Kad u rodno selo dođem
I ugledam staru kuću
Već zamišljam kako jedem
Krompiraču pitu vruću
Ispečena ispod sača
U drvenom čanku čeka
I šalica kraj bukare
Kiseloga mlijeka
I pogače ja se sjetim
Na ognjistu ispečene
Iz mješine sira prpe
Sa krompirim poslužene
To izgleda sve prekrasno
Al sam tužna srca sjeo
Nema više najmilijih
S kojima sam nekad jeo
Roditelji su pomrli
Braća sestre odselili
Osta samo uspomena
Da smo nekad sretni bili
Kada ovu pjesmu pišem
Iz očiju suze teku
Dok se rodiš moraš znati
Bog odredi put čovjeku
Stihovi: Ivan Čuljak, Rovišće
I ugledam staru kuću
Već zamišljam kako jedem
Krompiraču pitu vruću
Ispečena ispod sača
U drvenom čanku čeka
I šalica kraj bukare
Kiseloga mlijeka
I pogače ja se sjetim
Na ognjistu ispečene
Iz mješine sira prpe
Sa krompirim poslužene
To izgleda sve prekrasno
Al sam tužna srca sjeo
Nema više najmilijih
S kojima sam nekad jeo
Roditelji su pomrli
Braća sestre odselili
Osta samo uspomena
Da smo nekad sretni bili
Kada ovu pjesmu pišem
Iz očiju suze teku
Dok se rodiš moraš znati
Bog odredi put čovjeku
Stihovi: Ivan Čuljak, Rovišće
