Srpski glumac Vlasta Velisavljević umro je u 94. godini od posljedica koronavirusa. Prije nekoliko dana je hospitaliziran zbog komplikacija izazvanih covidom-19 te je stavljen na respirator.
Vlasta se, inače, cijepio protiv koronavirusa 21. siječnja ove godine.
"Ja sam odabrao rusko cjepivo, ali nisam ga mogao primiti. Liječnici su mi rekli da se onO ne može davati starijima od 76 godina, a ja imam 94. Rekao sam im: Želim rusku zbog poznatog ruskog pisca i liječnika Antona Pavloviča Čehova’. Mislio sam da će me razumjeti, ali nitko me, izgleda, nije razumio. Malo sam se šalio. Iskreno da vam kažem, svejedno mi je koja je cjepivo u pitanju. Bitno mi je da se zaštitim od koronavirusa i da budem zdrav", rekao je ranije za Nova.rs.
Poznati kazališni, filmski i televizijski glumac, hrvatskoj javnosti najpoznatiji je po ulogama u serijama 'Kamiondžije', 'Bolji život', 'Pozorište u kući' i drugima.
Njegova životna priča dostojna je filmskog scenarija. U vrijeme drugog svjetskog rata, kada je imao samo 17 godina, završio je u nacističkom logoru Dortmund Hoerde u Njemačkoj. Uspio je pobjeći nakon što mu je jedan majstor nabavio njemačku propusnicu. Vratio se u Beograd, a nakon rata pokušao je s nekoliko prijatelja pobjeći u SAD, ali su ga uhvatili i odveli u zatvor na Adi Ciganliji. Ubrzo je upisao Akademiju dramskih umjetnosti.
Krajem 40-ih i početkom 50-ih godina družio se sa Slovencem Dušanom Majcenom, pukovnikom Jugoslavenske narodne armije, koji je bio staljinist. Ne želeći ga izdati, Vlasta je opet završio u zatvoru. Bilo je to 1950. godine. Prvo su ga odveli na beogradsku Banjicu, a potom na Goli otok, gdje je proveo tri godine. Za medije je puno kasnije ispričao da mu nije bilo lako, ali da cijelu situaciju nije doživljavao jako tragično.
"Neću zaboraviti tu čuvenu ćeliju 17a na Banjici iz koje su me poslali na Goli otok. Bio je to najperfidniji mogući zatvor sa svim sredstvima za mučenje ljudi, a jedna od njih je bila i ta ćelija. Mala, uska, ne možeš se ispraviti. Dijelio sam je s ocem Voje Brajovića, Vukotom, koji je bio vojno lice i izjasnio se za Sovjetski Savez", ispričao je glumac svojevremeno.
Dok je on boravio na Golom otoku, na njegovu ženu su vršili pritisak da ga se odrekne. Ona je to i učinila, preudala se i otišla u Ameriku.
"Na moju su ženu tih godina vršili pritisak da me se odrekne. I odrekla me se. Ali me je i čekala, misleći da ću razumjeti i da ćemo nastaviti tamo gdje smo stali. Kako da nastavimo? To ne može. Nisam joj htio oprostiti", ispričao je.
Rehabilitiran je 1953. godina i vraćen u Beograd.
Vrata kazališta bila su mu zbog boravka u zatvoru zatvorena, nisu mu dali niti da posjećuje kazališne predstave. Ipak, uspio je preko prijatelja doći u Mostar, gdje je upoznao Džemala Bijedića, tadašnjeg gradonačelnika Mostara. On mu je pomogao da se uključi u rad mostarskog kazališta, gdje je proveo četiri godine. Iduće tri sezone radio je u kazalištu u Tuzli. Tamo je sreo ansambl Beogradskog dramskog pozorišta u kojemu su igrali njegovi kolege iz klase.
Tada se na nagovor kolega odlučio vratiti u Beograd i više nije bilo prepreka da se priključi Beogradskom dramskom kazalištu. Odigrao je stotine uloga na kazališnim daskama, a najdugovječnija je bila 'Buba u uhu'.
Glumio je u više od 40 dugometražnih filmova i više od 110 televizijskih filmova i serija.
Filmovi 'Orlovi rano lete', 'Put oko svijeta', 'Neprijatelj naroda', 'Braća po materi', 'Boj na Kosovu', 'Gospođa ministarka' samo su neki od naslova u kojima je glumio.
