Predsjednik Angole Jose Eduardo dos Santos potvrdio je u petak da se neće kandidirati na predsjedničkim izborima ove godine i time dao do znanja da će okončati 38 godina dugu vladavinu na čelu Angole, ali smatra se da će on ipak zadržati kontrolu nad moćnom vladajućom strankom, prenosi Reuters.

Dos Santos, koji ove godine puni 74 godine, rekao je u ožujku prošle godine da se neće kandidirati na izborima u kolovozu 2017. ali njegovi protivnici su tu obavijest primili sa sumnjom obzirom da je i proteklih godina pogazio slična obećanja koja je davao tijekom gotovo četiri desetljeća vladanja Angolom.

Narodni pokret za oslobođenje Angole (MPLA) koji je trenutno na vlasti u zemlji podržao je kandidaturu 62-godišnjeg ministra obrane Joaoa Lourenca za svog predsjedničkog kandidata na sastanku stranke 2. prosinca prošle godine, potvrdio je dos Santos u televizijskom govoru.

Lourenco je izjavio za Reuters da je spreman izaći iz dos Santosove sjene i voditi kampanju vladajuće stranke unatoč tome što je ostalo još samo sedam mjeseci do izbora.

Dos Santos, koga su obučavali komunisti, koji je naftni inžinjer i veteran gerilskog rata protiv portugalskih kolonijalnih vlasti, ostat će na čelu MPLA i zadržati ovlasti koje mu donose kontrolu nad izborom kandidata za parlamentarne izbore i imenovanjima u vrhu vojske i policije.

Njegova nedokučiva pojava u javnosti prikriva strogu kontrolu koju ima nad Angolom, u kojoj je direktno nadgledao ekonomski procvat zemlje zahvaljujući trgovini naftom i rekonstrukciju infrastrukture devastirane kroz 27-godišnji građanski rat koji je okončan 2002. godine.

''Prava vijest je da je Dos Santos još uvijek tu i da se drži'', rekao je Gary van Staden, politički analitičar NKC afričke ekonomije.

''On će i dalje ostati vrlo moćna figura u stranci, što znači da će kontrolirati vlast i predsjednik će njemu polagati račune'', dodao je van Staden.

Uprkos naftnom bogatstvu većina stanovnika Angole, koja ima populaciju od 22 milijuna ljudi, živi u siromaštvu, a posljednjih nekoliko godina nezadovoljstvo naroda je sve izraženije jer su niske cijene sirove nafte znatno usporile rast u trećoj najrazvijenijoj ekonomiji subsaharske Afrike.