"Oprostio bih ubojici svojeg sina. Čak bih ga i nagradio samo da mi kaže gdje su njegove kosti kako bih ga mogao dostojno pokopati". Riječi su ovo Drage Galića, oca Zorana Galića, jednog od 19 nasilno odvedenih hrvatskih zatočenika iz logora Armije BiH u Bugojnu čija tijela ni više od 22 godine nakon misterioznog nestanka nisu pronađena. Riječi su to koje vam se duboko urežu u sjećanje jer u njima u trenu spoznate svu tugu i očaj jednog roditelja koji je u stanju oprostiti ubojici svojeg djeteta samo kako bi prije smrti dostojno pokopao svoga sina. Njegova duša treba konačan smiraj, a obitelj mjesto gdje će se za njega pomoliti i zapaliti mu svijeću. Dragi Galiću to je jedino važno. I ne samo njemu, piše Večernji list.
I dok Drago Galić još živi u nadi da će pronaći i pokopati sina Zorana, nadi koja svakim danom sve više blijedi, a dodatno je izblijedjela i nakon nedavnih ekshumacija potaknutih još jednim u nizu iskaza lažnih svjedoka, beznađe je ubilo mnoge roditelje. Ni starost ni bolest nisu toliko opasni za ljudsko zdravlje kao što su to očaj i beznađe. Prije nepune tri godine, beznađe i tuga ubili su Slavu Gvozden, majku nestalog Jadranka Gvozdena. Laži i licemjerje Enesa Handžića, jednog od rijetkih optuženih za zločine nad Hrvatima Bugojna, rezultirali su nagodbom s Tužiteljstvom BiH. Handžić, čiji su potpisi stajali na nalozima za odvođenje hrvatskih zatočenika iz bugojanskih logora, osuđen je na mizernih osam godina zatvora, uz veliku vjerojatnost da će se na slobodi naći i puno prije. Zauzvrat otkriva navodnu lokaciju s posmrtnim ostacima trojice nestalih. A na njoj tek šaka više puta spaljivanih kostiju iz kojih je bilo nemoguće izolizati profil za DNK, čak ni u za to specijaliziranom laboratoriju u Londonu. Handžić tvrdi kako dio karboniziranih posmrtnih ostataka pripada Jadranku Gvozdenu. Srce njegove majke monstruoznu konstrukciju, od koje je Handžić itekako profitirao, nije izdržalo. Majka Slava, kako su je zvali u Bugojnu, preminula je nakon saznana da je nemoguće doznati jesu li među više puta spaljenim posmrtnim ostacima i dijelovi tijela njezina sina Jadranka. "Slavu Gvozden ubila je tuga. Nisu starost ni bolest, već tuga i očaj", kazao nam je fra Vinko Sičaja, tadašnji bugojanski župnik, nakon njezine smrti.
Svaka od obitelji 19 nasilno odvedenih hrvatskih zatočenika iz logora u Bugojnu ima sličnu priču. Agoniju koja traje više od 22 godine mnogi roditelji nisu preživjeli. Kod onih koji su još živi nada blijedi svakim lažnim iskazom, svakom pojavom još jednog svjedoka kojeg najvjerojatnije instruiraju sami nalogodavci zločina. Takvog su mišljenja i članovi Udruga proizišlih iz Domovinskog rata koji će, potvrdili su nam, uime Koordinacije udruga tražiti javnu objavu imena svakoga lažnog svjedoka, uvjereni da će ih trag odvesti do kreatora i nalogodavaca zločina. A njihova imena, kažu, nisu nikakva tajna. I ptice na granama znaju ih, kao što ih jako dobro zna i tužiteljica Slavica Terzić koja u svojoj ladici godinama drži ključne dokaze protiv najodgovornijih za progon Hrvata iz Bugojna.
"Tražit ćemo od Tužiteljstva BiH objavu imena svakog lažnog svjedoka. Tražit ćemo da ga se sasluša jer smo uvjereni da postoje oni koji instruiraju lažne svjedoke kako bi prikrili tragove i produžili agoniju obitelji nestalih. Lažni svjedoci samo su karika u lancu odgovornosti u kojemu je i Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine koje uporno odbija pokrenuti procese protiv onih koji su u Bugojnu osmislili i proveli udružen zločinački pothvat. Logori za Hrvate bili su njegov važan, a možda i najvažniji, dio, a nasilna odvođenja hrvatskih intelektualaca najpodliji dio plana. Spremni smo pokrenuti pitanje odgovornost, ne samo lažnih svjedoka i onih koji im pomažu već i Tužiteljstva BiH", kažu predstavnici hrvatskih udruga Bugojna.
Uime malobrojnih roditelja koji još uvijek žive u nadi da će dostojno pokopati svoju djecu, uime djece koja su odrastala bez očeva, u Koordinaciji udruga odlučno kažu: Dosta je! Dosta je igre s obiteljima nestalih Hrvata Bugojna, dosta je agonije duže od 22 godine. Vrijeme je za odlučnu i temeljitu istragu, za pravosuđe koje će svoj posao raditi nepristrano i prema dokazima kojima raspolaže. Iako su oni u Bugojnu neoborivi, dalje od ladica državnih tužitelja nisu maknuli.
