Recep Tayyip Erdoğan, ako ga zdravlje posluži, na vlasti može biti još najmanje 12 godina - do 2019. godine, a već je najvažniji čovjek Turske od 2003. kada je postao premijer (predsjednik je postao 2014. godine). Iako je mjesecima vodio nesmiljenu propagandnu kampanju za ustavne promjene i gotovo svi mediji, osobito televizije, išle su mu niz dlaku, uz cijeli politički aparat njegove vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP - Adalet ve Kalkınma Partisi) uspio je pobijediti sa 1,25 milijuna glasova više, u zemlji gdje više od 55 milijuna ljudi ima pravo glasa.
Istanbul protiv
Dakle, unatoč neviđenoj kampanji jedva je dobio nešto preko 51 posto glasova, i to uglavnom zahvaljujući ruralnim područjima. Protiv je glasovalo 48,63 posto, što pokazuje da se tursko društvo raskolilo po pola, što može imati posljedice za daljnji tok Erdoğanove vladavine te nema razloga za veliku euforiju unatoč burnom slavlju njegovih simpatizera.
Naime, protiv njega su bili najveći turski gradovi Istanbul (tamo je bio gradonačelnik na početku svoje burne karijere), zatim glavni grad Ankara, Izmir i Antalya te područja gdje su Kurdi u većini. Građani Istanbula izrazili su svoj protest lupanjem loncima sa svojih prozora. (Tako se svojedobno u Čileu izražavao prosvjed protiv predsjednika Augusta Pinocheta). U inozemstvu su protiv glasovali Turci u Velikoj Britaniji, SAD-u i Rusiji, dok su Turci u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Nizozemskoj podržali Erdoğana. Upravo se s tim zemljama Erdoğan sukobio zbog toga što mu nisu omogućile da među tamošnjim Turcima nesmetano provodi svoju referendumsku agitaciju.
I Europa je oprezna, nije baš reagirala dobro, a zasad mu na kapaljku stižu pozdravni telegrami (prvi su mu poslali bjeloruski i azerbajdžanski autokratski predsjednici sa sličnim ovlastima Aleksandar Lukašenko i Ilham Alijev). Ni ruski predsjednik Putin nije se požurio. Iz kurdske Narodne demokratske stranke (HDP - Halklarin demokratik partisi) kažu da je pokradeno najmanje 3-4 posto glasova te da je izborna komisija brojila (to su i priznali) i listiće koji nisu ovjereni pečatom.
Potpredsjednik
No, kako bilo da bilo, u Turskoj od jučer ništa više neće biti kao prije. Činjenica jest da je ovo najdramatičnija odluka još od vremena kada je 1923. godine Turska postala republikom. Recep Erdoğan, koji je s jedva jedan posto prednosti ostvario pobjedu koja mu daje neograničenu moć, u svojim je rukama sada skoncentrirao neviđenu vlast, koja mu omogućava da sam upravlja, donosi odluke, smjenjuje i imenuje ministre, suce prema svom nahođenju, afinitetu i raspoloženju. Osim toga, bez konzultacija može raspustiti parlament, odabrati vladu bez obzira na rezultate izbora, njegovi ukazi imaju snagu zakona, a sve zakone koji mu na stol stignu iz parlamenata može odbiti, odgoditi ili vratiti na doradu.
Turski mediji navode kako će, najvjerojatnije, poziciju potpredsjednika države zauzeti Devlet Bahçeli, vođa Nacionalističkog pokreta (MHP - Milliyetçi hareket partisi). To će biti mali Erdoğanov znak pažnje prema praktički jedinom političkom vođi iz neke druge političke opcije osim njegove koji je podržao sultanovski referendum. Doduše, ni tu nije prošlo bez sukoba, jer dio nacionalista nije podržao Erdoğana, svjesni da sljedećih najmanje desetak godina ni oni neće moći imati utjecaja na tursku politiku. Neki navode da bi to mogao postati i sadašnji premijer Binali Yıldırım, Erdoğanov najvjerniji suradnik, koji ovim gubi svoju poziciju jer te funkcije više neće biti.
