Osam do deset radnih sati dnevno za naknadu i do 150 eura (prevedeno, nešto više od 1000 kuna – za dan!), pauza za obilan ručak, slobodna nedjelja; zvuči odlično, čak i kad za takve uvjete treba sate provesti u pogrbljenu položaju berući šparoge. U Njemačkoj, pogodili ste, sezonski, na mjesec do dva dana, počevši od ovih dana pa do lipnja, piše Slobodna Dalmacija.
Dobivši ovu informaciju, čak i sretnici koji nisu na burzi rada grješno su porazmislili o otvaranju bolovanja koje će im pokriti pedesetak radnih dana, budući da malo tko ima tako dugačak godišnji odmor. Onima, pak, koji radno mjesto uopće nemaju navedena zarada upravo je fantazmagoričan iznos kojim bi mogli riješiti neke egzistencijalne životne probleme, a možda i prezimiti.
Po splitskim kuloarima tako se ovih dana proširila priča o napornoj, ali brzoj lovi, za koju nije potrebno znanje njemačkog jezika, nego samo dobra tjelesna kondicija, te dovoljno slobodnih dana za privremenu pečalbu. Tragom sve glasnijih šuškanja odlučili smo provjeriti o čemu je riječ, budući da od famoznog branja jabuka u Italiji, popularnog ratnih godina u Hrvatskoj, ni jedna inozemna poljoprivredna kultura i pripadajući snop eura nakon njezine berbe nisu jače "zašuškali".
Jasno, "red i rad", tvorenica poslovično vezana uz Njemačku, koja je mnogim našim sunarodnjacima već omogućila bolji život nego u domovini, radno mjesto i lijepu mirovinu, ni u ovom slučaju nisu zamirisali na "hladovinu". Priča je krenula o krvavom, ali za naše prilike sjajno plaćenom radu – berbi sezonske prehrambene biljke. Jasno, u Njemačkoj se šparoge neće u šetnjici tražiti po Kozjaku, nego u položaju nalik onome Kineza sa slika na svili: pogrbljeno, na monotonim, industrijski zasijanim poljima. No, čini se, isplati se pomučiti...
Tragom informacije – koja je ovih dana mnoge Dalmatince ponukala da porazmisle o radnoj inozemnoj predsezoni, zaputili smo se u provjeru izravno tamo. I ostali – kratkih rukava, piše Slobodna Dalmacija.
Kao građanka zainteresirana za zaposlenje, nižepotpisana se, nakon "tabule rase" po pitanju njemačkih šparoga na ploči u prizemlju, zaputila po više informacija kod Matka Govića, EURES-ova savjetnika za poslove u inozemstvu pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u Splitu na drugi kat zgrade.
Ljubazni djelatnik bio je iznenađen upitom, te je brzom provjerom na internetskim stranicama HZZ-a utvrdio da oglas o takvu sezonsku poslu na istima nedvojbeno nije oglašen, no da ima niz drugih ponuda, mahom za rad u ugostiteljstvu i na "bauštelu", te se prisjetio da je ranijih godina bilo nekakvog spomena o radu u poljoprivredi, ali na berbi jagoda i graška, i to u Finskoj.
Od susretljive smo ravnateljice splitskog Zavoda Žane Gusić, pak, također u svojstvu "obične" građanke, a ne novinarke dobili potvrdu navedene informacije, te naputak da više informacija možemo pronaći na portalu EURES, koji posreduje pri zapošljavanju u zemljama Europske unije.
Tamo će se jamačno i kao korisnik prijaviti netko od 312.000 trenutno nezaposlenih u Hrvatskoj, odnosno netko od 46.341 Dalmatinca bez posla i prihoda (što je za 11,1 posto manje nego u isto vrijeme lani, napomenula je Gusić).
Na internetskim stranicama HZZ-a pronašli smo, nadalje, sljedeću optimističnu objavu:
"Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji, Hrvatski zavod za zapošljavanje postao je dio EURES mreže, mreže javnih službi za zapošljavanje Europske unije, Europskog gospodarskog prostora i Švicarske. Ovisno o prijelaznim odredbama u području slobode kretanja radnika i interesu poslodavaca u pojedinim državama, Hrvatski zavod za zapošljavanje može pružati uslugu posredovanja pri zapošljavanju na području cijele EU/EGP-a. Više informacija o EURES-u, kao i informacije o uvjetima života i rada u državama članicama, dostupne su na EURES portalu (ovdje je moguće pregledati bazu slobodnih radnih mjesta, kao i druge web stranice za traženje posla diljem EU). Hrvatski zavod za zapošljavanje posreduje bez naknade pri zapošljavanju u inozemstvu."
No, budući da je napis jedno, a praktično snalaženje nešto drugo, zainteresirani Dalmatinci očito su se prije negoli HZZ-u obratili privatnim kanalima i poznanstvima u Njemačkoj, te su na taj način ostvarili sezonsku "gažu".
