Ako bi kvalificirani radnik u Bosni i Hercegovini imao neto plaću od 1.500 KM, uz ostale fer uvjete rada, bio bi zadovoljan i vjerovatno ne bi razmišljao o odlasku sa ovih prostora.
Međutim, zaostajanje u plaćama u BiH u odnosu na plaće u zemljama imigracije je nenadoknadivo, čak i kada bi se ekonomski rast ubrzao i provele mjere povećanja plaća kroz porezna rasterećenja i redistribuciju dijela dobiti za povećanje plaća, pokazalo je istraživanje Fondacije Friedrich Ebert BiH – "Održivost migracija iz Bosne i Hercegovine“, objavljeno ovoga tjedna.
Osim u djelatnosti informacijsko-komunikacijskih tehnologija, u svim djelatnostima koje bilježe visoku zaposlenost u realnom sektoru, razina plaća ispod je prosjeka. To znači da prosjek plaća podižu djelatnosti financija, administracije i drugih usluga, a da je položaj zaposlenih u realnom sektoru izuzetno nepovoljan.
Nadalje, vidljivo je kako su u djelatnosti prerade kože i obuće, proizvodnje tekstila i odjeće plać na razini minimalnih.
Međutim, u istraživanju se skreće pažnja da treba imati u vidu da prikazane neto plaće nisu sva primanja zaposlenih, što ukazuje na postojanje sive ekonomije i na potrebu da se sva gotovinska primanja prevedu u plaće i postanu osnov za uplate doprinosa i poreza, a kasnije i za mirovine zaposlenih.
U zaključcima vezano za neto primanja se, između ostalog, ističe da se dugotrajni i krhak izlazak iz krize 2009. godine temeljio na niskim plaćama, koje su dostigle ekonomski i socijalno neodrživ minimum. Tu se, kažu, kriju suštinski razlozi emigracija i to je područje na koje treba usmjeriti regulatorne i porezne reforme i mjere tržišnih poticaja za rast plaća: “Iz rezultata rasprave vođene na panel-diskusiji 5. studenom 2019. godine jasan je stav da bi neka ravnotežna plaća za kvalificiranog radnika u BiH trebala biti oko 1.500 KM neto i da bi ona mogla biti dosta pouzdana prevencija emigracijama, uz ostale normalne i fer uvjete rada”.
Pored plaća, navodi se, potrebne su nam i proaktivne demografske, tehnološke, ekonomske, socijalne i regionalne politike, koje će osigurati da BiH bude privlačno mjesto za život njenih stanovnika, a onda i svih drugih talentirnih i kreativnih ljudi, piše Buka.
Međutim, zaostajanje u plaćama u BiH u odnosu na plaće u zemljama imigracije je nenadoknadivo, čak i kada bi se ekonomski rast ubrzao i provele mjere povećanja plaća kroz porezna rasterećenja i redistribuciju dijela dobiti za povećanje plaća, pokazalo je istraživanje Fondacije Friedrich Ebert BiH – "Održivost migracija iz Bosne i Hercegovine“, objavljeno ovoga tjedna.
Osim u djelatnosti informacijsko-komunikacijskih tehnologija, u svim djelatnostima koje bilježe visoku zaposlenost u realnom sektoru, razina plaća ispod je prosjeka. To znači da prosjek plaća podižu djelatnosti financija, administracije i drugih usluga, a da je položaj zaposlenih u realnom sektoru izuzetno nepovoljan.
Nadalje, vidljivo je kako su u djelatnosti prerade kože i obuće, proizvodnje tekstila i odjeće plać na razini minimalnih.
Međutim, u istraživanju se skreće pažnja da treba imati u vidu da prikazane neto plaće nisu sva primanja zaposlenih, što ukazuje na postojanje sive ekonomije i na potrebu da se sva gotovinska primanja prevedu u plaće i postanu osnov za uplate doprinosa i poreza, a kasnije i za mirovine zaposlenih.
U zaključcima vezano za neto primanja se, između ostalog, ističe da se dugotrajni i krhak izlazak iz krize 2009. godine temeljio na niskim plaćama, koje su dostigle ekonomski i socijalno neodrživ minimum. Tu se, kažu, kriju suštinski razlozi emigracija i to je područje na koje treba usmjeriti regulatorne i porezne reforme i mjere tržišnih poticaja za rast plaća: “Iz rezultata rasprave vođene na panel-diskusiji 5. studenom 2019. godine jasan je stav da bi neka ravnotežna plaća za kvalificiranog radnika u BiH trebala biti oko 1.500 KM neto i da bi ona mogla biti dosta pouzdana prevencija emigracijama, uz ostale normalne i fer uvjete rada”.
Pored plaća, navodi se, potrebne su nam i proaktivne demografske, tehnološke, ekonomske, socijalne i regionalne politike, koje će osigurati da BiH bude privlačno mjesto za život njenih stanovnika, a onda i svih drugih talentirnih i kreativnih ljudi, piše Buka.