I koje li ironije, čak su se i tužitelji umorili pa su nakon još jedne u nizu epizoda u kojima su glavnu ulogu odigrali lažni svjedoci, odlučili uzeti predah i otići na "zasluženi" godišnji odmor.
I dok Drago Galić još živi u nadi da će pronaći i pokopati sina Zorana, nadi koja svakim danom sve više blijedi, a dodatno je izblijedjela i nakon nedavnih ekshumacija potaknutih još jednim u nizu iskaza lažnih svjedoka, beznađe je ubilo mnoge roditelje. Ni starost ni bolest nisu toliko opasni za ljudsko zdravlje kao što su to očaj i beznađe. Prije nepune tri godine, beznađe i tuga ubili su Slavu Gvozden, majku nestalog Jadranka Gvozdena. Laži i licemjerje Enesa Handžića, jednog od rijetkih optuženih za zločine nad Hrvatima Bugojna, rezultirali su nagodbom s Tužiteljstvom BiH. Handžić, čiji su potpisi stajali na nalozima za odvođenje hrvatskih zatočenika iz bugojanskih logora, osuđen je na mizernih osam godina zatvora, uz veliku vjerojatnost da će se na slobodi naći i puno prije. Zauzvrat otkriva navodnu lokaciju s posmrtnim ostacima trojice nestalih. A na njoj tek šaka više puta spaljivanih kostiju iz kojih je bilo nemoguće izolizati profil za DNK, čak ni u za to specijaliziranom laboratoriju u Londonu. Handžić tvrdi kako dio karboniziranih posmrtnih ostataka pripada Jadranku Gvozdenu. Srce njegove majke monstruoznu konstrukciju, od koje je Handžić itekako profitirao, nije izdržalo. Majka Slava, kako su je zvali u Bugojnu, preminula je nakon saznana da je nemoguće doznati jesu li među više puta spaljenim posmrtnim ostacima i dijelovi tijela njezina sina Jadranka. "Slavu Gvozden ubila je tuga. Nisu starost ni bolest, već tuga i očaj", kazao nam je fra Vinko Sičaja, tadašnji bugojanski župnik, nakon njezine smrti.
Svaka od obitelji 19 nasilno odvedenih hrvatskih zatočenika iz logora u Bugojnu ima sličnu priču. Agoniju koja traje više od 22 godine mnogi roditelji nisu preživjeli. Kod onih koji su još živi nada blijedi svakim lažnim iskazom, svakom pojavom još jednog svjedoka kojeg najvjerojatnije instruiraju sami nalogodavci zločina. Takvog su mišljenja i članovi Udruga proizišlih iz Domovinskog rata koji će, potvrdili su nam, uime Koordinacije udruga tražiti javnu objavu imena svakoga lažnog svjedoka, uvjereni da će ih trag odvesti do kreatora i nalogodavaca zločina. A njihova imena, kažu, nisu nikakva tajna. I ptice na granama znaju ih, kao što ih jako dobro zna i tužiteljica Slavica Terzić koja u svojoj ladici godinama drži ključne dokaze protiv najodgovornijih za progon Hrvata iz Bugojna.
"Tražit ćemo od Tužiteljstva BiH objavu imena svakog lažnog svjedoka. Tražit ćemo da ga se sasluša jer smo uvjereni da postoje oni koji instruiraju lažne svjedoke kako bi prikrili tragove i produžili agoniju obitelji nestalih. Lažni svjedoci samo su karika u lancu odgovornosti u kojemu je i Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine koje uporno odbija pokrenuti procese protiv onih koji su u Bugojnu osmislili i proveli udružen zločinački pothvat. Logori za Hrvate bili su njegov važan, a možda i najvažniji, dio, a nasilna odvođenja hrvatskih intelektualaca najpodliji dio plana. Spremni smo pokrenuti pitanje odgovornost, ne samo lažnih svjedoka i onih koji im pomažu već i Tužiteljstva BiH", kažu predstavnici hrvatskih udruga Bugojna.
Uime malobrojnih roditelja koji još uvijek žive u nadi da će dostojno pokopati svoju djecu, uime djece koja su odrastala bez očeva, u Koordinaciji udruga odlučno kažu: Dosta je! Dosta je igre s obiteljima nestalih Hrvata Bugojna, dosta je agonije duže od 22 godine. Vrijeme je za odlučnu i temeljitu istragu, za pravosuđe koje će svoj posao raditi nepristrano i prema dokazima kojima raspolaže. Iako su oni u Bugojnu neoborivi, dalje od ladica državnih tužitelja nisu maknuli.
I koje li ironije, čak su se i tužitelji umorili pa su nakon još jedne u nizu epizoda u kojima su glavnu ulogu odigrali lažni svjedoci, odlučili uzeti predah i otići na "zasluženi" godišnji odmor.
