu (1954-1957), a završio u Jablanici (1962). Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom pohađao od 1962. do 1965., te nakon završetka vojnog roka (1965/66.), nastavio 1966. i maturirao 1967. Iste godine započinje novicijat u Kraljevoj Sutjesci, te 1968. nastavlja studij filozofije i teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, koju napušta 30.08.1971.
Koncem 1972. zapošljava se kao socijalni djelatnik u Duisburgu. Potom polaže državni ispit za prevoditelja pri njemačkoj Industrijsko-trgovinskoj komori (IHK) u Bonnu (1974). Uz rad u socijalnoj službi završava studij Odgojnih znanosti (sociologija, psihologija i pedagogija) na Sveučilištu u Duisburgu (1980). Polaganjem sudske prisege (1988.) počinje, uz dotadašnji posao, raditi i kao sudski tumač i prevoditelj u nadležnoj oblasti Vrhovnog zemaljskog suda (OLG) u Düsseldorfu, te od 1998. k tome i za područje Vrhovnoga zemaljskog suda (OLG) u Hammu.
Radeći pri njemačkoj dobrotvornoj udruzi Arbeiterwohlfahrt (AWO) kao socijalni savjetnik za naše radnike i njihove obitelji na radu i boravku u Duisburgu i okolici, dodatnu pozornost posvećivao je problematici naših obitelji u Njemačkoj (u tuđini), posebice u njoj rođene mladeži. Kao takav bio je aktivan i dao vrijedan doprinos i u organiziranju i pružanju humanitarne pomoći ugroženima tijekom Domovinskoga rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Na poslu socijalnog djelatnika ostaje do konca rujna 1996. Potom se osamostalio i već u ožujku 1997. otvorio vlastiti ured kao prevoditelj, tumač i socijalni savjetnik za njemačko jezično područje u Duisburgu, a nedugo zatim i u gradu Essenu. Dana 1.11.2006. odlazi službeno u starosnu mirovinu, a svoje dotadašnje djelatnosti pretvara u sporedno zanimanje, koje proširuje i na rodnu Ramu i Bosnu i Hercegovinu, uključivši u njega i sve češći i duži boravak u rodnome kraju, približujući se tako željenom cilju, to jest konačnome povratku na rodnu grudu.
Djela: Pušić piše na hrvatskom i njemačkom jeziku. Svoje radove do sada je objavljivao u hrvatskim i njemačkim časopisima, revijama i listovima, kao npr. Rasprave o migracijama (Zagreb), Fremdworte (Aachen), Migracijske teme (Zagreb), zatim pjesme u zborniku Ptice bez gnijezda (Sarajevo), Pogledi u prošlost i kulturu Žepča, Zavidovića, Maglaja, Novoga Šehera i Komušine (dr. Jozo Džambo, monografija, Novi Šeher 1995.), te listovima i časopisima kao npr. Vjesnik (Zagreb), dergi (turski časopis na Njemačkom, Duisburg), Die Brücke (Saarbrücken), Imotska krajina (Imotski), Stremljenja (Priština), Pleter (München), Ramski vjesnik (Prozor), Brawo (Duisburg). Pjesme posvećene protiv mržnje prema strancima, protiv rasizma, a za toleranciju objavio je u knjigama Wie ein entwurzelter Baum (Dorsten), te Pflücke die Sterne, Sultanim (Dorsten).
(Iz: Leksikon članova Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko, priredio dr. sc. Ivan Markešić, Zagreb 2008.
Božana Nikolić
PUŠIĆ, Pero, dipl. pedagog, sudski tumač i prevoditelj, društveni i kulturni djelatnik (rođ. u Ustirami kraj Prozora, 20.10.1946).
Osnovno školovanje započeo u Lizopercima (1953/54), nastavio u Ustirami i Gračacu (1954-1957), a završio u Jablanici (1962). Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom pohađao od 1962. do 1965., te nakon završetka vojnog roka (1965/66.), nastavio 1966. i maturirao 1967. Iste godine započinje novicijat u Kraljevoj Sutjesci, te 1968. nastavlja studij filozofije i teologije na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, koju napušta 30.08.1971.
Koncem 1972. zapošljava se kao socijalni djelatnik u Duisburgu. Potom polaže državni ispit za prevoditelja pri njemačkoj Industrijsko-trgovinskoj komori (IHK) u Bonnu (1974). Uz rad u socijalnoj službi završava studij Odgojnih znanosti (sociologija, psihologija i pedagogija) na Sveučilištu u Duisburgu (1980). Polaganjem sudske prisege (1988.) počinje, uz dotadašnji posao, raditi i kao sudski tumač i prevoditelj u nadležnoj oblasti Vrhovnog zemaljskog suda (OLG) u Düsseldorfu, te od 1998. k tome i za područje Vrhovnoga zemaljskog suda (OLG) u Hammu.
Radeći pri njemačkoj dobrotvornoj udruzi Arbeiterwohlfahrt (AWO) kao socijalni savjetnik za naše radnike i njihove obitelji na radu i boravku u Duisburgu i okolici, dodatnu pozornost posvećivao je problematici naših obitelji u Njemačkoj (u tuđini), posebice u njoj rođene mladeži. Kao takav bio je aktivan i dao vrijedan doprinos i u organiziranju i pružanju humanitarne pomoći ugroženima tijekom Domovinskoga rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Na poslu socijalnog djelatnika ostaje do konca rujna 1996. Potom se osamostalio i već u ožujku 1997. otvorio vlastiti ured kao prevoditelj, tumač i socijalni savjetnik za njemačko jezično područje u Duisburgu, a nedugo zatim i u gradu Essenu. Dana 1.11.2006. odlazi službeno u starosnu mirovinu, a svoje dotadašnje djelatnosti pretvara u sporedno zanimanje, koje proširuje i na rodnu Ramu i Bosnu i Hercegovinu, uključivši u njega i sve češći i duži boravak u rodnome kraju, približujući se tako željenom cilju, to jest konačnome povratku na rodnu grudu.
Djela: Pušić piše na hrvatskom i njemačkom jeziku. Svoje radove do sada je objavljivao u hrvatskim i njemačkim časopisima, revijama i listovima, kao npr. Rasprave o migracijama (Zagreb), Fremdworte (Aachen), Migracijske teme (Zagreb), zatim pjesme u zborniku Ptice bez gnijezda (Sarajevo), Pogledi u prošlost i kulturu Žepča, Zavidovića, Maglaja, Novoga Šehera i Komušine (dr. Jozo Džambo, monografija, Novi Šeher 1995.), te listovima i časopisima kao npr. Vjesnik (Zagreb), dergi (turski časopis na Njemačkom, Duisburg), Die Brücke (Saarbrücken), Imotska krajina (Imotski), Stremljenja (Priština), Pleter (München), Ramski vjesnik (Prozor), Brawo (Duisburg). Pjesme posvećene protiv mržnje prema strancima, protiv rasizma, a za toleranciju objavio je u knjigama Wie ein entwurzelter Baum (Dorsten), te Pflücke die Sterne, Sultanim (Dorsten).
(Iz: Leksikon članova Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko, priredio dr. sc. Ivan Markešić, Zagreb 2008.
