Nevjerojatni su ti naši stari, posebno neudate “stare” cure, koje su ostale neudate jer je njihov muški naraštaj u ratovima pobijen, nestao i po križnim putevima živote skončavao.
Ako ikome još treba podignuti spomenik to su TETKE koje su u kućama bile i stopanjice i čobanice, te pomagale u odgoju djece, radu na njivi. Uvijek ih se uglavnom ušutkivalo. A one, te skromne i neudate cure su molile, postile i žrtvu činile.
Jedna od takvih je Milka – Milica Sesar, zvana Valjaka iz Potkraja u župi Kočerin koja ima 92 godine.
Ako ikome još treba podignuti spomenik to su TETKE koje su u kućama bile i stopanjice i čobanice, te pomagale u odgoju djece, radu na njivi. Uvijek ih se uglavnom ušutkivalo. A one, te skromne i neudate cure su molile, postile i žrtvu činile.
Jedna od takvih je Milka – Milica Sesar, zvana Valjaka iz Potkraja u župi Kočerin koja ima 92 godine.