Posredstvom Branke Bezić Filipović, ravnateljice Ureda Hrvatske matice iseljenika za Dalmaciju, i mi smo telefonski u Njemačkoj uspjeli dobiti Marija Koturića, člana Uprave Hrvatskoga gospodarskog saveza u Frankfurtu, upoznatog sa stanjem "na terenu".
– Koliko mi je poznato, Hrvati dolaze raditi sezonske poslove u poljoprivredi, uglavnom u južni dio Njemačke i Bavarsku, preko privatnih veza ili izravno preko njemačkih agencija za zapošljavanje, pri čemu je od ključne važnosti poznavanje jezika. Ima i onih koji kao sezonci u tom svojstvu dolaze već godinama, pa su se već uhodali i u posao i u proceduru koja se nije bitno izmijenila pristupanjem Hrvatske u EU. U sektoru poljoprivrede radi se naporno i za naknadu od oko osam i pol eura po satu bruto, što je za veliku većinu Nijemaca jako niska plaća, tako da s njihove strane gotovo uopće nema interesa za tako naporan, a slabo plaćen posao. No, vrlo je atraktivan strancima, poglavito Hrvatima i Poljacima – kazao nam je Koturić, te napomenuo:
– Od navedenog iznosa plaće odbija se porez, no malo sezonskih radnika poznaje zakon, pa tako nije upoznat s podatkom da isti taj plaćeni porez može dobiti natrag ako uloži zahtjev na kraju porezne godine! Taj je dio birokratske procedure za mahom niže obrazovani sloj prekompliciran, pa ga tako možda i svjesno zanemaruju, te se zadovoljavaju lijepim iznosom koji nakon mjesec-dva dana rada u poljoprivredi svejedno ostvare – primjećuje naš sugovornik iz Frankfurta.
Na internetskim forumima također se razmjenjuju informacije, a one su podijeljene; od oduševljenja brzom zaradom, do razočaranja visokim cijenama, posebice cigareta i drugih tzv. luksuznih artikala. Kao nedostaci navode se i rad po "cijeli dan" (nije precizirano), pauza za ručak od sat vremena (navodno smještaj u radnim barakama i jedan obilan obrok stoje 10 eura po danu), a radi se svim danima osim nedjelje.
Pogrbljen položaj, mukotrpne repetitivne manualne radnje i povremeno teško podnošljivi klimatski uvjeti (vrućina ili pak rad u blatu ako šparoge pogosti kiša) također su na crnoj listi.
No, za hrvatske prilike izvrsno plaćen taj rad glavni su argument zašto će mnogi žitelji Lijepe naše u ovom teretnom ozračju recesije više nego dobro razmotriti kako se dokopati njemačkih polja šparoga, piše Slobodna Dalmacija .
Dobivši ovu informaciju, čak i sretnici koji nisu na burzi rada grješno su porazmislili o otvaranju bolovanja koje će im pokriti pedesetak radnih dana, budući da malo tko ima tako dugačak godišnji odmor. Onima, pak, koji radno mjesto uopće nemaju navedena zarada upravo je fantazmagoričan iznos kojim bi mogli riješiti neke egzistencijalne životne probleme, a možda i prezimiti.
Po splitskim kuloarima tako se ovih dana proširila priča o napornoj, ali brzoj lovi, za koju nije potrebno znanje njemačkog jezika, nego samo dobra tjelesna kondicija, te dovoljno slobodnih dana za privremenu pečalbu. Tragom sve glasnijih šuškanja odlučili smo provjeriti o čemu je riječ, budući da od famoznog branja jabuka u Italiji, popularnog ratnih godina u Hrvatskoj, ni jedna inozemna poljoprivredna kultura i pripadajući snop eura nakon njezine berbe nisu jače "zašuškali".
Jasno, "red i rad", tvorenica poslovično vezana uz Njemačku, koja je mnogim našim sunarodnjacima već omogućila bolji život nego u domovini, radno mjesto i lijepu mirovinu, ni u ovom slučaju nisu zamirisali na "hladovinu". Priča je krenula o krvavom, ali za naše prilike sjajno plaćenom radu – berbi sezonske prehrambene biljke. Jasno, u Njemačkoj se šparoge neće u šetnjici tražiti po Kozjaku, nego u položaju nalik onome Kineza sa slika na svili: pogrbljeno, na monotonim, industrijski zasijanim poljima. No, čini se, isplati se pomučiti...
Tragom informacije – koja je ovih dana mnoge Dalmatince ponukala da porazmisle o radnoj inozemnoj predsezoni, zaputili smo se u provjeru izravno tamo. I ostali – kratkih rukava, piše Slobodna Dalmacija.
Kao građanka zainteresirana za zaposlenje, nižepotpisana se, nakon "tabule rase" po pitanju njemačkih šparoga na ploči u prizemlju, zaputila po više informacija kod Matka Govića, EURES-ova savjetnika za poslove u inozemstvu pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u Splitu na drugi kat zgrade.