Vlasta se, inače, cijepio protiv koronavirusa 21. siječnja ove godine.
"Ja sam odabrao rusko cjepivo, ali nisam ga mogao primiti. Liječnici su mi rekli da se onO ne može davati starijima od 76 godina, a ja imam 94. Rekao sam im: Želim rusku zbog poznatog ruskog pisca i liječnika Antona Pavloviča Čehova’. Mislio sam da će me razumjeti, ali nitko me, izgleda, nije razumio. Malo sam se šalio. Iskreno da vam kažem, svejedno mi je koja je cjepivo u pitanju. Bitno mi je da se zaštitim od koronavirusa i da budem zdrav", rekao je ranije za Nova.rs.
Poznati kazališni, filmski i televizijski glumac, hrvatskoj javnosti najpoznatiji je po ulogama u serijama 'Kamiondžije', 'Bolji život', 'Pozorište u kući' i drugima.
Njegova životna priča dostojna je filmskog scenarija. U vrijeme drugog svjetskog rata, kada je imao samo 17 godina, završio je u nacističkom logoru Dortmund Hoerde u Njemačkoj. Uspio je pobjeći nakon što mu je jedan majstor nabavio njemačku propusnicu. Vratio se u Beograd, a nakon rata pokušao je s nekoliko prijatelja pobjeći u SAD, ali su ga uhvatili i odveli u zatvor na Adi Ciganliji. Ubrzo je upisao Akademiju dramskih umjetnosti.
Krajem 40-ih i početkom 50-ih godina družio se sa Slovencem Dušanom Majcenom, pukovnikom Jugoslavenske narodne armije, koji je bio staljinist. Ne želeći ga izdati, Vlasta je opet završio u zatvoru. Bilo je to 1950. godine. Prvo su ga odveli na beogradsku Banjicu, a potom na Goli otok, gdje je proveo tri godine. Za medije je puno kasnije ispričao da mu nije bilo lako, ali da cijelu situaciju nije doživljavao jako tragično.
"Neću zaboraviti tu čuvenu ćeliju 17a na Banjici iz koje su me poslali na Goli otok. Bio je to najperfidniji mogući zatvor sa svim sredstvima za mučenje ljudi, a jedna od njih je bila i ta ćelija. Mala, uska, ne možeš se ispraviti. Dijelio sam je s ocem Voje Brajovića, Vukotom, koji je bio vojno lice i izjasnio se za Sovjetski Savez", ispričao je glumac svojevremeno.
Dok je on boravio na Golom otoku, na njegovu ženu su vršili pritisak da ga se odrekne. Ona je to i učinila, preudala se i otišla u Ameriku.
"Na moju su ženu tih godina vršili pritisak da me se odrekne. I odrekla me se. Ali me je i čekala, misleći da ću razumjeti i da ćemo nastaviti tamo gdje smo stali. Kako da nastavimo? To ne može. Nisam joj htio oprostiti", ispričao je.
Rehabilitiran je 1953. godina i vraćen u Beograd.
Vrata kazališta bila su mu zbog boravka u zatvoru zatvorena, nisu mu dali niti da posjećuje kazališne predstave. Ipak, uspio je preko prijatelja doći u Mostar, gdje je upoznao Džemala Bijedića, tadašnjeg gradonačelnika Mostara. On mu je pomogao da se uključi u rad mostarskog kazališta, gdje je proveo četiri godine. Iduće tri sezone radio je u kazalištu u Tuzli. Tamo je sreo ansambl Beogradskog dramskog pozorišta u kojemu su igrali njegovi kolege iz klase.
Tada se na nagovor kolega odlučio vratiti u Beograd i više nije bilo prepreka da se priključi Beogradskom dramskom kazalištu. Odigrao je stotine uloga na kazališnim daskama, a najdugovječnija je bila 'Buba u uhu'.
Glumio je u više od 40 dugometražnih filmova i više od 110 televizijskih filmova i serija.
Filmovi 'Orlovi rano lete', 'Put oko svijeta', 'Neprijatelj naroda', 'Braća po materi', 'Boj na Kosovu', 'Gospođa ministarka' samo su neki od naslova u kojima je glumio.
