Nenad Periš je za Slobodnu Dalmaciju govorio, iako oko nestanka njegovog 27-godišnjeg sina Mateja nema novih informacija.
- Ja od policije dobijem neku informaciju koju ne želim podijeliti ni s kim u interesu istrage, a onda tu informaciju ubrzo vidim na nekom od portala. Meni nije jasno kako to funkcionira i kako se to plasira, ali sam zamolio novinare da me ne zovu tako često jer jednostavno ne znam što bih rekao. I policiji sam rekao da me zovu ako trebaju nešto kod mene provjeriti, usporediti, a da je vezano za Mateja. Ove tekuće informacije koje se izmjenjuju iz minute u minutu mi ne znače ništa, kaže nam Nenad koji se malo iznenadio na pitanje o Matejevim prijateljima.
Na pitanje jesu li mogli brže, bolje i preciznije reagirati kod Matejevog nestanka, Nenad je odgovorio:
- U te momke i njihove namjere nikada nisam posumnjao jer to su najbolji Matejevi prijatelji od djetinjstva. Vidio sam tu djecu po dolasku u Beograd utučenu, plakali su ispred mene i sa mnom. Nije fer govoriti jesu li što mogli bolje ili gore. Postupili su iskreno i kako su mislili da je najbolje, a u njihove najbolje namjere nikada nisam ni posumnjao, govori Periš.
Misli da je policija kontaktirala s vozačem taksija koji Mateju nije htio otvoriti vrata, ali detalje ne zna.
- Znam samo da sam im objašnjavao da taksiji u Splitu nikad ne pale svjetla da su zauzeta s putnicima i da moj Matej kad je išao tražiti taksi to nije znao. Bolje bi bilo da ga je primio u taksi jer bi mi sada znali puno više. Ne znam ni je li Matej jaknu ostavio da bi se vratio u klub, ne znam zašto je nije ponio. Znam samo da je naručio bocu pića za svoj stol kojeg je platio i da se nakon toga digao i izišao iz Gotika, kaže Periš.
- Ne spavam nikako od kada se ovo dogodilo. U Beogradu oči nisam sklopio ni trena, a ležim s Matejevom jaknom u zagrljaju jer tako osjećam njegove mirise i to mi daje snagu. Ovo ne bih poželio nikome, ni najvećem neprijatelju, rekao je Periš na kraju.
- Ja od policije dobijem neku informaciju koju ne želim podijeliti ni s kim u interesu istrage, a onda tu informaciju ubrzo vidim na nekom od portala. Meni nije jasno kako to funkcionira i kako se to plasira, ali sam zamolio novinare da me ne zovu tako često jer jednostavno ne znam što bih rekao. I policiji sam rekao da me zovu ako trebaju nešto kod mene provjeriti, usporediti, a da je vezano za Mateja. Ove tekuće informacije koje se izmjenjuju iz minute u minutu mi ne znače ništa, kaže nam Nenad koji se malo iznenadio na pitanje o Matejevim prijateljima.
Na pitanje jesu li mogli brže, bolje i preciznije reagirati kod Matejevog nestanka, Nenad je odgovorio:
- U te momke i njihove namjere nikada nisam posumnjao jer to su najbolji Matejevi prijatelji od djetinjstva. Vidio sam tu djecu po dolasku u Beograd utučenu, plakali su ispred mene i sa mnom. Nije fer govoriti jesu li što mogli bolje ili gore. Postupili su iskreno i kako su mislili da je najbolje, a u njihove najbolje namjere nikada nisam ni posumnjao, govori Periš.
Misli da je policija kontaktirala s vozačem taksija koji Mateju nije htio otvoriti vrata, ali detalje ne zna.
- Znam samo da sam im objašnjavao da taksiji u Splitu nikad ne pale svjetla da su zauzeta s putnicima i da moj Matej kad je išao tražiti taksi to nije znao. Bolje bi bilo da ga je primio u taksi jer bi mi sada znali puno više. Ne znam ni je li Matej jaknu ostavio da bi se vratio u klub, ne znam zašto je nije ponio. Znam samo da je naručio bocu pića za svoj stol kojeg je platio i da se nakon toga digao i izišao iz Gotika, kaže Periš.
- Ne spavam nikako od kada se ovo dogodilo. U Beogradu oči nisam sklopio ni trena, a ležim s Matejevom jaknom u zagrljaju jer tako osjećam njegove mirise i to mi daje snagu. Ovo ne bih poželio nikome, ni najvećem neprijatelju, rekao je Periš na kraju.