- Ovo je sumrak demokracije. Ulazimo u zonu kaosa i nestabilnosti, kažu u turskoj oporbi, a šef najstarije turske stranke, kemalističke Narodne republikanske stranke (CHP - Cumhuriyet halk partisi) Kemal Kiliçdaroğlu kaže kako je “Turska autobus koji juri bez kočnica”. Šef oporbe traži da se ponovno prebroji najmanje 60 posto glasačkih listića. Erdoğan odgovara da je sada Turska dobila potrebnu političku i sigurnosnu stabilnost te nesmetani ekonomski razvoj, u okruženju terorističke opasnosti, bujanja radikalnih islamista te ratova u susjednim državama - Iraku i Siriji. U Turskoj je trenutačno od 3,5 do 4 milijuna izbjeglica koji se nastoje dokopati zapadne Europe.
Zatvorena vrata EU
A upravo o njegovoj milosti ovisi hoće li te izbjeglice propustiti u Europu te izazvati njen kolaps. Erdoğan drži ruku na izbjegličkoj rampi te ima jak argument u nadmudrivanju s Bruxellesom, s kojim se već dulje vrijeme ne miriše. Austrijski ministar vanjskih poslova Seebastian Kurz rekao je kako je prijam Turske u EU sada čisti SF.
- Iako je pobjeda tijesna u korist izmjene Ustava, to ipak znači da se Turska sve više udaljava od pravne države i demokracije. Ishod referenduma jasan je signal protiv EU, rekao je Kurz. Erdoğan je već najavio da će preispitati odnose s EU, a priprema i referendum o ponovnom uvođenju smrtne kazne. Referendum je prošao u atmosferi izvanrednog stanja, uvedenog u srpnju prošle godine, nakon neuspjelog državnog udara.
Nekoliko desetaka tisuća ljudi je uhićeno, a više od 100 tisuća časnika, policajaca, državnih službenika, profesora i nastavnika te sudaca smijenjeno je i izbačeno s posla, a simboličnu razinu te čistke pokazuje i sudbina najboljeg turskog nogometaša u povijesti Hakana Şüküra, koji je morao emigrirati, a njegovo je ime izbrisano iz svih nogometnih turskih anala, kao da ga nikada nije bilo.
Istanbul protiv
Dakle, unatoč neviđenoj kampanji jedva je dobio nešto preko 51 posto glasova, i to uglavnom zahvaljujući ruralnim područjima. Protiv je glasovalo 48,63 posto, što pokazuje da se tursko društvo raskolilo po pola, što može imati posljedice za daljnji tok Erdoğanove vladavine te nema razloga za veliku euforiju unatoč burnom slavlju njegovih simpatizera.
Naime, protiv njega su bili najveći turski gradovi Istanbul (tamo je bio gradonačelnik na početku svoje burne karijere), zatim glavni grad Ankara, Izmir i Antalya te područja gdje su Kurdi u većini. Građani Istanbula izrazili su svoj protest lupanjem loncima sa svojih prozora. (Tako se svojedobno u Čileu izražavao prosvjed protiv predsjednika Augusta Pinocheta). U inozemstvu su protiv glasovali Turci u Velikoj Britaniji, SAD-u i Rusiji, dok su Turci u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Nizozemskoj podržali Erdoğana. Upravo se s tim zemljama Erdoğan sukobio zbog toga što mu nisu omogućile da među tamošnjim Turcima nesmetano provodi svoju referendumsku agitaciju.
I Europa je oprezna, nije baš reagirala dobro, a zasad mu na kapaljku stižu pozdravni telegrami (prvi su mu poslali bjeloruski i azerbajdžanski autokratski predsjednici sa sličnim ovlastima Aleksandar Lukašenko i Ilham Alijev). Ni ruski predsjednik Putin nije se požurio. Iz kurdske Narodne demokratske stranke (HDP - Halklarin demokratik partisi) kažu da je pokradeno najmanje 3-4 posto glasova te da je izborna komisija brojila (to su i priznali) i listiće koji nisu ovjereni pečatom.
