Strašan zločin i krv prolivena
Bol preteška, tuga i nesreća
Zauvijek će u pamćenju ostat
Suzna, plačna devedeset treća.
Te godine u mjesecu rujnu
Krv nevina Uzdolom se proli
Malo mjesto, na istoku Rame
Posta mjesto stradanja i boli.
Četrnesti' datum kad bijaše
Prije nego svanu rana zora
U selo su upali vojnici
Tad počinje neviđena mora.
Po kućama gdje žive civili
Počeli su ljude ubijati
Djecu, žene, ljude ostarjele
Samo zato što su to Hrvati.
Nije bilo časti ni morala
Da poštede bar djecu i žene
Zar strašnije može išta biti
Od nevine krvi prolivene.
Gorjele su kuće u plamenu
Zapali ih zločinačka ruka
A civili ni krivi ni dužni
Nađoše se usred ovih muka.
Zlodjela su mnoga počinjena
Riječima se opisat ne može
I dan danas pitanje je isto
Kako, zašto o veliki Bože.
Četrdeset jedna žrtva pala
Nitko za to odgovaro' nije
Sem jednoga, na sramotnu kaznu
Da to vrijedno ni spomena nije
Politika ove zemlje naše
Svemoćna je upravlja i sudom
Apsurda je puna zemlja cijela
Jer živimo u vremenu ludom.
Nema pravde za žrtve Uzdola
Ipak ljudi ne mrze nikoga
Za mir, ljubav i za pomirenje
Srcem vape, za to mole Boga.
Mržnja nikad pobjedila nije
Od postanka to svi ljudi znaju
Tko god mrzi, u propast odlazi
Ljubav vodi ka nebu, i raju.
Sud pravedan samo jedan ima
Na njeg' ćemo svi jedanput doći
Poslije toga il u vječnu radost
il u tamnu propast crne noći.
Nije ljudski svetiti se nikom
Nit je ljudski, nit se svetit treba
Krv nevina u očima Božijim
Uzdiže se do raja, do neba.
Nije junak tko mrzi i bije
Takav tijelo, a i dušu gubi
Junak pravi to je samo onaj
Koji prašta, i beskrajno ljubi.
Autor: Žarko Mađar
Bol preteška, tuga i nesreća
Zauvijek će u pamćenju ostat
Suzna, plačna devedeset treća.
Te godine u mjesecu rujnu
Krv nevina Uzdolom se proli
Malo mjesto, na istoku Rame
Posta mjesto stradanja i boli.
Četrnesti' datum kad bijaše
Prije nego svanu rana zora
U selo su upali vojnici
Tad počinje neviđena mora.
Po kućama gdje žive civili
Počeli su ljude ubijati
Djecu, žene, ljude ostarjele
Samo zato što su to Hrvati.
Nije bilo časti ni morala
Da poštede bar djecu i žene
Zar strašnije može išta biti
Od nevine krvi prolivene.
Gorjele su kuće u plamenu
Zapali ih zločinačka ruka
A civili ni krivi ni dužni
Nađoše se usred ovih muka.
Zlodjela su mnoga počinjena
Riječima se opisat ne može
I dan danas pitanje je isto
Kako, zašto o veliki Bože.
Četrdeset jedna žrtva pala
Nitko za to odgovaro' nije
Sem jednoga, na sramotnu kaznu
Da to vrijedno ni spomena nije
Politika ove zemlje naše
Svemoćna je upravlja i sudom
Apsurda je puna zemlja cijela
Jer živimo u vremenu ludom.
Nema pravde za žrtve Uzdola
Ipak ljudi ne mrze nikoga
Za mir, ljubav i za pomirenje
Srcem vape, za to mole Boga.
Mržnja nikad pobjedila nije
Od postanka to svi ljudi znaju
Tko god mrzi, u propast odlazi
Ljubav vodi ka nebu, i raju.
Sud pravedan samo jedan ima
Na njeg' ćemo svi jedanput doći
Poslije toga il u vječnu radost
il u tamnu propast crne noći.
Nije ljudski svetiti se nikom
Nit je ljudski, nit se svetit treba
Krv nevina u očima Božijim
Uzdiže se do raja, do neba.
Nije junak tko mrzi i bije
Takav tijelo, a i dušu gubi
Junak pravi to je samo onaj
Koji prašta, i beskrajno ljubi.
Autor: Žarko Mađar
