Dječak Eldin Guta, učenik šestog razreda osnovne škole živi u selu Božanovići na oko 1.200 metara nadmorske visine, na obroncima Jahorine. Njegov dan počinje u pola šest ujutro, kako bi na vrijeme stigao do škole u Ustikolini.
Dvanaestogodišnji dječak Eldin Guta svakodnevno prijeđe više od 20 km u jednom pravcu do svoje osnovne škole u Ustikolini iz mjesta Božanovići.
Ovo je put od moje škole do kuće kojim ja svakodnevno putujem. Zna malo biti strašno jer je dalek, ja bih volio da mi je škola bliže, ali kako je tako je, ja se borim da imam odličan uspjeh u školi iako mi je teško, ali ja se borim s tim preprekama da bi mi bilo lakše, priča Eldin za BHRT.
U osnovnoj školi u Ustikolini kažu da je Eldin do sada bio odličan učenik i da se polako uklapa u novu sredinu, jer je ranije išao u područnu školu u kojoj je manje učenika.
Doći iz učionice gdje on bio jedan jedini učenik u petom razredu, on je došao u razred gdje ih sad ima ukupno 16. Osigurali smo mu tri učionice jer dođe ranije dosta prije svih učenika i gdje može uraditi zadaću. Jedna od tih učionica je školska knjižnica gdje su mu na raspolaganju sve knjige, lektire i školski udžbenici, zatim mu je na raspolaganju igraonica i razredna učionica u kojoj provodi svaki dan i u toj učionici mu je dostupno računalo i internet, kaže Eldinova razrednica Arnela Čengić.
Iz škole Eldina svakog dana vozi školski kombi do Fočanske Jabuke, odakle ga do kuće vozi domar iz područne škole. Razrednica mu nastoji pružiti što bolje uvjete za vrijeme boravka u školi.
Imali smo na početku specifičnu situaciju jer je on došao iz teških životnih uvjeta u sredinu koja je nekome najmanje zanimljiva, ali je njemu ovo vrh trenutno što je do sada upoznao. Ustikolina je njemu bila zanimljiva, tako da sam ja to prozrela da on slobodno vrijeme više voli iskoristiti da ode obići Ustikolinu, pa sam ja njega odlučila upoznati s njemu zanimljivim mjestima, priča Arnela Čengić.
Ja ujutro ustanem u pola šest, spremim se, doručkujem, mama mi stavi sendvič i sok i ja čekam vozača. On dođe po mene odveze me na kombi i kad dođem ovdje, odem u prodavaonicu kupim sebi čips, ako imam nešto odgovarati, ja ponavljam. Kad mi se završi nastava, ostanem u knjižnici, ako imam zadaće, uradim, da ne bih bio po ulici, hladno, meni je moja razrednica omogućila da ostanem ovdje da mi ne bude hladno, da ne kisnem do kombija. Ja ovdje u školi imam bolje uvjete za učenje, jer mi je razrednica rekla ako mi nešto zatreba da mogu otići i pogledati to što mi ne bude jasno, kaže Eldin za BHRT.
Do kuće Eldin dolazi asfaltnim, pa onda makadamskim i na kraju lošim šumskim putem. Nedavno je napunio 12 godina bez mnogo slavlja kao njegovi vršnjaci, ali ipak sretan i zadovoljan. Jedino što bi volio je, kaže, da ima više prijatelja.
Ja ovdje živim od malena i meni se ovdje mnogo sviđa, jedino što mi nedostaje je da imam malo više prijatelja i da se imam s kim igrati. Za mene je i to u redu, ja se borim postizati odličan uspjeh u školi i na svaki način pokušavam biti odličan učenik, priča dječak.
Eldinovi roditelji su nezaposleni. Bave se poljoprivredom kako bi Eldinu osigurali osnovne uvjete za život i školovanje.
Bitno je da on ide u školu, drugačije ne možemo, jer vidite i sami, daleko je puno, ali zahvaljujući dobrim ljudima kao što ste vi, mi opstajemo, mada nam nije baš tako lako zbog toga što smo ovdje sami, nemamo susjeda. Eldin je jedino dijete na ovom prostoru, ali sve u svemu nama je ovdje lijepo, ovu kuću nam je napravila donacija. Borimo se onoliko koliko možemo, mada volio bih da mogu, više nisam u mogućnosti nešto više ostvariti, imamo jednu kravu, ali nisam u mogućnosti jer nigdje ne radim, živim od poljoprivrede, priča za državnu televiziju Eldinov otac, Zenid Guta.
Kako rano ustaje i kasno dolazi, bori se učiti. Mi ga podržavamo, Eldin je sam na ovom prostoru i mi njega moramo u mnogim stvarima razumjeti. Nama je svaka pomoć ovdje potrebna. Eldin ima dosta želja. On bi volio trenirati nogomet, zna igrati šaha, volio bi trenirati karate, ali pošto smo mi daleko od grada, od urbane sredine i Eldin sam vidi da ne može drugačije, kaže Eldinova majka, Adila Guta.
Ova skromna obitelj živi od 50 maraka dječjeg doplatka i 100 maraka Eldinove stipendije. Odlazak u školu zimi bit će skoro nemoguć jer su ovdje zime duge i hladne, a snijeg napada i više od jednog metra. Ova zadovoljna obitelj ispratila je ekipu BHRT-a osmijesima, s nadom da će Eldinu pomoći dobri ljudi kako bi pun radosti nastavio školovanje.
