„Ovo je velik dan za znanost u NASA-i. Naš prvi cilj je unaprijediti život na Zemlji. Mi također želimo provesti istraživanja u dubokom svemiru kako bismo shvatili procese koje nikada do sada nismo razumjeli. Naša treća tema je ova koju danas predstavljamo - to je temeljno pitanje koje je obuzimalo mnoge kroz prošlost, a sada se nadamo da možemo odgovoriti na njega – postoji li život negdje drugdje", rekao je na konferenciji za novinare Thomas Zurbuchen, administrator u Science Mission Directorate u Washingtonu.
"Ovdje na Zemlji postoje mnoge stvari koje omogućuju razvoj života. Postoji voda u tekućem obliku, imamo magnetsko polje koje nas štiti od opasnosti u svemiru... No s novim istraživanjima napravili smo veliki korak u potrazi za odgovorom postoji li život u svemiru", dodao je Zurbuchen.
Nova istraživanja svemirskog teleskopa Hubblea i letjelice Cassini pokazuju da bi uvjeti pogodni za život mogli postojati na Saturnovu mjesecu Enkeladu, ali i na Jupiterovu mjesecu Europi.
Studija, koju su u časopisu Science objavili znanstvenici misije Cassini, pokazuje da na Saturnovu mjesecu Enkeladu postoji kemijska energija koja može podržavati život. Druga studija, Hubbleovih znanstvenika, otkriva pak nove dokaze koji potvrđuju da iz Jupiterova mjeseca Europe izbijaju gejziri vode.
Enkelad ima sve što treba za život
Enkelad ima gotovo sve što je potrebno za život kakav postoji na Zemlji - amonijak, CO2 i vodik, te neke organske tvari. Vodik u ocean dolazi iz hidrotermalnih izvora na dnu, slično kao na Zemlji, tvrde NASA-ini znanstvenici.
Prisutnost velikih količina vodika podrazumijeva da bi mikrobi - ako postoje ondje - plin mogli koristiti u kombinaciji s CO2 koji je otopljen u vodi. Ova kemijska reakcija, poznata kao metanogeneza, budući da se u njoj stvara metan, predstavlja temelj života na Zemlji, a mogla je čak biti ključna za njegov nastanak.
Život kakvog poznajemo zahtijeva tri temeljna sastojka – tekuću vodu, izvor energije za metabolizam i bogatstvo kemijskih sastojaka, prije svega ugljika, vodika, dušika, kisika, fosfora i sumpora.
Nova studija pokazala je da Enkelad ima gotovo sve te sastojke. Cassini za sada još nije otkrio prisutnost fosfora i sumpora, međutim, znanstvenici očekuju da bi ih moralo biti jer je kamenita jezgra tog mjeseca vjerojatno slična meteorima koji ih uobičajeno sadrže.
Tijekom svojeg najbližeg prolaska kraj Enkelada 28. listopada 2015. Cassini je otkrio vodik u oblacima plina i leda koji izbijaju iz gejzira kroz ledenu koru mjeseca. Svojim spektrometrom u ranijim je prolascima obavio kemijsku analizu sastava istih oblaka, a ona je pokazala da se sastoje od 98% vode, oko 1% vodika te mješavine drugih tvari među kojima su i CO2, metan i amonijak.
Nova otkrića također potvrđuju ranija, objavljena 2015. koja su utvrdila da na Enkeladu postoje hidrotermalne aktivnosti. Štoviše, ona ukazuju da stjenovito dno sudjeluje u kemijskim reakcijama u kojima nastaje vodik.
Prikupljeni podaci, među ostalim, pokazuju da je temperatura u oceanu pod ledenom korom najviša upravo u području tzv. 'tigrovih pruga' iz kojeg gejziri izbacuju vodu daleko u svemir. Sve to ukazuje na to da bi Enkelad mogao imati jednostanične organizme ili čak složenije oblike života.
Nažalost, letjelica Cassini nije mogla izravno tražiti moguće organizme na Enkeladu jer nije bila dizajnirana za to. Naime, u vrijeme njezina lansiranja još se nije znalo za postojanje gejzira i oceana na Saturnovu mjesecu.
Potvrđen ocean na Europi
Druga studija, misije teleskopa Hubble, objavljena u časopisu Astrophysical Journal Letters, potvrdila je da je na Europi 2016. izbio gejzir na istom mjestu na kojemu je bio zabilježen i 2014. Oblake vode prva je ondje 1990-ih zabilježila NASA-ina letjelica Galileo.
To je važno otkriće jer potvrđuje da su gejziri na Europi stvaran fenomen, a ne neka greška u snimanju ili anomalija. Novozabilježeni oblak izbio je oko 100 km uvis, dok se raniji iz 2014. digao do visine od oko 50 km.
Znanstvenici smatraju da bi činjenica da su oblaci vode povezani s toplim mjestom na Europi mogla značiti da zagrijana voda koja izlazi zagrijava okolnu površinu. Druga mogućnost je da izbačena voda pada u obliku fine magle te da mijenja strukturu zrnate površine, čime omogućuje duže zadržavanje topline u okolini.
