Sindikat nogometnih igrača u Njemačkoj (VdV) vrlo je zabrinut kad se radi o financijskoj sigurnosti sportaša koji za život zarađuju na nogometnim terenima. San o brdu novca koji se zaradi tijekom aktivne karijere i od kojeg se može voditi bezbrižan ostatak života dosanja samo mali broj profesionalaca.
"Samo deset posto svih nogometaša, a govorimo samo o vrhunskim profesionalcima, mogu reći da su se financijski osigurali tijekom karijere. Oko četvrtine svih igrača kraj karijere dočeka u dugovima, njih muče velike brige. Ostatak je negdje između, u solidnoj zoni, njima je nekada bolje a nekada im ide i lošije", tvrdi šef VdV-a Ulf Baranowsky za dnevni list Die Welt.
Sindikat profesionalnih igrača zastupa interese oko 1.200 nogometaša. VdV se brine i oko igrača koji su nezaposleni, redovito organizira trening-kampove na kojima se oni mogu prezentirati potencijalnim novim poslodavcima.
Pogrešne predodžbe
Baranowsky se žali da se posebice mladim igračima često tvrdi kako je zanimanje nogometnog profesionalca dobra kvalifikacija i za život nakon sportske karijere. "Igrači mlađi od 23 godine često imaju pogrešne predodžbe o životu, prvenstveno o poslu i karijeri", dodaje šef sindikata VdV.
Oko 90 posto igrača sanja o angažmanu u nogometnim vodama i nakon što prestanu igrati. To je legitiman cilj, tvrdi Baranowsky, i odmah opominje kako je u praksi to teško izvedivo - iz matematičkih razloga: "Poslovi u nogometu su rijetki, zahtijevaju određenu kvalifikaciju do koje je teško doći."
To treba jasno reći i igračima i njihovim roditeljima, kako bi se na vrijeme napravio plan B nakon karijere, preporučio je šef Sindikata profi-igrača.
Što je razlog financijskih problema vrhunskih sportaša koji u Bundesligi tijekom karijere zarađuju i po nekoliko milijuna eura godišnje? To su njihovi savjetnici i manageri, tvrdi Baranowsky: "Većini njih je najvažnije da organiziraju neki transfer i za njega dobiju proviziju. Vidimo da angažman managera popušta kod igrača koji više nisu traženi na tržištu."
A kad više nema ni zanimanja za njihovim uslugama, odjednom se ti igrači nađu u zaleđu. "Dečki koji su bili dobri igrači i koji su stalno bili okruženi ljudima koji su ih tapšali po ramenima, odjednom osjete veliku prazninu", priča Baranowsky.
Prijateljski odnos?
Neki manageri u tim situacijama više se uopće ne javljaju na telefon, oni kao da zaborave na svoje dojučerašnje klijente. "Kod nekih igrača to je veliki udarac. Oni su često uvjereni da je veza s managerima bila prijateljski odnos. A to je pogrešan zaključak."
