Niz Jaklićku stranu

Sa Draševa niz Jaklićku stranu
Išao sam po noći i danu
Koliko sam tuda prošo puta
Nema broja rano moja ljuta

Noseć hranu na Draševo jesti
Uvijek nekog morao si sresti
Na Ravnom je putu odmor bio
Na Prigradi svak se pomolio

Jaklićka se orila planina
A posebno kad je koševina
Pjevali su kosci, kupelice
Mladi momci, tražeć čobanice

Svaka kuća u Ramskoj dolini
Imala je staje na planini
Za život je Bogom bilo dato
Nad Jaklićim Draševo poznato

Uspomena na to doba osta
I Draševo tužna priča posta
Nit ko kosi nit ko kupi više
Sve se bojim lose nam se piše

U jezero sa Jaklićgog mosta
Još mi skočit samo želja osta
Godinama spremao se na to
Al dovoljno nisam hrabar za to

Na Draševo put se pravi novi
Naših starih ispunjeni snovi
Možda pjesma kao nekad krene
I ožive stare uspomene

Autor: Ivan Čuljak, Rovišće