Sud Bosne i Hercegovine, odlučujući po žalbama koje su izjavljene na rješenje Suda BiH broj S1 1 K 024608 18 Krn 13 od 09.11.2018. godine, djelomično je uvažio žalbu Tužiteljstva Bosne i Hercegovine i pobijano rješenje preinačio na način da je prema osumnjičenicima Sadiku Omanoviću, Šaćiru Omanoviću, Kasimu Kavazoviću i Almiru Sarajliću, odredio mjeru pritvora”, naveli su iz Suda BiH.
Prema priopćenju Suda BiH, pritvor je određen zbog postojanja pritvorskih razloga propisanih člankom 132. stavak 1. točka b) Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BiH), odnosno zbog postojanja opasnosti da bi osumnjičenici mogli utjecati na svjedoke i suizvršitelje i time ometati kazneni postupak koji je u toku.
Pritvor po ovom rješenju može trajati najdulje mjesec dana, računajući od dana 08.11.2018. godine, kao dana uhićenja osumnjičenika, prenosi hms “Žalba Tužiteljstva BiH u odnosu na osumnjičenike Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahiju, Nijaza Sivru i Rušita Nurkovića, kao i žalba branitelja osumnjičenika Sadika Omanovića, su odbijene kao neutemeljene, te je pobijano rješenje broj S1 1 K 024608 18 Krn 13 od 09.11.2018. godine u tom dijelu potvrđeno”, naveli su. Sud BiH je priopćio kako su Ibrahim Purić i drugi osumnjičeni počinili kazneno djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz članka 175.
Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) i kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173. KZ BiH, sve u svezi s člankom 29 i člankom 180. stavak 1. i 2. KZ BiH. Križančevo Selo, nadomak Viteza, je najveće stratište Hrvata u BiH.
Tog 22. prosinca 1993., u akciji “Krvavi badnjak”, elitne postrojbe ABiH iz Zenice, Tuzle i Sarajeva probile su liniju obrane 1. bojne Viteške brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo, te tako ozbiljno zaprijetili obrani Viteza i Lašvanske doline. Postrojbe ABiH upadom u Križančevo Selo došle su nadomak prometnice Vitez – Busovača, prijetilo je njezino presijecanje, a time i veza s Lašvanskom dolinom.
Središte Viteza od zaposjednutog Križančeva Sela bilo je udaljeno oko 1000 metara. Nakon upada u selo i nekoliko sati kasnije, dogodio pravi zločinački pokolj nad zarobljenim vojnicima i hrvatskim civilima. Selo su opljačkali, a kuće i gospodarske objekte zapalili. Ubijena su 34 vojnika i hrvatska civila, među kojima je bilo žena i staraca, 30 vojnika je zarobljeno i odvedeno u selo Poćulica, a poslije u Zenicu gdje im se jedno vrijeme gubi svaki trag. A 39 dana nakon zarobljavanja, pod pritiskom obitelji, UNPROFOR-a i MCK, bošnjačka je strana predala 30 tijela zarobljenih. Sva su bila masakrirana i vidjele su se posljedice mučenja. Sve je zabilježeno videozapisima i zapisnikom liječničkog povjerenstva koje je vršilo identifikaciju. Snage HVO koje su već 23. prosinca 1993. god. potisnule ABiH iz Križančeva sela, našli su selo kao veliko zgarište.
Prema priopćenju Suda BiH, pritvor je određen zbog postojanja pritvorskih razloga propisanih člankom 132. stavak 1. točka b) Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BiH), odnosno zbog postojanja opasnosti da bi osumnjičenici mogli utjecati na svjedoke i suizvršitelje i time ometati kazneni postupak koji je u toku.
Pritvor po ovom rješenju može trajati najdulje mjesec dana, računajući od dana 08.11.2018. godine, kao dana uhićenja osumnjičenika, prenosi hms “Žalba Tužiteljstva BiH u odnosu na osumnjičenike Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahiju, Nijaza Sivru i Rušita Nurkovića, kao i žalba branitelja osumnjičenika Sadika Omanovića, su odbijene kao neutemeljene, te je pobijano rješenje broj S1 1 K 024608 18 Krn 13 od 09.11.2018. godine u tom dijelu potvrđeno”, naveli su. Sud BiH je priopćio kako su Ibrahim Purić i drugi osumnjičeni počinili kazneno djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz članka 175.
Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) i kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173. KZ BiH, sve u svezi s člankom 29 i člankom 180. stavak 1. i 2. KZ BiH. Križančevo Selo, nadomak Viteza, je najveće stratište Hrvata u BiH.
Tog 22. prosinca 1993., u akciji “Krvavi badnjak”, elitne postrojbe ABiH iz Zenice, Tuzle i Sarajeva probile su liniju obrane 1. bojne Viteške brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo, te tako ozbiljno zaprijetili obrani Viteza i Lašvanske doline. Postrojbe ABiH upadom u Križančevo Selo došle su nadomak prometnice Vitez – Busovača, prijetilo je njezino presijecanje, a time i veza s Lašvanskom dolinom.
Središte Viteza od zaposjednutog Križančeva Sela bilo je udaljeno oko 1000 metara. Nakon upada u selo i nekoliko sati kasnije, dogodio pravi zločinački pokolj nad zarobljenim vojnicima i hrvatskim civilima. Selo su opljačkali, a kuće i gospodarske objekte zapalili. Ubijena su 34 vojnika i hrvatska civila, među kojima je bilo žena i staraca, 30 vojnika je zarobljeno i odvedeno u selo Poćulica, a poslije u Zenicu gdje im se jedno vrijeme gubi svaki trag. A 39 dana nakon zarobljavanja, pod pritiskom obitelji, UNPROFOR-a i MCK, bošnjačka je strana predala 30 tijela zarobljenih. Sva su bila masakrirana i vidjele su se posljedice mučenja. Sve je zabilježeno videozapisima i zapisnikom liječničkog povjerenstva koje je vršilo identifikaciju. Snage HVO koje su već 23. prosinca 1993. god. potisnule ABiH iz Križančeva sela, našli su selo kao veliko zgarište.
