Da ljudi nisu sami u Svemiru, vjeruju gotovo svi. Već sama veličina Svemira sugerira da je "tamo negdje vani" još neka civilizacija koja isto tako traži nas.
No jedan je australski znanstvenik uvjeren kako je otkriće izvanzemaljskog života samo pitanje trenutka.
Cathal O'Donnell istraživač je koji se bavi 3D bioprintanjem u Melbourneu, a svoje uvjerenje o otkriću i postojanju izvanzemaljskog života temelji na činjenici da je do sad otkriveno nekoliko desetaka planeta koji imaju potencijalne uvjete za održavanje života.
U svom eseju, čiji je dio objavljen u The Conversationu, O'Donnell ističe kako već sama veličina Svemira i broj planeta koji se nalazi u zonama pogodnim za život (ne preblizu i ne predaleko od zvijezda poput našeg Sunca), čini otkriće izvanzemaljskog života vjerojatnim.
Pri tome se poziva na istraživanje koje tvrdi da je takvih, potencijalno nastanjenih planeta, više milijardi, javlja Zimo.co.
Čini se kako je neizbježno da život postoji tamo negdje vani, pogotovo ako u obzir uzmemo činjenicu da se život na Zemlji pojavio tako brzo nakon njenog nastanka...
Naš je planet nastanjen čim su se za to pojavili uvjeti - a uvjeti za nastanak života su veoma fleksibilan koncept, piše O'Donnell i dodaje kako su tragovi života pronađeni i na nekim veoma negostoljubivim mjestima poput unutrašnjosti bačvi u kojima je pohranjen nuklearni otpad, jezerima sumporne kiseline, ali i na pustopoljinama Antarktika te duboko u zemlji.
Zanimljivo, neki od tih uvjeta mogu se pronaći i na drugim planetima u Sunčevom sustavu, podsjeća O'Donnell.
Ističe i kako, osim na Zemlji, uvjeti za život u našem Sunčevom sustavu postoje i na Marsu, ali i na još dva planeta - Jupiterovom mjesecu Europi i Saturnovom mjesecu Enceladusu. Problem je samo što ljudi još nemaju dovoljno sofisticirane alate kojima bi prepoznali i pronašli život na tim planetima.
Proučavajući drugi oblik života, mogli bismo istražiti koji su dijelovi mašinerije života univerzalni, a koji su nastali slučajno. Možda su aminokiseline neizostavan dio života, a možda nisu, ističe O'Donnell.
No otkriće izvanzemaljskog života, uvjeren je O'Donnell, uvelike bi povećalo šanse da se "tamo negdje vani" nalazi netko s kim bi se moglo i komunicirati.
Vječno pitanje "Jesmo li sami?" preraslo je filozofska nagađanja i postalo hipoteza koju je moguće testirati. Moramo se pripremiti na odgovor koji bismo mogli dobiti, zaključuje na kraju O'Donnell.
No jedan je australski znanstvenik uvjeren kako je otkriće izvanzemaljskog života samo pitanje trenutka.
Cathal O'Donnell istraživač je koji se bavi 3D bioprintanjem u Melbourneu, a svoje uvjerenje o otkriću i postojanju izvanzemaljskog života temelji na činjenici da je do sad otkriveno nekoliko desetaka planeta koji imaju potencijalne uvjete za održavanje života.
U svom eseju, čiji je dio objavljen u The Conversationu, O'Donnell ističe kako već sama veličina Svemira i broj planeta koji se nalazi u zonama pogodnim za život (ne preblizu i ne predaleko od zvijezda poput našeg Sunca), čini otkriće izvanzemaljskog života vjerojatnim.
Pri tome se poziva na istraživanje koje tvrdi da je takvih, potencijalno nastanjenih planeta, više milijardi, javlja Zimo.co.
Čini se kako je neizbježno da život postoji tamo negdje vani, pogotovo ako u obzir uzmemo činjenicu da se život na Zemlji pojavio tako brzo nakon njenog nastanka...
Naš je planet nastanjen čim su se za to pojavili uvjeti - a uvjeti za nastanak života su veoma fleksibilan koncept, piše O'Donnell i dodaje kako su tragovi života pronađeni i na nekim veoma negostoljubivim mjestima poput unutrašnjosti bačvi u kojima je pohranjen nuklearni otpad, jezerima sumporne kiseline, ali i na pustopoljinama Antarktika te duboko u zemlji.
Zanimljivo, neki od tih uvjeta mogu se pronaći i na drugim planetima u Sunčevom sustavu, podsjeća O'Donnell.
Ističe i kako, osim na Zemlji, uvjeti za život u našem Sunčevom sustavu postoje i na Marsu, ali i na još dva planeta - Jupiterovom mjesecu Europi i Saturnovom mjesecu Enceladusu. Problem je samo što ljudi još nemaju dovoljno sofisticirane alate kojima bi prepoznali i pronašli život na tim planetima.
Proučavajući drugi oblik života, mogli bismo istražiti koji su dijelovi mašinerije života univerzalni, a koji su nastali slučajno. Možda su aminokiseline neizostavan dio života, a možda nisu, ističe O'Donnell.
No otkriće izvanzemaljskog života, uvjeren je O'Donnell, uvelike bi povećalo šanse da se "tamo negdje vani" nalazi netko s kim bi se moglo i komunicirati.
Vječno pitanje "Jesmo li sami?" preraslo je filozofska nagađanja i postalo hipoteza koju je moguće testirati. Moramo se pripremiti na odgovor koji bismo mogli dobiti, zaključuje na kraju O'Donnell.
