Počela je izgradnja crkve i popratnih pastoralnih prostorija na Risovcu. Župa Sv. Ilije Proroka u Doljanima, koja je stradala i raseljena, počinje sve intenzivnije živjeti na Risovcu. Prema riječima fra Ivana Pervana župnika, postojeći sakralni prostori na Risovcu,crkvice i kapelice odavno ne pružaju dobre uvjete za okupljanje kršćanske zajednice na liturgijska slavlja i druge duhovno-pastoralne susrete. Kad se k tome doda rastući priliv gostiju zahvaljujući razvoju sportsko- rekreacijskog turizma na Risovcu,moramo računati s činjenicom da stotine gostiju iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske vikendom postaju naši župljani u personalnom pogledu, navodi fra Pervan.
Risovac kao lokalitet izuzetno je pogodno mjesto na kojem se pomoću arhitekture može izreći potreba ozdravljujuće zahvale. Malo koji lokalitet na tako malom prostoru svjedoči tolike tragove ljudske patnje, borbe sa surovim vremenima i režimima, primjere čistoće, hrabrosti, čestitog rada, žrtve. Nova crkva bi objedinjavala zahvalu obližnjih stećaka,stare autohtone arhitekture, Divina groba, Stipića livade, parka prirode, tradicije “duhandžija”…
Ako uspijemo na Risovcu izgraditi crkvu kao znak, ona će poput neobično dobrog čovjeka usmjeravati pogled ka nebu, Bogu i činiti ljepotu odmora, rekreacije, športa, druženja povezanima s misterijem ljepote prirode i Boga, piše fra Ivan Pervan.
Dana 21.lipnja 2015.godine na svečanom euharistijskom slavlju na Risovcu, koje je predvodio msgr. dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup, uz nazočnost šest svećenika, blagoslovljeno je gradilište i kamen temeljac nove filijalne crkve na Risovcu, župa Doljani. Gradnja buduće crkve započeta je u neposrednoj blizini groblja Krš. Idejno rješenje crkve izradio je dipl. inž. Stijepo Butijer iz Dubrovnika.
Najuspješnije crkve ,kao vječno lijepa arhitektura,nastajale su kad je njihova gradnja objedinjavala sva tri razloga. Ovo je pokušaj razmišljanja i obrazlaganja gradnje takve crkve na Risovcu. Tako bismo, kazano metaforički, gradili crkvu a ona bi gradila nas.
1. Obrazloženje potrebe za prostorom
Župa Doljani, stradala i raseljena, počinje sve intenzivnije živjeti na Risovcu. Postojeći sakralni prostori na Risovcu,crkvice i kapelice odavno ne pružaju dobre uvjete za okupljanje kršćanske zajednice na liturgijska slavlja i druge duhovno-pastoralne susrete
Kad se k tome doda rastući priliv gostiju zahvaljujući razvoju sportsko- rekreacijskog turizma na Risovcu,moramo računati s činjenicom da stotine gostiju iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske vikendom postaju naši župljani u personalnom pogledu. Potreba za crkvom upravo u blizini sportsko-rekreacijskog centra može se obrazložiti konkretnim statističkim pokazateljima.
2. Obrazloženje zahvalnosti
Crkva kao znak zahvalnosti nešto je više od potrebe za prostorom. Crkva ukazuje na pitanje zahvalnosti kao na presudan element zdravlja pojedinca i zajednice. Zahvalnost se potiskuje iz života,poglavito iz dva razloga i strah da nas dar drugoga zarobljava i nemoć da u zahvalnosti zagrlimo sav svoj život:njegove radosti i njegove križeve. To su najdublji razlozi kriza,koje se ogledaju u rasulu ljudskih zajednica i u nestanku temeljnog povjerenja u život. U takvim kriznim vremenima kršćani su često gradili crkve kao mjesta zahvalnosti,vjerujući da se strah od drugoga i iskustvo stradanja može s Bogom preokrenuti o ozdravljenje pamćenja, rehabilitaciju žrtve, te u buđenje života u svim njegovim dimenzijama.
