Njemačka tvrtka Hensoldt tvrdi da je američke borbene zrakoplove F-35 JSF pratila gotovo 160 kilometara svojim novim radarom. Dok je to svakako veliki pothvat, to ne znači da je F-35 (Lockheed Martin F-35 Lightning II), čija je cijena inače 92 milijuna dolara po komadu, postao redudantan sa svojom stealth tehnologijom. Ako ništa drugo, barem još nije došlo do toga.
Tradicionalni radari odašilju radio valove koje onda proučavaju nakon što se isti odbiju od objekata u zraku. To omogućuje operateru na radaru da mjeri specifične podatke o tom objektu, poput visine na kojoj se nalazi, brzine kojom se kreće te smijera u kojem ide, piše Zimo.co.
Radar se isto tako koristi za navođenje presretačkih zrakoplova ili za lansiranje raketa protuzračne obrane.
Stealth avioni poput američkog F-35 i kineskog J-20 su vrlo pažljivo dizjanirani i oblikovani da njihova površina minimalizira povratne informacije koje radar bilježi od odaslanih radio valova, što ujedno znači i smanjenu sposobnost njihovog otkrivanja u zraku.
U praksi se stealth pokazao vrlo učinkovitim u izbjegavanju protuzračne obrane te se time povećala i šansa da se takav avion sigurno vrati u bazu nakon izvršene misije.
SAD je u tu tehnologiju utukao stotine milijardi dolara i za njih je to okosnica njihovog ratnog zrakoplovstva.
No, članak objavljen na C4ISRNet piše da je njemačka tvrtka Hensoldt napravila i testirala pasivni radarski sustav nazvan Twlnvis. Taj sustav proučava elektromagnetsku emisiju u atmosferi, signale radio stanica, TV signale, signale repetitora, komercijalnih radara i slično.
Sustav otkriva objekte u zrako analizirajući kako se sva ta kiša signala odbija od njih.
U konačnici Hensoldt je 2018. godine spomenuti radarski sustav prvo postavio na zračnoj paradi u Berlinu, na koju su došle i dvije F-35-ice, no oni nikad nisu poletjeli tijekom događanja na air showu pa je Hensoldt premjestio jedan od radara niže aerodroma pa kad su 35-ice napokon poletjele nakon air showa, uhvatio je njihov let i pratio ih 150 kilometara.
Zasad se čini da je Twlnvis zapravo upotrebljiv kao sustav ranog upozorenja koji bi protuzračnu obranu upozorio na približavanje nevidljivih aviona. Taj sustav nije dovoljno sofisticiran da se može koristiti za navođenje radarski navođenih raketa, no navodno može dati dovoljno informacija da protuzračna obrana može protiv nevidljivog aviona upotrijebiti toplinski navođene rakete (poput AIM-9X Sidewinder).
Ipak, Twlnvis je bio u mogućnosti otkriti let F-35-ica zbog nekoliko faktora. Jedan od njih svakako je činjenica da su znali da dolaze unaprijed te da su uhvatili ADS-B signal s njihovih odašiljača. U borbenom scenariju, dva navedena faktora ne postoje, jer se neće znati da 35-ice dolaze, a kamoli otkud dolaze a njihov odašiljač bi bio ugašen, piše Zimo.co.
Isto tako, obzirom da Twlnvis ovisi o radijskim signalima civilnih odašiljača u otkrivanju objekata u zraku, napad na iste, bilo kibernetičkim ili klasičnim putem može drastično smanjiti kišu signala kroz koju stealth zrakoplovi lete pa na taj način ih opet učiniti teško vidljivim i za ovaj radarski sustav.
No ipak, taj se sustav može korisiti i u kombinaciji s drugim vojnim sustavima, a kako je zasad jedini koji američke stealth zrakoplove može otkriti na 150 kilometara udaljenosti, to je podatak koji nikako ne treba zanemariti. Isto tako, taj sustav će vjerojatno i sam doživjeti još nadogradnji te postati još učinkovitiji.