Ovaj dio Europe bit će posebno zanimljiv cilj za istraživanja misije Europa Clipper koja bi trebala biti lansirana 2020.
„Ako postoje oblaci vode na Europi, kako sada snažno vjerujemo, s Europa Clipperom bit ćemo spremni za njih“, rekao je Jim Green, direktor Planetarne znanosti u sjedištu NASA-e.
Navedena dva mjeseca već su ranije bila ponajbolji kandidati za postojanje života u Sunčevom sustavu. Danas se smatra da bi tekuće vode moglo biti na pet tijela u Sunčevom sustavu – na Marsu, Europi, Enkeladu, Ganimedu i Ceresu.
Europa
Kako smo već pisali na Indexu, NASA je u rujnu 2016. objavila snimke teleskopa Hubble koje su pokazale da bi na Jupiterovu mjesecu Europi, ispod kilometrima debele ledene površine, mogao postojati golemi ocean s uvjetima povoljnim za život.
Istraživanja su otkrila da na Europi kroz pukotine u ledu u atmosferu izbijaju golemi vodoskoci vode i leda. Europa je jedan od četiri Jupiterova galilejanska mjeseca, a prema nekim procjenama na njoj bi moglo biti više vode nego na cijeloj Zemlji.
Znanstvenici se nadaju da bi neka buduća letjelica u vodoskocima Europe možda mogla naći organske kemikalije ili možda čak znakove života bez da mora bušiti kroz kilometre leda. Štoviše, moguće je da za tako nešto ne bi morala čak ni slijetati na njegovu ledenu površinu.
Enkelad
U travnju 2014. planetarni znanstvenici objavili su da su otkrili da u području južnoga pola Saturnova mjeseca Enkelada, pod debelom smrznutom korom leži ocean tekuće vode u kojem možda ima života. NASA-ina letjelica Cassini otkrila je da na tom tijelu ukupnog promjera oko 500 kilometara, s kamenom jezgrom od oko 200 km, gejziri u svemir izbacuju velike količine vodene pare i leda.
Analize iz 2014. pokazale su da je izvor te vode ocean dubok 10-ak kilometara, slično kao na Zemlji. On se proteže većim dijelom južne hemisfere Enkelada, a prekriven je ledenom korom debelom 30 do 40 km. Za sada nije jasno okružuje li sa svih strana cijeli Mjesec.
Zbog velike udaljenosti od Sunca, temperature na površini Enkelada i Europe mnogo su niže od nule. Međutim, divovski planeti oko kojih kruže svojom golemom gravitacijom masiraju njihove unutrašnjosti pa se pretpostavlja da, zahvaljujući trenju, temperatura ispod debele ledene kore raste iznad nule.
"Ovdje na Zemlji postoje mnoge stvari koje omogućuju razvoj života. Postoji voda u tekućem obliku, imamo magnetsko polje koje nas štiti od opasnosti u svemiru... No s novim istraživanjima napravili smo veliki korak u potrazi za odgovorom postoji li život u svemiru", dodao je Zurbuchen.
Nova istraživanja svemirskog teleskopa Hubblea i letjelice Cassini pokazuju da bi uvjeti pogodni za život mogli postojati na Saturnovu mjesecu Enkeladu, ali i na Jupiterovu mjesecu Europi.
Studija, koju su u časopisu Science objavili znanstvenici misije Cassini, pokazuje da na Saturnovu mjesecu Enkeladu postoji kemijska energija koja može podržavati život. Druga studija, Hubbleovih znanstvenika, otkriva pak nove dokaze koji potvrđuju da iz Jupiterova mjeseca Europe izbijaju gejziri vode.
Enkelad ima sve što treba za život
Enkelad ima gotovo sve što je potrebno za život kakav postoji na Zemlji - amonijak, CO2 i vodik, te neke organske tvari. Vodik u ocean dolazi iz hidrotermalnih izvora na dnu, slično kao na Zemlji, tvrde NASA-ini znanstvenici.
Prisutnost velikih količina vodika podrazumijeva da bi mikrobi - ako postoje ondje - plin mogli koristiti u kombinaciji s CO2 koji je otopljen u vodi. Ova kemijska reakcija, poznata kao metanogeneza, budući da se u njoj stvara metan, predstavlja temelj života na Zemlji, a mogla je čak biti ključna za njegov nastanak.
Život kakvog poznajemo zahtijeva tri temeljna sastojka – tekuću vodu, izvor energije za metabolizam i bogatstvo kemijskih sastojaka, prije svega ugljika, vodika, dušika, kisika, fosfora i sumpora.
Nova studija pokazala je da Enkelad ima gotovo sve te sastojke. Cassini za sada još nije otkrio prisutnost fosfora i sumpora, međutim, znanstvenici očekuju da bi ih moralo biti jer je kamenita jezgra tog mjeseca vjerojatno slična meteorima koji ih uobičajeno sadrže.
