Mnoge starije osobe mlade doživljavaju kao nestrpljive osobe. Veliki broj mladih ponašaju se po onoj: "Ne znaju što hoće, ali hoće to odmah!" No, u taj se stereotip ne uklapaju svi mladi, mnogi znaju što hoće, marljivi su i strpljivi. Jedan od takvih je 24-godišnji Ivan Baketarić, fizioterapeut mostarskoga Rehabilitacijskog centra "Život", koji radi s najtežim neurološkim pacijentima čiji oporavak traje najduže i često je vrlo neizvjestan. U radu s njegovim pacijentima ništa se ne događa brzo i lako, piše Večernji list BiH.
Čovjekov rad i trud
- Mene fizioterapija najprije asocira na teške slučajeve, da se pomogne ljudima kojima se život potpuno izmijenio. Kvaliteta života pala im je na samo dno. Puno je lakše raditi ako ćeš nekoga izmasirati ili spojiti mu struju. To je lakši ortopedski problem, ali, po meni, suština fizioterapije je neurologija i tu jedino fizioterapeut sa svojim pacijentom može napraviti čudo. Neke se dijagnoze mogu riješiti na lakši način, ali kad se oduzme dio tijela, taj problem može riješiti jedino čovjekov rad - tvoje znanje i tvoje ulaganje i ulaganje tvoga pacijenta. To je razlog što me je počela zanimati neurologija.
Baketarić se našao u tome jer mu se činilo da su ljudi ovdje prepušteni samima sebi, barem kad su u pitanju teži slučajevi i naglašava:
- Nisam sreo nikoga tko bi se zauzimao za to i radio na način kako radimo mi u našem centru. Mislim da je veliki pomak ako pacijentu vratiš i 20% funkcije, a kamoli 30, 40 ili 100%. Neurologija je najteža, ali daje najljepši rezultat koji se pamti cijeli život.
Obožavam svoj posao
Prisjeća se svoga prvog pacijenta:
- Moj prvi pacijent bio je toliko kritičan da je bilo prestrašno. Išao sam u kućni posjet. Prizor je bio strašan. Čovjek je bio biljka, leži. Ima 40-ak kilograma iako je visok dva metra. Pun rana, hrani se na sondu. Sve je mrtva funkcija, osim očiju. Bilo je strašno vidjeti, strahovao sam kako ću ga uzeti za ruku ili nogu, no tada se probudilo nešto drugo u meni. Kad sam počeo s njim vježbati, osjetio sam da je to ono što zapravo želim raditi.
Znanje, ljubav prema poslu, hrabrost, individualni pristup teško bolesnim, osjetljivim ljudima i svojevrsni profesionalni bezobrazluk prepoznatljiv su rukopis mladića za čije su metode u liječenju najtežih dijagnoza čuli i daleko izvan granica države. Posljedice moždanih udara ili multiple skleroze u srazu s njegovim zlatnim rukama imaju male izglede.
Svakodnevno proširivanje znanja i hvatanje u koštac s najtežim neurološkim dijagnozama obećavaju budućnost i težim pacijentima. Osobe koje je Baketarić liječio imaju samo riječi hvale o njegovom znaju, predanosti radu i pristupu pacijentu.
Čovjekov rad i trud
- Mene fizioterapija najprije asocira na teške slučajeve, da se pomogne ljudima kojima se život potpuno izmijenio. Kvaliteta života pala im je na samo dno. Puno je lakše raditi ako ćeš nekoga izmasirati ili spojiti mu struju. To je lakši ortopedski problem, ali, po meni, suština fizioterapije je neurologija i tu jedino fizioterapeut sa svojim pacijentom može napraviti čudo. Neke se dijagnoze mogu riješiti na lakši način, ali kad se oduzme dio tijela, taj problem može riješiti jedino čovjekov rad - tvoje znanje i tvoje ulaganje i ulaganje tvoga pacijenta. To je razlog što me je počela zanimati neurologija.
Baketarić se našao u tome jer mu se činilo da su ljudi ovdje prepušteni samima sebi, barem kad su u pitanju teži slučajevi i naglašava:
- Nisam sreo nikoga tko bi se zauzimao za to i radio na način kako radimo mi u našem centru. Mislim da je veliki pomak ako pacijentu vratiš i 20% funkcije, a kamoli 30, 40 ili 100%. Neurologija je najteža, ali daje najljepši rezultat koji se pamti cijeli život.
Obožavam svoj posao
Prisjeća se svoga prvog pacijenta:
- Moj prvi pacijent bio je toliko kritičan da je bilo prestrašno. Išao sam u kućni posjet. Prizor je bio strašan. Čovjek je bio biljka, leži. Ima 40-ak kilograma iako je visok dva metra. Pun rana, hrani se na sondu. Sve je mrtva funkcija, osim očiju. Bilo je strašno vidjeti, strahovao sam kako ću ga uzeti za ruku ili nogu, no tada se probudilo nešto drugo u meni. Kad sam počeo s njim vježbati, osjetio sam da je to ono što zapravo želim raditi.
Znanje, ljubav prema poslu, hrabrost, individualni pristup teško bolesnim, osjetljivim ljudima i svojevrsni profesionalni bezobrazluk prepoznatljiv su rukopis mladića za čije su metode u liječenju najtežih dijagnoza čuli i daleko izvan granica države. Posljedice moždanih udara ili multiple skleroze u srazu s njegovim zlatnim rukama imaju male izglede.
Svakodnevno proširivanje znanja i hvatanje u koštac s najtežim neurološkim dijagnozama obećavaju budućnost i težim pacijentima. Osobe koje je Baketarić liječio imaju samo riječi hvale o njegovom znaju, predanosti radu i pristupu pacijentu.
