Ne napuštaj svoje lako

Obitelj smo složna bili
Pod velikim kućnim krovom
Sad ostala majka sama
S par kokica i šarovom

Svud po svijetu razišli se
Ko rakova djeca mi smo
Al bez svoga rodnog sela
Obikli se nikad nismo

Može mislit ko što hoće
Istinu ću reći svima
Ko daleko od svog živi
Taj traume teške ima

Kad ostaviš to što voliš
Uvijek ti je na pameti
Da se vratim svojoj kući
Molim tebe Ante sveti

Ko je od svog predaleko
Nadati se nema čemu
Kad je na svom i sretan je
I voda je slatka njemu

Zato dragi prijatelju
Ne napuštaj svoje lako
Što ostavi tužnu majku
Žaliti ćeš i te kako

Stihovi: Ivan Čuljak, Rovišće