Sustavi protuzračne obrane se stoga imaju čemu veseliti u budućnosti kad je riječ o prijetnji u obliku nevidljivih aviona, no zasad je sposobnost tog sustava na razini pucnja upozorenja i ništa više.
Tradicionalni radari odašilju radio valove koje onda proučavaju nakon što se isti odbiju od objekata u zraku. To omogućuje operateru na radaru da mjeri specifične podatke o tom objektu, poput visine na kojoj se nalazi, brzine kojom se kreće te smijera u kojem ide, piše Zimo.co.
Radar se isto tako koristi za navođenje presretačkih zrakoplova ili za lansiranje raketa protuzračne obrane.
Stealth avioni poput američkog F-35 i kineskog J-20 su vrlo pažljivo dizjanirani i oblikovani da njihova površina minimalizira povratne informacije koje radar bilježi od odaslanih radio valova, što ujedno znači i smanjenu sposobnost njihovog otkrivanja u zraku.
U praksi se stealth pokazao vrlo učinkovitim u izbjegavanju protuzračne obrane te se time povećala i šansa da se takav avion sigurno vrati u bazu nakon izvršene misije.
SAD je u tu tehnologiju utukao stotine milijardi dolara i za njih je to okosnica njihovog ratnog zrakoplovstva.
No, članak objavljen na C4ISRNet piše da je njemačka tvrtka Hensoldt napravila i testirala pasivni radarski sustav nazvan Twlnvis. Taj sustav proučava elektromagnetsku emisiju u atmosferi, signale radio stanica, TV signale, signale repetitora, komercijalnih radara i slično.
Sustav otkriva objekte u zrako analizirajući kako se sva ta kiša signala odbija od njih.
U konačnici Hensoldt je 2018. godine spomenuti radarski sustav prvo postavio na zračnoj paradi u Berlinu, na koju su došle i dvije F-35-ice, no oni nikad nisu poletjeli tijekom događanja na air showu pa je Hensoldt premjestio jedan od radara niže aerodroma pa kad su 35-ice napokon poletjele nakon air showa, uhvatio je njihov let i pratio ih 150 kilometara.
Zasad se čini da je Twlnvis zapravo upotrebljiv kao sustav ranog upozorenja koji bi protuzračnu obranu upozorio na približavanje nevidljivih aviona. Taj sustav nije dovoljno sofisticiran da se može koristiti za navođenje radarski navođenih raketa, no navodno može dati dovoljno informacija da protuzračna obrana može protiv nevidljivog aviona upotrijebiti toplinski navođene rakete (poput AIM-9X Sidewinder).
Ipak, Twlnvis je bio u mogućnosti otkriti let F-35-ica zbog nekoliko faktora. Jedan od njih svakako je činjenica da su znali da dolaze unaprijed te da su uhvatili ADS-B signal s njihovih odašiljača. U borbenom scenariju, dva navedena faktora ne postoje, jer se neće znati da 35-ice dolaze, a kamoli otkud dolaze a njihov odašiljač bi bio ugašen, piše Zimo.co.
Isto tako, obzirom da Twlnvis ovisi o radijskim signalima civilnih odašiljača u otkrivanju objekata u zraku, napad na iste, bilo kibernetičkim ili klasičnim putem može drastično smanjiti kišu signala kroz koju stealth zrakoplovi lete pa na taj način ih opet učiniti teško vidljivim i za ovaj radarski sustav.
No ipak, taj se sustav može korisiti i u kombinaciji s drugim vojnim sustavima, a kako je zasad jedini koji američke stealth zrakoplove može otkriti na 150 kilometara udaljenosti, to je podatak koji nikako ne treba zanemariti. Isto tako, taj sustav će vjerojatno i sam doživjeti još nadogradnji te postati još učinkovitiji.
Sustavi protuzračne obrane se stoga imaju čemu veseliti u budućnosti kad je riječ o prijetnji u obliku nevidljivih aviona, no zasad je sposobnost tog sustava na razini pucnja upozorenja i ništa više.
