Trend odlaska radnika iz BiH nastavio se i u 2018., a više se ne odlazi samo u Njemačku ili Irsku, u posljednje vrijeme počelo se odlaziti i u Slovačku, piše Večernji list BiH.
I prije je bilo odlazaka
O broju onih koji odlaze u tu zemlju nekadašnjeg istočnog bloka govore i rijeke ljudi koji su se u prvim danima ove godine ukrcali u autobuse za tu zemlju. Jedan broj bh. političara tvrdi kako se više odlazilo šezdesetih godina prošloga stoljeća nego danas, ali prizori s kolodvora pokazuju drukčije. Više nije ni važno kada se više odlazilo, važna je suština – 60-ih se odlazilo, a danas se bježi.
I ne bježi se iz BiH samo zbog nezaposlenosti. Sve više je onih koji prvo daju otkaz, a onda bježe. Ljudi odlaze u nepoznatu zemlju gdje nikoga ne poznaju i gdje im, ako nešto krene po zlu, nitko ne može pomoći. Nerijetko žive u hostelima u kojima ih je po nekoliko u sobi, a kupaonica zajednička s desecima onih koji dijele istu sudbinu.
Takvih je primjera na stotine u Njemačkoj, Irskoj, a u posljednje vrijeme i Slovačkoj. Iako se takve sobe u Slovačkoj ne plaćaju, za iste u Njemačkoj traže po 350 € i više. I kada ljudi s ovih prostora, koji već godinama žive u Njemačkoj, počnu kritizirati takve stanodavce i pokušaju im skrenuti pozornost da ne zarađuju na muci svojih sunarodnjaka, kažu im da se ne miješaju i da to nije njihova stvar.
Koliko su ogorčeni bh. građani i kako pristaju na bilo kave uvjete, pokazuje i iskustvo djevojke koja je radila u Slovačkoj.
“Bila sam smještena u motelu, nas četiri u prostranijoj sobi u kojoj su kreveti na kat. Kupaonicu smo dijelile s još tri sobe na katu, a motel je imao zajedničku kuhinju i dnevni boravak”, kazala je djevojka.
Nezaposlenost, beznađe i višegodišnje čekanje boljeg sutra su ovu ekonomisticu iz RS-a primorali na tromjesečni rad u toj zemlji. U Slovačkoj je radila za plaću od oko 600 €.
Loši uvjeti rada i boravka
“Nije lako vidjeti mlade, a ni one koji bi za nekoliko godina trebali u mirovinu, ali neće moći jer od rata naovamo nisu bili prijavljeni. Svega sam se naslušala jer smo vrijeme nakon posla provodili zajedno. Ipak, sve se priče na kraju završavaju isto – ljudi samo žele doći do novca kako bi preživjeli i prehranili obitelj. Nije ljudima lako, a njihovu su muku neki spremni i iskoristiti, obećaju svašta, a na kraju ne ispune ništa”, kazala je.
Ova djevojka je “dobro” prošla jer su poštovani uvjeti na koje je pristala kad je došla, no mnogi nisu bili te sreće.
Nemali je broj onih koji su otišli u Njemačku i tamo bili prevareni.
Dio njih svoja iskustva podijelio je i na društvenim mrežama kako bi upozorio druge da ne nasjednu kao oni. Većinom je riječ o ljudima koji su radili “na crno”, za svoj rad nisu dobili novac, a poslodavci, uglavnom oni iz zemalja regije, čak su im i prijetili fizički ako budu inzistirali na plaći. Njemački sindikat radnika, osim na minimalnu plaću, upozorava i da im poslodavac mora platiti obavljeni rad i ako nemaju radne dokumente i ugovor o radu te da posrednici nerijetko od radnika koje odvode u Njemačku traže novac za razne pristojbe, što ne smiju raditi.
Ipak, prijevara je bilo i bit će, zato – oprez.
I prije je bilo odlazaka
O broju onih koji odlaze u tu zemlju nekadašnjeg istočnog bloka govore i rijeke ljudi koji su se u prvim danima ove godine ukrcali u autobuse za tu zemlju. Jedan broj bh. političara tvrdi kako se više odlazilo šezdesetih godina prošloga stoljeća nego danas, ali prizori s kolodvora pokazuju drukčije. Više nije ni važno kada se više odlazilo, važna je suština – 60-ih se odlazilo, a danas se bježi.
I ne bježi se iz BiH samo zbog nezaposlenosti. Sve više je onih koji prvo daju otkaz, a onda bježe. Ljudi odlaze u nepoznatu zemlju gdje nikoga ne poznaju i gdje im, ako nešto krene po zlu, nitko ne može pomoći. Nerijetko žive u hostelima u kojima ih je po nekoliko u sobi, a kupaonica zajednička s desecima onih koji dijele istu sudbinu.
Takvih je primjera na stotine u Njemačkoj, Irskoj, a u posljednje vrijeme i Slovačkoj. Iako se takve sobe u Slovačkoj ne plaćaju, za iste u Njemačkoj traže po 350 € i više. I kada ljudi s ovih prostora, koji već godinama žive u Njemačkoj, počnu kritizirati takve stanodavce i pokušaju im skrenuti pozornost da ne zarađuju na muci svojih sunarodnjaka, kažu im da se ne miješaju i da to nije njihova stvar.
Koliko su ogorčeni bh. građani i kako pristaju na bilo kave uvjete, pokazuje i iskustvo djevojke koja je radila u Slovačkoj.
“Bila sam smještena u motelu, nas četiri u prostranijoj sobi u kojoj su kreveti na kat. Kupaonicu smo dijelile s još tri sobe na katu, a motel je imao zajedničku kuhinju i dnevni boravak”, kazala je djevojka.
Nezaposlenost, beznađe i višegodišnje čekanje boljeg sutra su ovu ekonomisticu iz RS-a primorali na tromjesečni rad u toj zemlji. U Slovačkoj je radila za plaću od oko 600 €.
Loši uvjeti rada i boravka
“Nije lako vidjeti mlade, a ni one koji bi za nekoliko godina trebali u mirovinu, ali neće moći jer od rata naovamo nisu bili prijavljeni. Svega sam se naslušala jer smo vrijeme nakon posla provodili zajedno. Ipak, sve se priče na kraju završavaju isto – ljudi samo žele doći do novca kako bi preživjeli i prehranili obitelj. Nije ljudima lako, a njihovu su muku neki spremni i iskoristiti, obećaju svašta, a na kraju ne ispune ništa”, kazala je.
Ova djevojka je “dobro” prošla jer su poštovani uvjeti na koje je pristala kad je došla, no mnogi nisu bili te sreće.
Nemali je broj onih koji su otišli u Njemačku i tamo bili prevareni.
Dio njih svoja iskustva podijelio je i na društvenim mrežama kako bi upozorio druge da ne nasjednu kao oni. Većinom je riječ o ljudima koji su radili “na crno”, za svoj rad nisu dobili novac, a poslodavci, uglavnom oni iz zemalja regije, čak su im i prijetili fizički ako budu inzistirali na plaći. Njemački sindikat radnika, osim na minimalnu plaću, upozorava i da im poslodavac mora platiti obavljeni rad i ako nemaju radne dokumente i ugovor o radu te da posrednici nerijetko od radnika koje odvode u Njemačku traže novac za razne pristojbe, što ne smiju raditi.
Ipak, prijevara je bilo i bit će, zato – oprez.
