Proteklog vikenda u Salzburgu je održana 6. Ramska noć. Svake godine na ovom druženju svojom pjesmom publici se obrati i Nenad Meter iz Podbora, tako je bilo i ove godine.
Pročitajte:
PRAZNA KUĆA
Šetam selom i pušim cigaru
Želeć odmorit i dušu i glavu
Šetajući tako prisjetih se ja
Onih prošli dana naŠeg djetinstva.
Kad iz svake naše kuće stare
Bilo dječje vriske i galame.
Kad pomislim zaboli me srce
Di su sada one pune kuće
Prisjetih se kad bi naši stari
Pjevali gangu i njive orali.
Kad iz svake dimilo se kuće
Bilo pite i pogače vruće.
Uzdahnem duboko i povučem dim
Bože mili što li bi sa tim.
Okrenem glavu i desno i lijevo
O moj Bože jel to moje selo.
Kuća nova uz nju stoji stara
I jedna i druga sad je zaključana.
Dok u staroj čeljadi je bilo
Pjevalo se i rakiju pilo.
Mnogi ljudi svoj su život dali
Da bi novu kuću sazidali.
Nisu mogli ni sanjati tada
Da će kuća biti zaključana.
Mnogi bi se okrenuli u grobu
Da sad vide imovinu svoju.
Razmišljam tako strah me hvata
Nema u njoj ni sestre ni brata.
Bože mili dali iko brine
Omladina što nam vako ide
Dal će ikad sjednica da bude
Kako vratit razasute ljude
Dal će ikad zasjedati vjeće
Da bez omladine nema sreće
Il će tema uvjek biti ista
kako dići što više dnevnica
Što na kući zaključana vrata
I u njoj paučina se hvata.
Oko kuće zarasla je trava
Treba nekog da zaboli glava
Što u kući sad nitko ne živi
Svi su brate podjednako krivi.
U državi treba da se stide
Omladina što olako ide.
Poduzeli nisu oni ništa
Da zažive ta naša ognjišta.
Čak ni naši dragi fratri
Trebali su više uticati.
Jer nikome nije drago
Kad njihovo rasipa se stado.
Budućnost nam vako sjajna nije
Kad u selu nitko se ne smije.
Dragi Bože ti im snage daj
Da se vrate u svoj zavičaj.
Da sljedeća moja pjesma bude
O povratku među svoje ljude.
Svakog onog što odavde ode
Pozivamo da dođe na svoje
ali prije neg se iko vrati
neko treba budućnost im dati
Nenad Meter, Podbor, Rama
Pročitajte:
PRAZNA KUĆA
Šetam selom i pušim cigaru
Želeć odmorit i dušu i glavu
Šetajući tako prisjetih se ja
Onih prošli dana naŠeg djetinstva.
Kad iz svake naše kuće stare
Bilo dječje vriske i galame.
Kad pomislim zaboli me srce
Di su sada one pune kuće
Prisjetih se kad bi naši stari
Pjevali gangu i njive orali.
Kad iz svake dimilo se kuće
Bilo pite i pogače vruće.
Uzdahnem duboko i povučem dim
Bože mili što li bi sa tim.
Okrenem glavu i desno i lijevo
O moj Bože jel to moje selo.
Kuća nova uz nju stoji stara
I jedna i druga sad je zaključana.
Dok u staroj čeljadi je bilo
Pjevalo se i rakiju pilo.
Mnogi ljudi svoj su život dali
Da bi novu kuću sazidali.
Nisu mogli ni sanjati tada
Da će kuća biti zaključana.
Mnogi bi se okrenuli u grobu
Da sad vide imovinu svoju.
Razmišljam tako strah me hvata
Nema u njoj ni sestre ni brata.
Bože mili dali iko brine
Omladina što nam vako ide
Dal će ikad sjednica da bude
Kako vratit razasute ljude
Dal će ikad zasjedati vjeće
Da bez omladine nema sreće
Il će tema uvjek biti ista
kako dići što više dnevnica
Što na kući zaključana vrata
I u njoj paučina se hvata.
Oko kuće zarasla je trava
Treba nekog da zaboli glava
Što u kući sad nitko ne živi
Svi su brate podjednako krivi.
U državi treba da se stide
Omladina što olako ide.
Poduzeli nisu oni ništa
Da zažive ta naša ognjišta.
Čak ni naši dragi fratri
Trebali su više uticati.
Jer nikome nije drago
Kad njihovo rasipa se stado.
Budućnost nam vako sjajna nije
Kad u selu nitko se ne smije.
Dragi Bože ti im snage daj
Da se vrate u svoj zavičaj.
Da sljedeća moja pjesma bude
O povratku među svoje ljude.
Svakog onog što odavde ode
Pozivamo da dođe na svoje
ali prije neg se iko vrati
neko treba budućnost im dati
Nenad Meter, Podbor, Rama