Potpredsjednik
No, kako bilo da bilo, u Turskoj od jučer ništa više neće biti kao prije. Činjenica jest da je ovo najdramatičnija odluka još od vremena kada je 1923. godine Turska postala republikom. Recep Erdoğan, koji je s jedva jedan posto prednosti ostvario pobjedu koja mu daje neograničenu moć, u svojim je rukama sada skoncentrirao neviđenu vlast, koja mu omogućava da sam upravlja, donosi odluke, smjenjuje i imenuje ministre, suce prema svom nahođenju, afinitetu i raspoloženju. Osim toga, bez konzultacija može raspustiti parlament, odabrati vladu bez obzira na rezultate izbora, njegovi ukazi imaju snagu zakona, a sve zakone koji mu na stol stignu iz parlamenata može odbiti, odgoditi ili vratiti na doradu.
Turski mediji navode kako će, najvjerojatnije, poziciju potpredsjednika države zauzeti Devlet Bahçeli, vođa Nacionalističkog pokreta (MHP - Milliyetçi hareket partisi). To će biti mali Erdoğanov znak pažnje prema praktički jedinom političkom vođi iz neke druge političke opcije osim njegove koji je podržao sultanovski referendum. Doduše, ni tu nije prošlo bez sukoba, jer dio nacionalista nije podržao Erdoğana, svjesni da sljedećih najmanje desetak godina ni oni neće moći imati utjecaja na tursku politiku. Neki navode da bi to mogao postati i sadašnji premijer Binali Yıldırım, Erdoğanov najvjerniji suradnik, koji ovim gubi svoju poziciju jer te funkcije više neće biti.
- Ovo je sumrak demokracije. Ulazimo u zonu kaosa i nestabilnosti, kažu u turskoj oporbi, a šef najstarije turske stranke, kemalističke Narodne republikanske stranke (CHP - Cumhuriyet halk partisi) Kemal Kiliçdaroğlu kaže kako je “Turska autobus koji juri bez kočnica”. Šef oporbe traži da se ponovno prebroji najmanje 60 posto glasačkih listića. Erdoğan odgovara da je sada Turska dobila potrebnu političku i sigurnosnu stabilnost te nesmetani ekonomski razvoj, u okruženju terorističke opasnosti, bujanja radikalnih islamista te ratova u susjednim državama - Iraku i Siriji. U Turskoj je trenutačno od 3,5 do 4 milijuna izbjeglica koji se nastoje dokopati zapadne Europe.
Zatvorena vrata EU
A upravo o njegovoj milosti ovisi hoće li te izbjeglice propustiti u Europu te izazvati njen kolaps. Erdoğan drži ruku na izbjegličkoj rampi te ima jak argument u nadmudrivanju s Bruxellesom, s kojim se već dulje vrijeme ne miriše. Austrijski ministar vanjskih poslova Seebastian Kurz rekao je kako je prijam Turske u EU sada čisti SF.
- Iako je pobjeda tijesna u korist izmjene Ustava, to ipak znači da se Turska sve više udaljava od pravne države i demokracije. Ishod referenduma jasan je signal protiv EU, rekao je Kurz. Erdoğan je već najavio da će preispitati odnose s EU, a priprema i referendum o ponovnom uvođenju smrtne kazne. Referendum je prošao u atmosferi izvanrednog stanja, uvedenog u srpnju prošle godine, nakon neuspjelog državnog udara.
Nekoliko desetaka tisuća ljudi je uhićeno, a više od 100 tisuća časnika, policajaca, državnih službenika, profesora i nastavnika te sudaca smijenjeno je i izbačeno s posla, a simboličnu razinu te čistke pokazuje i sudbina najboljeg turskog nogometaša u povijesti Hakana Şüküra, koji je morao emigrirati, a njegovo je ime izbrisano iz svih nogometnih turskih anala, kao da ga nikada nije bilo.
