Korov koji se neumorno probija između kocaka na prilazu kući za mnoge je prava noćna mora. Uporan je, ružan i ima nevjerojatnu sposobnost povratka baš onda kada pomislite da ste ga se zauvijek riješili. Za urednika i novinara u nekoliko britanskih časopisa, Steffana Rhysa, borba s korovom bila je dio svakodnevice – i izvor konstantne frustracije.
Njegov prilaz popločen je pojedinačnim ciglama, a gotovo svaku od njih s vremenom su okružili trava, mahovina i razne vrste korova. "Kada je prilaz bez korova – što se događa rijetko – izgleda svijetlo, uredno i zaista lijepo. Iskreno uživam u tom prizoru. No čim korov preuzme kontrolu, sve se pretvara u pravu rugobu, toliko da me bude sram uopće izaći na ulicu", kaže za Express.
Situacija je otišla toliko daleko da je jednom njegov susjed, iz dobre namjere, ponudio pomoć i danima čupao korov iz fuga. No trud je bio uzaludan – korov se vrlo brzo vratio, i to još gušći nego prije.
Steffan je, poput mnogih očajnih vlasnika dvorišta i prilaza, isprobao gotovo sve metode koje internet i susjedi preporučuju. "Pokušao sam sve – od mukotrpnog ribanja tisuća kocaka žičanom četkom, nakon čega me leđa danima nisu prestala boljeti, do zatrpavanja fuga vezivnim pijeskom i sušenim pijeskom iz peći. Čak sam isprobao i ocat, metodu za koju sam čuo da ju je koristio prethodni vlasnik kuće."
U jednom trenutku ozbiljno je razmišljao o kupnji skupog alata za spaljivanje korova, no prije nego što je posegnuo za tom investicijom, odlučio je pokušati još jednom – posljednji put.
"Ne samo da je ova metoda oduzela puno manje vremena od svih prethodnih, nego su prošli tjedni, a korov se vratio tek u tragovima. Ranije bi se uvijek vratio brže i jače nego prije", objašnjava. Prije nego što je pronašao svoje "sveto pismo" za uklanjanje korova, uz ribanje žičanom četkom i posipanje vezivnim pijeskom, isprobao je i klasična sredstva za uništavanje korova.
"Kupio sam bocu herbicida i počeo ručno špricati svaku biljku. Brzo sam shvatio da će mi trebati više boca i sati vremena, a i da to rješava samo postojeći problem, ne sprječava novi rast." Iako je sredstvo ubilo korov koji je dotaknulo, nije ponudilo trajno rješenje.
Izbjeljivač (varikina) bio je još jedna opcija o kojoj je razmišljao, ali ju je brzo odbacio. Trebala bi mu ogromna količina, a brinulo ga je i kako bi sve to kasnije isprao. Uz to, savjeti s vrtlarskih foruma upozoravali su da izbjeljivač ne uništava korijen.
Ocat, limunov sok i kipuća voda također su došli na red. Jedna korisnica, Phoebe Cornish, tvrdila je da su se korovi nakon octa osušili u nekoliko sati, no već sljedeći dan bilo je jasno da korijen i dalje živi. Limunov sok pokazao se neučinkovitim, a kipuća voda tek privremenim rješenjem – maslačak bi klonuo, ali se ubrzo vratio.
Pobjednička metoda bila je sol.
Stručnjak za vrtlarstvo Larry Hodgson upozorava da je sol izuzetno učinkovita, ali i vrlo agresivna. "Sol uništava gotovo sve što raste", kaže, dodajući da zbog toksičnosti nije preporučljiva za klasične vrtove. No upravo zato može biti idealna za prilaze i terase.
Steffan je kupio 20 kilograma kamene soli i pomiješao je s toplom vodom u tlačnoj prskalici. Nakon što je shvatio da je precizno špricanje sporo, jednostavno je izlio otopinu po cijeloj površini, dodajući dodatnu sol na najkritičnija mjesta.
"Već nakon nekoliko sati korov se smežurao i izgledao potpuno mrtvo", kaže. Iako je prilaz bio prekriven bijelim tragovima soli, sve je lako isprao nekoliko dana kasnije. Najvažnije – korov je nestao.
