Nijemci su razborit narod. Oni kupuju u Aldiju (diskontni lanac trgovina), paze dobro da za uloženi novac dobiju odgovarajuću protuvrijednost, svaki euro „okrenu“ dva puta i novac stavljaju na stranu kako bi se osigurali za nepredviđene događaje i mirovinu. U 2010. godini Nijemci su sa strane „parkirali” 15 posto raspoloživih prihoda. Od Nijemaca su štedljiviji bili samo Kinezi…
Ali to se mijenja. Nijemci sada konzumiraju. Njemački potrošači spremni su na trošenje novca, u posljednjih 13 godina Društvo za istraživanja konzuma (GfK) iz Nürnberga nije izmjerilo tako izraženu želju za potrošnjom. Drugim riječima: opala je sklonost štednji. Sada Nijemci žele štedjeti samo devet posto prihoda. To ima veze s porastom osjećaja sigurnosti. „Potrošači se u ovom trenutku osjećaju itekako sigurnima posebice kad se radi o njihovim radnim mjestima“, kaže Rolf Bürkl, istraživač GfK-a.
Manje straha za budućnost poboljšava dakle potrošačko raspoloženje. Ali postoji i još jedan razlog zbog kojeg njemački građani trenutno štede tako malo. „Momentalno imamo Europsku središnju banku koja provodi politiku nulte kamatne stope. To znači da su kamate na štedne uloge minimalne“, objašnjava Jan Philip Weber, makroekonomist iz Saveznog udruženja njemačkih narodnih banaka i Raiffeisen banaka (BVR).
Od rujna 2014. referentna kamatna stopa Europske središnje banke (ESB) iznosi 0,05% i vjerojatno će na toj razini ostati još neko vrijeme. ESB time želi pojeftiniti kredite te potaknuti gospodarski rast u eurozoni. Ta računica za sada nije profunkcionirala, jer nema potražnje za kreditima. ESB je samo isprovocirao boom na tržištu dionica. A od toga Nijemci ne profitiraju. U pravilu oni ne vole rizik i od dionica bježe kao vrag od tamjana. Samo šest posto njemačkih građana u svom portfelju ima dionice, iako se pokazalo da je to najisplativije ulaganje, kaže Rolf Bürkl.
Umjesto u dionice Nijemci radije investiraju u namještaj ili novi auto. “Povećanje konzuma u Njemačkoj pomaže i kriznim zemljama, raste naime i količina našeg uvoza. Potrošači ne kupuju samo proizvode i usluge iz domaće proizvodnje, već i proizvode poput automobila iz drugih zemalja“, naglašava Bürkl. Više izvoza od strane drugih zemalja smanjuje ujedno i rekordan njemački izvozni suficit, zbog čega se Njemačku često kritizira. A više konzuma naravno daje „krila“ i njemačkom konjunkturnom motoru.
„Privatna potrošnja je središnji faktor našeg gospodarskog rasta. Sve dok se ona razvija solidno, potrošnja je i pretpostavka za rast i blagostanje“, rezimira makroekonomist Weber. Svejedno je konzum mač s dvije oštrice, dodaje naš sugovornik. Naime, demografski razvoj u Njemačkoj će štednu kvotu i ubuduće nastaviti pritiskati prema dolje: „Raste udio umirovljenika u ukupnom stanovništvu i to će sve više utjecati na smanjenje intenziteta štednje njemačkih građana.“ Na koncu se u starosti želi ili mora živjeti od ušteđenoga.
BVR je izračunao da će od 2020. Nijemci štedjeti samo sedam posto raspoloživih primanja. Obzirom da društvo općenito stari, s vremenom će opadati i visina mirovina. Zato bi Nijemci zapravo morali sve više novca ostavljati na stranu, više štedjeti za svoje stare dane. U suprotnom im kao umirovljenicima prijeti siromaštvo. Ekonomski stručnjak Weber razumnim smatra „parkiranje“ svakog desetog raspoloživog eura na stranu. Za crne i(li) stare dane.
Izvor: Deutsche Welle
Ali to se mijenja. Nijemci sada konzumiraju. Njemački potrošači spremni su na trošenje novca, u posljednjih 13 godina Društvo za istraživanja konzuma (GfK) iz Nürnberga nije izmjerilo tako izraženu želju za potrošnjom. Drugim riječima: opala je sklonost štednji. Sada Nijemci žele štedjeti samo devet posto prihoda. To ima veze s porastom osjećaja sigurnosti. „Potrošači se u ovom trenutku osjećaju itekako sigurnima posebice kad se radi o njihovim radnim mjestima“, kaže Rolf Bürkl, istraživač GfK-a.
Manje straha za budućnost poboljšava dakle potrošačko raspoloženje. Ali postoji i još jedan razlog zbog kojeg njemački građani trenutno štede tako malo. „Momentalno imamo Europsku središnju banku koja provodi politiku nulte kamatne stope. To znači da su kamate na štedne uloge minimalne“, objašnjava Jan Philip Weber, makroekonomist iz Saveznog udruženja njemačkih narodnih banaka i Raiffeisen banaka (BVR).
Od rujna 2014. referentna kamatna stopa Europske središnje banke (ESB) iznosi 0,05% i vjerojatno će na toj razini ostati još neko vrijeme. ESB time želi pojeftiniti kredite te potaknuti gospodarski rast u eurozoni. Ta računica za sada nije profunkcionirala, jer nema potražnje za kreditima. ESB je samo isprovocirao boom na tržištu dionica. A od toga Nijemci ne profitiraju. U pravilu oni ne vole rizik i od dionica bježe kao vrag od tamjana. Samo šest posto njemačkih građana u svom portfelju ima dionice, iako se pokazalo da je to najisplativije ulaganje, kaže Rolf Bürkl.
Umjesto u dionice Nijemci radije investiraju u namještaj ili novi auto. “Povećanje konzuma u Njemačkoj pomaže i kriznim zemljama, raste naime i količina našeg uvoza. Potrošači ne kupuju samo proizvode i usluge iz domaće proizvodnje, već i proizvode poput automobila iz drugih zemalja“, naglašava Bürkl. Više izvoza od strane drugih zemalja smanjuje ujedno i rekordan njemački izvozni suficit, zbog čega se Njemačku često kritizira. A više konzuma naravno daje „krila“ i njemačkom konjunkturnom motoru.
„Privatna potrošnja je središnji faktor našeg gospodarskog rasta. Sve dok se ona razvija solidno, potrošnja je i pretpostavka za rast i blagostanje“, rezimira makroekonomist Weber. Svejedno je konzum mač s dvije oštrice, dodaje naš sugovornik. Naime, demografski razvoj u Njemačkoj će štednu kvotu i ubuduće nastaviti pritiskati prema dolje: „Raste udio umirovljenika u ukupnom stanovništvu i to će sve više utjecati na smanjenje intenziteta štednje njemačkih građana.“ Na koncu se u starosti želi ili mora živjeti od ušteđenoga.
BVR je izračunao da će od 2020. Nijemci štedjeti samo sedam posto raspoloživih primanja. Obzirom da društvo općenito stari, s vremenom će opadati i visina mirovina. Zato bi Nijemci zapravo morali sve više novca ostavljati na stranu, više štedjeti za svoje stare dane. U suprotnom im kao umirovljenicima prijeti siromaštvo. Ekonomski stručnjak Weber razumnim smatra „parkiranje“ svakog desetog raspoloživog eura na stranu. Za crne i(li) stare dane.
Izvor: Deutsche Welle