Dvanaestogodišnji dječak Eldin Guta svakodnevno prijeđe više od 20 km u jednom pravcu do svoje osnovne škole u Ustikolini iz mjesta Božanovići.
Ovo je put od moje škole do kuće kojim ja svakodnevno putujem. Zna malo biti strašno jer je dalek, ja bih volio da mi je škola bliže, ali kako je tako je, ja se borim da imam odličan uspjeh u školi iako mi je teško, ali ja se borim s tim preprekama da bi mi bilo lakše, priča Eldin za BHRT.
U osnovnoj školi u Ustikolini kažu da je Eldin do sada bio odličan učenik i da se polako uklapa u novu sredinu, jer je ranije išao u područnu školu u kojoj je manje učenika.
Doći iz učionice gdje on bio jedan jedini učenik u petom razredu, on je došao u razred gdje ih sad ima ukupno 16. Osigurali smo mu tri učionice jer dođe ranije dosta prije svih učenika i gdje može uraditi zadaću. Jedna od tih učionica je školska knjižnica gdje su mu na raspolaganju sve knjige, lektire i školski udžbenici, zatim mu je na raspolaganju igraonica i razredna učionica u kojoj provodi svaki dan i u toj učionici mu je dostupno računalo i internet, kaže Eldinova razrednica Arnela Čengić.
Iz škole Eldina svakog dana vozi školski kombi do Fočanske Jabuke, odakle ga do kuće vozi domar iz područne škole. Razrednica mu nastoji pružiti što bolje uvjete za vrijeme boravka u školi.
Imali smo na početku specifičnu situaciju jer je on došao iz teških životnih uvjeta u sredinu koja je nekome najmanje zanimljiva, ali je njemu ovo vrh trenutno što je do sada upoznao. Ustikolina je njemu bila zanimljiva, tako da sam ja to prozrela da on slobodno vrijeme više voli iskoristiti da ode obići Ustikolinu, pa sam ja njega odlučila upoznati s njemu zanimljivim mjestima, priča Arnela Čengić.
Ja ujutro ustanem u pola šest, spremim se, doručkujem, mama mi stavi sendvič i sok i ja čekam vozača. On dođe po mene odveze me na kombi i kad dođem ovdje, odem u prodavaonicu kupim sebi čips, ako imam nešto odgovarati, ja ponavljam. Kad mi se završi nastava, ostanem u knjižnici, ako imam zadaće, uradim, da ne bih bio po ulici, hladno, meni je moja razrednica omogućila da ostanem ovdje da mi ne bude hladno, da ne kisnem do kombija. Ja ovdje u školi imam bolje uvjete za učenje, jer mi je razrednica rekla ako mi nešto zatreba da mogu otići i pogledati to što mi ne bude jasno, kaže Eldin za BHRT.
Do kuće Eldin dolazi asfaltnim, pa onda makadamskim i na kraju lošim šumskim putem. Nedavno je napunio 12 godina bez mnogo slavlja kao njegovi vršnjaci, ali ipak sretan i zadovoljan. Jedino što bi volio je, kaže, da ima više prijatelja.
Ja ovdje živim od malena i meni se ovdje mnogo sviđa, jedino što mi nedostaje je da imam malo više prijatelja i da se imam s kim igrati. Za mene je i to u redu, ja se borim postizati odličan uspjeh u školi i na svaki način pokušavam biti odličan učenik, priča dječak.
Eldinovi roditelji su nezaposleni. Bave se poljoprivredom kako bi Eldinu osigurali osnovne uvjete za život i školovanje.
Bitno je da on ide u školu, drugačije ne možemo, jer vidite i sami, daleko je puno, ali zahvaljujući dobrim ljudima kao što ste vi, mi opstajemo, mada nam nije baš tako lako zbog toga što smo ovdje sami, nemamo susjeda. Eldin je jedino dijete na ovom prostoru, ali sve u svemu nama je ovdje lijepo, ovu kuću nam je napravila donacija. Borimo se onoliko koliko možemo, mada volio bih da mogu, više nisam u mogućnosti nešto više ostvariti, imamo jednu kravu, ali nisam u mogućnosti jer nigdje ne radim, živim od poljoprivrede, priča za državnu televiziju Eldinov otac, Zenid Guta.
Kako rano ustaje i kasno dolazi, bori se učiti. Mi ga podržavamo, Eldin je sam na ovom prostoru i mi njega moramo u mnogim stvarima razumjeti. Nama je svaka pomoć ovdje potrebna. Eldin ima dosta želja. On bi volio trenirati nogomet, zna igrati šaha, volio bi trenirati karate, ali pošto smo mi daleko od grada, od urbane sredine i Eldin sam vidi da ne može drugačije, kaže Eldinova majka, Adila Guta.
Ova skromna obitelj živi od 50 maraka dječjeg doplatka i 100 maraka Eldinove stipendije. Odlazak u školu zimi bit će skoro nemoguć jer su ovdje zime duge i hladne, a snijeg napada i više od jednog metra. Ova zadovoljna obitelj ispratila je ekipu BHRT-a osmijesima, s nadom da će Eldinu pomoći dobri ljudi kako bi pun radosti nastavio školovanje.