Risovac kao lokalitet izuzetno je pogodno mjesto na kojem se pomoću arhitekture može izreći ta potreba ozdravljujuće zahvale. Malo koji lokalitet na tako malom prostoru svjedoči tolike tragove ljudske patnje,borbe sa surovim vremenima i režimima, primjere čistoće,hrabrosti, čestitog rada,žrtve. Nova crkva bi objedinjavala zahvalu obližnjih stećaka,stare autohtone arhitekture,Divina groba,Stipića livade,parka prirode,tradicije”duhandžija”…
Crkva kao znak zahvalnosti pravi korak više od trgovinskog odnosa s Bogom:on donosi dar čišćenja pamćenja. To je duhovna gesta posve različita od zaborava:to je drugačije pamćenje, koje Bog daruje,da nas uspjeh ne oslijepi za nevolje drugoga i da nas patnja ne paralizira mržnjom i očajem te nepovratno udalji od struje života
3. Obrazloženje gradnje crkve na Risovcu kao moderne potrebe za znakom
U doba raznovrsnih građevinskih materijala i statičkih mogućnosti gradnja vjerskih objekata i dalje ostaje najzahtjevnija arhitektura. Najčešći promašaji se događaju ako se ne vodi računa da je crkvi kao građevini pored praktične uporabne uloge okupljanja zajednice namijenjena još jedna bitna uloga: to je uloga znaka.
U duhu Ive Andrića znak se uvijek nalazi pored nečijeg puta. Najbliže nam je ideja ljudi kao znakova pored puta. To su oni ljudi koji u kriznim trenucima učine pravu gestu,reknu pravu riječ,usmjere misao, misao na širinu, nebo, Boga, koji jednostavno u nama nešto ohrabre da se podignemo ako smo pali i da ne padnemo, ako koliko-toliko stojimo.
Može li se slično razmišljati o crkvi na Risovcu kao takvom znaku?
Da. Ona samo treba jezikom arhitekture potvrditi ono što je u dubinskoj podlozi čovjekova traženja na ovim visinama. Zaljubljenici u zimsku divlju idilu i ljetnu stidljivu ljepotu Vrana i Čvrsnice, te Risovačkog platoa otkrili su već davno Risovac kao od Boga darovano mjesto traženja onoga što se u visinama oduvijek tražilo: širinu pogleda i blizinu neba
Ako uspijemo na Risovcu izgraditi crkvu kao znak, ona će poput neobično dobrog čovjeka usmjeravati pogled ka nebu,Bogu i činiti ljepotu odmora,rekreacije,športa,druženja povezanima s misterijem ljepote prirode i Boga.
Svima koji na bilo koji način budu sudjelovali u ovom poslu,unaprijed hvala i blagoslov od Boga u čijoj blizini i simpatiji nastojimo graditi crkvu kao mjesto komunikacije s Njegovom ljepotom i misterijem.
Blidinje.net
Risovac kao lokalitet izuzetno je pogodno mjesto na kojem se pomoću arhitekture može izreći potreba ozdravljujuće zahvale. Malo koji lokalitet na tako malom prostoru svjedoči tolike tragove ljudske patnje, borbe sa surovim vremenima i režimima, primjere čistoće, hrabrosti, čestitog rada, žrtve. Nova crkva bi objedinjavala zahvalu obližnjih stećaka,stare autohtone arhitekture, Divina groba, Stipića livade, parka prirode, tradicije “duhandžija”…
Ako uspijemo na Risovcu izgraditi crkvu kao znak, ona će poput neobično dobrog čovjeka usmjeravati pogled ka nebu, Bogu i činiti ljepotu odmora, rekreacije, športa, druženja povezanima s misterijem ljepote prirode i Boga, piše fra Ivan Pervan.
Dana 21.lipnja 2015.godine na svečanom euharistijskom slavlju na Risovcu, koje je predvodio msgr. dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup, uz nazočnost šest svećenika, blagoslovljeno je gradilište i kamen temeljac nove filijalne crkve na Risovcu, župa Doljani. Gradnja buduće crkve započeta je u neposrednoj blizini groblja Krš. Idejno rješenje crkve izradio je dipl. inž. Stijepo Butijer iz Dubrovnika.
Najuspješnije crkve ,kao vječno lijepa arhitektura,nastajale su kad je njihova gradnja objedinjavala sva tri razloga. Ovo je pokušaj razmišljanja i obrazlaganja gradnje takve crkve na Risovcu. Tako bismo, kazano metaforički, gradili crkvu a ona bi gradila nas.