Tjednima kasnije, novi rast je minimalan. Zaključak? Sol doista čini tlo negostoljubivim za biljke. Naravno, ovu metodu ne biste nikada koristili u vrtu, ali za prilaz ili terasu mogla bi biti upravo ono rješenje koje ste tražili.
Njegov prilaz popločen je pojedinačnim ciglama, a gotovo svaku od njih s vremenom su okružili trava, mahovina i razne vrste korova. "Kada je prilaz bez korova – što se događa rijetko – izgleda svijetlo, uredno i zaista lijepo. Iskreno uživam u tom prizoru. No čim korov preuzme kontrolu, sve se pretvara u pravu rugobu, toliko da me bude sram uopće izaći na ulicu", kaže za Express.
Situacija je otišla toliko daleko da je jednom njegov susjed, iz dobre namjere, ponudio pomoć i danima čupao korov iz fuga. No trud je bio uzaludan – korov se vrlo brzo vratio, i to još gušći nego prije.
Steffan je, poput mnogih očajnih vlasnika dvorišta i prilaza, isprobao gotovo sve metode koje internet i susjedi preporučuju. "Pokušao sam sve – od mukotrpnog ribanja tisuća kocaka žičanom četkom, nakon čega me leđa danima nisu prestala boljeti, do zatrpavanja fuga vezivnim pijeskom i sušenim pijeskom iz peći. Čak sam isprobao i ocat, metodu za koju sam čuo da ju je koristio prethodni vlasnik kuće."
U jednom trenutku ozbiljno je razmišljao o kupnji skupog alata za spaljivanje korova, no prije nego što je posegnuo za tom investicijom, odlučio je pokušati još jednom – posljednji put.
"Ne samo da je ova metoda oduzela puno manje vremena od svih prethodnih, nego su prošli tjedni, a korov se vratio tek u tragovima. Ranije bi se uvijek vratio brže i jače nego prije", objašnjava. Prije nego što je pronašao svoje "sveto pismo" za uklanjanje korova, uz ribanje žičanom četkom i posipanje vezivnim pijeskom, isprobao je i klasična sredstva za uništavanje korova.
"Kupio sam bocu herbicida i počeo ručno špricati svaku biljku. Brzo sam shvatio da će mi trebati više boca i sati vremena, a i da to rješava samo postojeći problem, ne sprječava novi rast." Iako je sredstvo ubilo korov koji je dotaknulo, nije ponudilo trajno rješenje.
Izbjeljivač (varikina) bio je još jedna opcija o kojoj je razmišljao, ali ju je brzo odbacio. Trebala bi mu ogromna količina, a brinulo ga je i kako bi sve to kasnije isprao. Uz to, savjeti s vrtlarskih foruma upozoravali su da izbjeljivač ne uništava korijen.
Ocat, limunov sok i kipuća voda također su došli na red. Jedna korisnica, Phoebe Cornish, tvrdila je da su se korovi nakon octa osušili u nekoliko sati, no već sljedeći dan bilo je jasno da korijen i dalje živi. Limunov sok pokazao se neučinkovitim, a kipuća voda tek privremenim rješenjem – maslačak bi klonuo, ali se ubrzo vratio.
Pobjednička metoda bila je sol.
Stručnjak za vrtlarstvo Larry Hodgson upozorava da je sol izuzetno učinkovita, ali i vrlo agresivna. "Sol uništava gotovo sve što raste", kaže, dodajući da zbog toksičnosti nije preporučljiva za klasične vrtove. No upravo zato može biti idealna za prilaze i terase.
Steffan je kupio 20 kilograma kamene soli i pomiješao je s toplom vodom u tlačnoj prskalici. Nakon što je shvatio da je precizno špricanje sporo, jednostavno je izlio otopinu po cijeloj površini, dodajući dodatnu sol na najkritičnija mjesta.
"Već nakon nekoliko sati korov se smežurao i izgledao potpuno mrtvo", kaže. Iako je prilaz bio prekriven bijelim tragovima soli, sve je lako isprao nekoliko dana kasnije. Najvažnije – korov je nestao.
Tjednima kasnije, novi rast je minimalan. Zaključak? Sol doista čini tlo negostoljubivim za biljke. Naravno, ovu metodu ne biste nikada koristili u vrtu, ali za prilaz ili terasu mogla bi biti upravo ono rješenje koje ste tražili.