Tijekom svojeg najbližeg prolaska kraj Enkelada 28. listopada 2015. Cassini je otkrio vodik u oblacima plina i leda koji izbijaju iz gejzira kroz ledenu koru mjeseca. Svojim spektrometrom u ranijim je prolascima obavio kemijsku analizu sastava istih oblaka, a ona je pokazala da se sastoje od 98% vode, oko 1% vodika te mješavine drugih tvari među kojima su i CO2, metan i amonijak.
Nova otkrića također potvrđuju ranija, objavljena 2015. koja su utvrdila da na Enkeladu postoje hidrotermalne aktivnosti. Štoviše, ona ukazuju da stjenovito dno sudjeluje u kemijskim reakcijama u kojima nastaje vodik.
Prikupljeni podaci, među ostalim, pokazuju da je temperatura u oceanu pod ledenom korom najviša upravo u području tzv. 'tigrovih pruga' iz kojeg gejziri izbacuju vodu daleko u svemir. Sve to ukazuje na to da bi Enkelad mogao imati jednostanične organizme ili čak složenije oblike života.
Nažalost, letjelica Cassini nije mogla izravno tražiti moguće organizme na Enkeladu jer nije bila dizajnirana za to. Naime, u vrijeme njezina lansiranja još se nije znalo za postojanje gejzira i oceana na Saturnovu mjesecu.
Potvrđen ocean na Europi
Druga studija, misije teleskopa Hubble, objavljena u časopisu Astrophysical Journal Letters, potvrdila je da je na Europi 2016. izbio gejzir na istom mjestu na kojemu je bio zabilježen i 2014. Oblake vode prva je ondje 1990-ih zabilježila NASA-ina letjelica Galileo.
To je važno otkriće jer potvrđuje da su gejziri na Europi stvaran fenomen, a ne neka greška u snimanju ili anomalija. Novozabilježeni oblak izbio je oko 100 km uvis, dok se raniji iz 2014. digao do visine od oko 50 km.
Znanstvenici smatraju da bi činjenica da su oblaci vode povezani s toplim mjestom na Europi mogla značiti da zagrijana voda koja izlazi zagrijava okolnu površinu. Druga mogućnost je da izbačena voda pada u obliku fine magle te da mijenja strukturu zrnate površine, čime omogućuje duže zadržavanje topline u okolini.
Ovaj dio Europe bit će posebno zanimljiv cilj za istraživanja misije Europa Clipper koja bi trebala biti lansirana 2020.
„Ako postoje oblaci vode na Europi, kako sada snažno vjerujemo, s Europa Clipperom bit ćemo spremni za njih“, rekao je Jim Green, direktor Planetarne znanosti u sjedištu NASA-e.
Navedena dva mjeseca već su ranije bila ponajbolji kandidati za postojanje života u Sunčevom sustavu. Danas se smatra da bi tekuće vode moglo biti na pet tijela u Sunčevom sustavu – na Marsu, Europi, Enkeladu, Ganimedu i Ceresu.
Europa
Kako smo već pisali na Indexu, NASA je u rujnu 2016. objavila snimke teleskopa Hubble koje su pokazale da bi na Jupiterovu mjesecu Europi, ispod kilometrima debele ledene površine, mogao postojati golemi ocean s uvjetima povoljnim za život.
Istraživanja su otkrila da na Europi kroz pukotine u ledu u atmosferu izbijaju golemi vodoskoci vode i leda. Europa je jedan od četiri Jupiterova galilejanska mjeseca, a prema nekim procjenama na njoj bi moglo biti više vode nego na cijeloj Zemlji.
Znanstvenici se nadaju da bi neka buduća letjelica u vodoskocima Europe možda mogla naći organske kemikalije ili možda čak znakove života bez da mora bušiti kroz kilometre leda. Štoviše, moguće je da za tako nešto ne bi morala čak ni slijetati na njegovu ledenu površinu.
Enkelad
U travnju 2014. planetarni znanstvenici objavili su da su otkrili da u području južnoga pola Saturnova mjeseca Enkelada, pod debelom smrznutom korom leži ocean tekuće vode u kojem možda ima života. NASA-ina letjelica Cassini otkrila je da na tom tijelu ukupnog promjera oko 500 kilometara, s kamenom jezgrom od oko 200 km, gejziri u svemir izbacuju velike količine vodene pare i leda.
Analize iz 2014. pokazale su da je izvor te vode ocean dubok 10-ak kilometara, slično kao na Zemlji. On se proteže većim dijelom južne hemisfere Enkelada, a prekriven je ledenom korom debelom 30 do 40 km. Za sada nije jasno okružuje li sa svih strana cijeli Mjesec.
Zbog velike udaljenosti od Sunca, temperature na površini Enkelada i Europe mnogo su niže od nule. Međutim, divovski planeti oko kojih kruže svojom golemom gravitacijom masiraju njihove unutrašnjosti pa se pretpostavlja da, zahvaljujući trenju, temperatura ispod debele ledene kore raste iznad nule.