1. Obrazloženje potrebe za prostorom
Župa Doljani, stradala i raseljena, počinje sve intenzivnije živjeti na Risovcu. Postojeći sakralni prostori na Risovcu,crkvice i kapelice odavno ne pružaju dobre uvjete za okupljanje kršćanske zajednice na liturgijska slavlja i druge duhovno-pastoralne susrete
Kad se k tome doda rastući priliv gostiju zahvaljujući razvoju sportsko- rekreacijskog turizma na Risovcu,moramo računati s činjenicom da stotine gostiju iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske vikendom postaju naši župljani u personalnom pogledu. Potreba za crkvom upravo u blizini sportsko-rekreacijskog centra može se obrazložiti konkretnim statističkim pokazateljima.
2. Obrazloženje zahvalnosti
Crkva kao znak zahvalnosti nešto je više od potrebe za prostorom. Crkva ukazuje na pitanje zahvalnosti kao na presudan element zdravlja pojedinca i zajednice. Zahvalnost se potiskuje iz života,poglavito iz dva razloga i strah da nas dar drugoga zarobljava i nemoć da u zahvalnosti zagrlimo sav svoj život:njegove radosti i njegove križeve. To su najdublji razlozi kriza,koje se ogledaju u rasulu ljudskih zajednica i u nestanku temeljnog povjerenja u život. U takvim kriznim vremenima kršćani su često gradili crkve kao mjesta zahvalnosti,vjerujući da se strah od drugoga i iskustvo stradanja može s Bogom preokrenuti o ozdravljenje pamćenja, rehabilitaciju žrtve, te u buđenje života u svim njegovim dimenzijama.
Risovac kao lokalitet izuzetno je pogodno mjesto na kojem se pomoću arhitekture može izreći ta potreba ozdravljujuće zahvale. Malo koji lokalitet na tako malom prostoru svjedoči tolike tragove ljudske patnje,borbe sa surovim vremenima i režimima, primjere čistoće,hrabrosti, čestitog rada,žrtve. Nova crkva bi objedinjavala zahvalu obližnjih stećaka,stare autohtone arhitekture,Divina groba,Stipića livade,parka prirode,tradicije”duhandžija”…
Crkva kao znak zahvalnosti pravi korak više od trgovinskog odnosa s Bogom:on donosi dar čišćenja pamćenja. To je duhovna gesta posve različita od zaborava:to je drugačije pamćenje, koje Bog daruje,da nas uspjeh ne oslijepi za nevolje drugoga i da nas patnja ne paralizira mržnjom i očajem te nepovratno udalji od struje života
3. Obrazloženje gradnje crkve na Risovcu kao moderne potrebe za znakom
U doba raznovrsnih građevinskih materijala i statičkih mogućnosti gradnja vjerskih objekata i dalje ostaje najzahtjevnija arhitektura. Najčešći promašaji se događaju ako se ne vodi računa da je crkvi kao građevini pored praktične uporabne uloge okupljanja zajednice namijenjena još jedna bitna uloga: to je uloga znaka.
U duhu Ive Andrića znak se uvijek nalazi pored nečijeg puta. Najbliže nam je ideja ljudi kao znakova pored puta. To su oni ljudi koji u kriznim trenucima učine pravu gestu,reknu pravu riječ,usmjere misao, misao na širinu, nebo, Boga, koji jednostavno u nama nešto ohrabre da se podignemo ako smo pali i da ne padnemo, ako koliko-toliko stojimo.
Može li se slično razmišljati o crkvi na Risovcu kao takvom znaku?
Da. Ona samo treba jezikom arhitekture potvrditi ono što je u dubinskoj podlozi čovjekova traženja na ovim visinama. Zaljubljenici u zimsku divlju idilu i ljetnu stidljivu ljepotu Vrana i Čvrsnice, te Risovačkog platoa otkrili su već davno Risovac kao od Boga darovano mjesto traženja onoga što se u visinama oduvijek tražilo: širinu pogleda i blizinu neba
Ako uspijemo na Risovcu izgraditi crkvu kao znak, ona će poput neobično dobrog čovjeka usmjeravati pogled ka nebu,Bogu i činiti ljepotu odmora,rekreacije,športa,druženja povezanima s misterijem ljepote prirode i Boga.
Svima koji na bilo koji način budu sudjelovali u ovom poslu,unaprijed hvala i blagoslov od Boga u čijoj blizini i simpatiji nastojimo graditi crkvu kao mjesto komunikacije s Njegovom ljepotom i misterijem.
Blidinje.net
