Zbog migracije stanovništva, ali i pada nataliteta, posljednjih godina u Bosni i Hercegovini ugašeno je nekoliko seoskih škola.
Ovaj negativan trend svake godine je sve izraženiji. I dok je za većinu to samo statistika i brojka, za one koji žive u malim sredinama gašenje škola je početak kraja.
Od nekada najveće seoske škole u Semberiji, OŠ ''Dositej Obradović'' u Suvom Polju danas se nalazi na nekoliko koraka od zatvaranja.
Samo tijekom ove školske godine izgubili su 12 učenika.
''Taj broj je pao za 50%. Ove školske godine smo upisali samo 8 prvačića, a iz 9. razreda je izašlo 17 godina. Pored toga smo izgubli nekoliko učenika u tijeku školske godine zbog preseljenja u grad ili odlaska u inozemstvo. Tako da smo samo ove školske godine izgubili 12 učenika'', rekla je Branka Stevanović, ravnateljica OŠ ''Dositej Obradović'' Suvo Polje.
Škola je imala i područno odjeljenje u obližnjem selu. Međutim, tamo godinama nije upisan nijedan đak.
''Ove školske godine u područno odjeljenje nismo upisali nijednog učenika u prvi razred… ako i ove školske godine ne upišemo nijednog đaka, to neminovno vodi ka gašenju te škole'', rekla je ravnateljica OŠ ''Dositej Obradović'' Suvo Polje, Branka Stevanović.
Oni koji se sjećaju ''zlatnih dana'' školstva u Semberiji, kažu da je ova škola, najprije izgrađena za potrebe doma za ratnu siročad iz drugog svjetskog rata, bila jedna od najboljih škola u cijeloj BiH.
''Škola je bila velika, obuhvatala nekih 15 sela… Postala je ogledna u BiH, tu je bila poznata zadruga školska, europskog nivoa'', kaže Radomir Nikolić, prosvjetni radnik u mirovini.
''Sedamdeset druge, treće i četvrte godine ova škola bila po organizaciji rada i po uspjesima najbolja škola u Bosni i Hercegovini, a dvije godine među tri najbolje škole u BiH'', kaže Mile Stevanović, pedagog OŠ ''Dositej Obradović'' Suvo Polje.
Međutim, od „zlatnih dana“ ostalo je samo sjećanje. Školu danas pohađa jedva stotinu učenika, a migracija stanovništva u inostranstvo, ali i obližnje gradove samo je jedan od razloga za ovaj negativan trend.
''Ova škola je imala i niajveći broj učenika, između 800 i 900, po tri odjeljenja, ali su ta odjeljenja brojala do 40 učenika'', kaže Stevanović.
Prognoze su zabrinjavajuće, kažu iz ove obrazovne ustanove i dodaju da su škole žila kucavica seoskih sredina. Gašenje škole je početak kraja sela.
Ovaj negativan trend svake godine je sve izraženiji. I dok je za većinu to samo statistika i brojka, za one koji žive u malim sredinama gašenje škola je početak kraja.
Od nekada najveće seoske škole u Semberiji, OŠ ''Dositej Obradović'' u Suvom Polju danas se nalazi na nekoliko koraka od zatvaranja.
Samo tijekom ove školske godine izgubili su 12 učenika.
''Taj broj je pao za 50%. Ove školske godine smo upisali samo 8 prvačića, a iz 9. razreda je izašlo 17 godina. Pored toga smo izgubli nekoliko učenika u tijeku školske godine zbog preseljenja u grad ili odlaska u inozemstvo. Tako da smo samo ove školske godine izgubili 12 učenika'', rekla je Branka Stevanović, ravnateljica OŠ ''Dositej Obradović'' Suvo Polje.
Škola je imala i područno odjeljenje u obližnjem selu. Međutim, tamo godinama nije upisan nijedan đak.
''Ove školske godine u područno odjeljenje nismo upisali nijednog učenika u prvi razred… ako i ove školske godine ne upišemo nijednog đaka, to neminovno vodi ka gašenju te škole'', rekla je ravnateljica OŠ ''Dositej Obradović'' Suvo Polje, Branka Stevanović.
Oni koji se sjećaju ''zlatnih dana'' školstva u Semberiji, kažu da je ova škola, najprije izgrađena za potrebe doma za ratnu siročad iz drugog svjetskog rata, bila jedna od najboljih škola u cijeloj BiH.
''Škola je bila velika, obuhvatala nekih 15 sela… Postala je ogledna u BiH, tu je bila poznata zadruga školska, europskog nivoa'', kaže Radomir Nikolić, prosvjetni radnik u mirovini.
''Sedamdeset druge, treće i četvrte godine ova škola bila po organizaciji rada i po uspjesima najbolja škola u Bosni i Hercegovini, a dvije godine među tri najbolje škole u BiH'', kaže Mile Stevanović, pedagog OŠ ''Dositej Obradović'' Suvo Polje.
Međutim, od „zlatnih dana“ ostalo je samo sjećanje. Školu danas pohađa jedva stotinu učenika, a migracija stanovništva u inostranstvo, ali i obližnje gradove samo je jedan od razloga za ovaj negativan trend.
''Ova škola je imala i niajveći broj učenika, između 800 i 900, po tri odjeljenja, ali su ta odjeljenja brojala do 40 učenika'', kaže Stevanović.
Prognoze su zabrinjavajuće, kažu iz ove obrazovne ustanove i dodaju da su škole žila kucavica seoskih sredina. Gašenje škole je početak kraja sela.
