Kod izvođenja rezidbe možemo napraviti brojne greške. Zbog straha da će pogriješiti i napraviti više štete nego koristi, mnogi odrade samo sanitarnu rezidbu, piše Agroklub.
Redovno, ali ne pretjerano
Uklanjaju suhe, polomljene, oštećene i grane s vidljivim simptomima oboljenja i prisustva štetočina.
Ponekad se iz straha kod uklanjanja oboljelih grana i grančica ne odstrani sve do zdravog tkiva drveta što predstavlja probleme za narednu vegetaciju i izvor širenja bolesti.
Rezidbu je potrebno redovno obavljati kako bi došli do izražaja svi pozitivni učinci ove mjere. Često se događa da se to radi neredovno i da se jednom rezidbom želi nadoknaditi sve što je propušteno za nekoliko godina, što je nemoguće postići.
S druge strane, pretjeranom rezidbom opterećujemo voćku, negativno utječemo na njen rast, razvoj i plodonošenje.
Termin obavljanja ovakvih radova treba uskladiti s fazama rasta i vremenskim uvjetma.
Najčešće greške su:
1. Koristi se neodgovarajući ili tup alat. Nije isto režemo li tanke grančice ili deblje grane. Tup alat stvara velike rane. Pri svakoj upotrebi potrebno ga je dezinficirati. Obratite pažnju na izgled i veličinu reza. Kod rezanja grana prvo režemo na patrljak koji potom odstranimo.
Rez iznad pupoljka treba biti ukošen, poput krova, na suprotnu stranu. Tada voda koja se slijeva ne ide na pupoljak, što bi dovelo do njegovog propadanja.
2. Ne uklanjaju se grane koje se preklapaju. Donja grana prima manje svjetlosti i na njoj dolazi do formiranja manjeg broja rodnih pupoljaka. Same grane se zbog vjetra trljaju međusobno. Stvaraju se rane koje postaju otvorena vrata za prodiranje štetnika i pojavu infekcije.
3. Često se orezuje samo vanjski dio krošnje, dok se središte ostavlja zapušteno. Uklanjanjem suvišnih grana iz centralnog dijela omogućavamo bolju osvjetljenost i prozračnost.
4. Ostavljaju se vodopije. To su prirasti koji se javljaju na nešto starijim stablima. Rastu okomito i crpe hraniva i vodu, a ne nose rodnost. Njihovim uklanjanjem omogućavamo prodor svjetlosti i zraka u unutrašnjost, povećava se plodonošenje. Zbog promjene uvjeta djelujemo na zdravlje stabala, bolesti i štetnici se manje javljaju.
5. Konkurentske grane, posebno konkurenti provodnici, se ne prepoznaju. Ovakvi prirasti se natječu za hranu i druge resurse s provodnicom i drugim ostavljenim prirastima. Obično se konkurentne grane prikrate za 1/3 kako bi preusmjerili energiju na rast cvjetnih pupoljaka.
Redovno, ali ne pretjerano
Uklanjaju suhe, polomljene, oštećene i grane s vidljivim simptomima oboljenja i prisustva štetočina.
Ponekad se iz straha kod uklanjanja oboljelih grana i grančica ne odstrani sve do zdravog tkiva drveta što predstavlja probleme za narednu vegetaciju i izvor širenja bolesti.
Rezidbu je potrebno redovno obavljati kako bi došli do izražaja svi pozitivni učinci ove mjere. Često se događa da se to radi neredovno i da se jednom rezidbom želi nadoknaditi sve što je propušteno za nekoliko godina, što je nemoguće postići.
S druge strane, pretjeranom rezidbom opterećujemo voćku, negativno utječemo na njen rast, razvoj i plodonošenje.
Termin obavljanja ovakvih radova treba uskladiti s fazama rasta i vremenskim uvjetma.
Najčešće greške su:
1. Koristi se neodgovarajući ili tup alat. Nije isto režemo li tanke grančice ili deblje grane. Tup alat stvara velike rane. Pri svakoj upotrebi potrebno ga je dezinficirati. Obratite pažnju na izgled i veličinu reza. Kod rezanja grana prvo režemo na patrljak koji potom odstranimo.
Rez iznad pupoljka treba biti ukošen, poput krova, na suprotnu stranu. Tada voda koja se slijeva ne ide na pupoljak, što bi dovelo do njegovog propadanja.
2. Ne uklanjaju se grane koje se preklapaju. Donja grana prima manje svjetlosti i na njoj dolazi do formiranja manjeg broja rodnih pupoljaka. Same grane se zbog vjetra trljaju međusobno. Stvaraju se rane koje postaju otvorena vrata za prodiranje štetnika i pojavu infekcije.
3. Često se orezuje samo vanjski dio krošnje, dok se središte ostavlja zapušteno. Uklanjanjem suvišnih grana iz centralnog dijela omogućavamo bolju osvjetljenost i prozračnost.
4. Ostavljaju se vodopije. To su prirasti koji se javljaju na nešto starijim stablima. Rastu okomito i crpe hraniva i vodu, a ne nose rodnost. Njihovim uklanjanjem omogućavamo prodor svjetlosti i zraka u unutrašnjost, povećava se plodonošenje. Zbog promjene uvjeta djelujemo na zdravlje stabala, bolesti i štetnici se manje javljaju.
5. Konkurentske grane, posebno konkurenti provodnici, se ne prepoznaju. Ovakvi prirasti se natječu za hranu i druge resurse s provodnicom i drugim ostavljenim prirastima. Obično se konkurentne grane prikrate za 1/3 kako bi preusmjerili energiju na rast cvjetnih pupoljaka.