Ljubazni djelatnik bio je iznenađen upitom, te je brzom provjerom na internetskim stranicama HZZ-a utvrdio da oglas o takvu sezonsku poslu na istima nedvojbeno nije oglašen, no da ima niz drugih ponuda, mahom za rad u ugostiteljstvu i na "bauštelu", te se prisjetio da je ranijih godina bilo nekakvog spomena o radu u poljoprivredi, ali na berbi jagoda i graška, i to u Finskoj.
Od susretljive smo ravnateljice splitskog Zavoda Žane Gusić, pak, također u svojstvu "obične" građanke, a ne novinarke dobili potvrdu navedene informacije, te naputak da više informacija možemo pronaći na portalu EURES, koji posreduje pri zapošljavanju u zemljama Europske unije.
Tamo će se jamačno i kao korisnik prijaviti netko od 312.000 trenutno nezaposlenih u Hrvatskoj, odnosno netko od 46.341 Dalmatinca bez posla i prihoda (što je za 11,1 posto manje nego u isto vrijeme lani, napomenula je Gusić).
Na internetskim stranicama HZZ-a pronašli smo, nadalje, sljedeću optimističnu objavu:
"Pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji, Hrvatski zavod za zapošljavanje postao je dio EURES mreže, mreže javnih službi za zapošljavanje Europske unije, Europskog gospodarskog prostora i Švicarske. Ovisno o prijelaznim odredbama u području slobode kretanja radnika i interesu poslodavaca u pojedinim državama, Hrvatski zavod za zapošljavanje može pružati uslugu posredovanja pri zapošljavanju na području cijele EU/EGP-a. Više informacija o EURES-u, kao i informacije o uvjetima života i rada u državama članicama, dostupne su na EURES portalu (ovdje je moguće pregledati bazu slobodnih radnih mjesta, kao i druge web stranice za traženje posla diljem EU). Hrvatski zavod za zapošljavanje posreduje bez naknade pri zapošljavanju u inozemstvu."
No, budući da je napis jedno, a praktično snalaženje nešto drugo, zainteresirani Dalmatinci očito su se prije negoli HZZ-u obratili privatnim kanalima i poznanstvima u Njemačkoj, te su na taj način ostvarili sezonsku "gažu".
Posredstvom Branke Bezić Filipović, ravnateljice Ureda Hrvatske matice iseljenika za Dalmaciju, i mi smo telefonski u Njemačkoj uspjeli dobiti Marija Koturića, člana Uprave Hrvatskoga gospodarskog saveza u Frankfurtu, upoznatog sa stanjem "na terenu".
– Koliko mi je poznato, Hrvati dolaze raditi sezonske poslove u poljoprivredi, uglavnom u južni dio Njemačke i Bavarsku, preko privatnih veza ili izravno preko njemačkih agencija za zapošljavanje, pri čemu je od ključne važnosti poznavanje jezika. Ima i onih koji kao sezonci u tom svojstvu dolaze već godinama, pa su se već uhodali i u posao i u proceduru koja se nije bitno izmijenila pristupanjem Hrvatske u EU. U sektoru poljoprivrede radi se naporno i za naknadu od oko osam i pol eura po satu bruto, što je za veliku većinu Nijemaca jako niska plaća, tako da s njihove strane gotovo uopće nema interesa za tako naporan, a slabo plaćen posao. No, vrlo je atraktivan strancima, poglavito Hrvatima i Poljacima – kazao nam je Koturić, te napomenuo:
– Od navedenog iznosa plaće odbija se porez, no malo sezonskih radnika poznaje zakon, pa tako nije upoznat s podatkom da isti taj plaćeni porez može dobiti natrag ako uloži zahtjev na kraju porezne godine! Taj je dio birokratske procedure za mahom niže obrazovani sloj prekompliciran, pa ga tako možda i svjesno zanemaruju, te se zadovoljavaju lijepim iznosom koji nakon mjesec-dva dana rada u poljoprivredi svejedno ostvare – primjećuje naš sugovornik iz Frankfurta.
Na internetskim forumima također se razmjenjuju informacije, a one su podijeljene; od oduševljenja brzom zaradom, do razočaranja visokim cijenama, posebice cigareta i drugih tzv. luksuznih artikala. Kao nedostaci navode se i rad po "cijeli dan" (nije precizirano), pauza za ručak od sat vremena (navodno smještaj u radnim barakama i jedan obilan obrok stoje 10 eura po danu), a radi se svim danima osim nedjelje.
Pogrbljen položaj, mukotrpne repetitivne manualne radnje i povremeno teško podnošljivi klimatski uvjeti (vrućina ili pak rad u blatu ako šparoge pogosti kiša) također su na crnoj listi.
No, za hrvatske prilike izvrsno plaćen taj rad glavni su argument zašto će mnogi žitelji Lijepe naše u ovom teretnom ozračju recesije više nego dobro razmotriti kako se dokopati njemačkih polja šparoga, piše Slobodna Dalmacija .
