Župa sv. Ante Padovanskog Podhum-Žitače, na području Klisa u dolini rijeke Neretvice, u općini Konjic, ove godine proslavlja 200. obljetnicu svoga postojanja i djelovanja. To je zavidan jubilej koji, sam po sebi, izaziva poštovanje, no ta župa ima i posebne povijesne zasluge za opstanak katoličanstva i hrvatskoga naroda u sjevernoj Hercegovini, na području današnjih općina Konjic i Jablanica, piše Večernji list BiH.
Zavidan jubilej
Kada su Turci 1524. godine pobili fratre i uništili franjevački samostan i crkve u Konjicu, vjernici na cijelom tom području sljedećih tristo godina nisu imali svoje bogomolje i duhovne predvodnike. U tim teškim prilikama crkvena hijerarhija ih je pripojila župi i samostanu u Kreševu, iz kojeg su franjevci povremeno dolazili i pružali im vjersku i duhovnu skrb.
U 17. stoljeću u tom kraju postojala je župa Neretva, u kojoj je jedno vrijeme bilo 1600 vjernika, ali tijekom Bečkoga rata (1683. - 1699.) praktički je uništena pa je, primjerice, 1737. godine imala samo 436 katolika. Tek 1820. godine osniva se župa Podhum, kao nasljednica župe Neretve, sa sjedištem u istoimenom selu Podhumu. Od 1827. vodi svoje župne matice.
Prva crkva i župna kuća u Podhumu izgrađene su 1813. godine, a podignut je i dom sv. Ante u kojem je 1882. godine osnovana prva osnovna škola u tom kraju. Društvene prilike su se promijenile, broj stanovnika je rastao, župa je bila prevelika i morala se cijepati. Prvo se 1838. godine odvojila župa Konjic, potom 1866. godine župa Solakova Kula i 1919. godine župa Ostrožac, koju 1955. potapa Jablaničko jezero pa mijenja sjedište i naziv u župu Obri.
Od župe Konjic 1882. godine odvojila se župa Glavatičevo, a 1917. godine župa Jablanica. Crkva i župna kuća u Podhumu nisu bile kvalitetno urađene pa su 1925. obnovljene prema projektu poznatog arhitekta Karla Paržika. Iste godine podignut je i zvonik.
Selo Podhum po svojoj zemljopisnoj konfiguraciji nije bilo pogodno mjesto za crkvu, a, osim toga, Hrvati katolici sve su se više iseljavali i postupno je prevladavalo muslimansko stanovništvo, pa je odlučeno da se crkva izmjesti. Nova crkva sagrađena je 1962. godine u mjestu Žitače i od tada župa nosi naziv Podhum-Žitače. Na katoličku vjersku povijest u Podhumu danas podsjećaju kapelica i zvonik.
Stara crkva 1963. godine je porušena, a dom sv. Ante prodan je jednom muslimanu iz sela. I jedno i drugo bilo je velika pogreška. U muslimansko-hrvatskom sukobu 1993. godine župa, kao i cijeli konjički i jablanički kraj teško su stradali.
Zločin nad Hrvatima
Hrvati su, praktički, gotovo nestali. Uoči rata, 1991. godine, u župi Podhum-Žitače živjelo je 1700 katolika, a danas samo 65.
"Naše crkve i župne kuće u Neretvici, gdje ja i moj subrat don Ivan Ivančević, iz susjednih župa Obri i Solakova Kula, živimo i radimo za svoj narod, sad su uredne i uređene, a u ratu je sve spaljeno i uništeno. Na malom prostoru od Doljana, Jablanice, Konjica i Neretvice žive sa svojim narodom najmlađi svećenici, nitko s više od 55 godina, pa zato i stižemo i uspijevamo", kaže fra Ivica Karatović, župnik župe Podhum-Žitače.
Zavidan jubilej
Kada su Turci 1524. godine pobili fratre i uništili franjevački samostan i crkve u Konjicu, vjernici na cijelom tom području sljedećih tristo godina nisu imali svoje bogomolje i duhovne predvodnike. U tim teškim prilikama crkvena hijerarhija ih je pripojila župi i samostanu u Kreševu, iz kojeg su franjevci povremeno dolazili i pružali im vjersku i duhovnu skrb.
U 17. stoljeću u tom kraju postojala je župa Neretva, u kojoj je jedno vrijeme bilo 1600 vjernika, ali tijekom Bečkoga rata (1683. - 1699.) praktički je uništena pa je, primjerice, 1737. godine imala samo 436 katolika. Tek 1820. godine osniva se župa Podhum, kao nasljednica župe Neretve, sa sjedištem u istoimenom selu Podhumu. Od 1827. vodi svoje župne matice.
Prva crkva i župna kuća u Podhumu izgrađene su 1813. godine, a podignut je i dom sv. Ante u kojem je 1882. godine osnovana prva osnovna škola u tom kraju. Društvene prilike su se promijenile, broj stanovnika je rastao, župa je bila prevelika i morala se cijepati. Prvo se 1838. godine odvojila župa Konjic, potom 1866. godine župa Solakova Kula i 1919. godine župa Ostrožac, koju 1955. potapa Jablaničko jezero pa mijenja sjedište i naziv u župu Obri.
Od župe Konjic 1882. godine odvojila se župa Glavatičevo, a 1917. godine župa Jablanica. Crkva i župna kuća u Podhumu nisu bile kvalitetno urađene pa su 1925. obnovljene prema projektu poznatog arhitekta Karla Paržika. Iste godine podignut je i zvonik.
Selo Podhum po svojoj zemljopisnoj konfiguraciji nije bilo pogodno mjesto za crkvu, a, osim toga, Hrvati katolici sve su se više iseljavali i postupno je prevladavalo muslimansko stanovništvo, pa je odlučeno da se crkva izmjesti. Nova crkva sagrađena je 1962. godine u mjestu Žitače i od tada župa nosi naziv Podhum-Žitače. Na katoličku vjersku povijest u Podhumu danas podsjećaju kapelica i zvonik.
Stara crkva 1963. godine je porušena, a dom sv. Ante prodan je jednom muslimanu iz sela. I jedno i drugo bilo je velika pogreška. U muslimansko-hrvatskom sukobu 1993. godine župa, kao i cijeli konjički i jablanički kraj teško su stradali.
Zločin nad Hrvatima
Hrvati su, praktički, gotovo nestali. Uoči rata, 1991. godine, u župi Podhum-Žitače živjelo je 1700 katolika, a danas samo 65.
"Naše crkve i župne kuće u Neretvici, gdje ja i moj subrat don Ivan Ivančević, iz susjednih župa Obri i Solakova Kula, živimo i radimo za svoj narod, sad su uredne i uređene, a u ratu je sve spaljeno i uništeno. Na malom prostoru od Doljana, Jablanice, Konjica i Neretvice žive sa svojim narodom najmlađi svećenici, nitko s više od 55 godina, pa zato i stižemo i uspijevamo", kaže fra Ivica Karatović, župnik župe Podhum-Žitače.
