Predsjednik Republike Zoran Milanović održao je govor povodom završetka 307. Sinjske Alke koju je osvojio alkar Frano Ivković.
"Ovaj kraj je poseban. Identitetski hrvatski kraj iz kojeg potječem i sam, što je slučajnost, ali meni važna ima posebnost koji drugi nemaju. Dvojnost alke kao jedne muške, ratničke discipline koja se utkala u genetski kod naroda s jedne strane i onaj nježni marijanski dio, vezan uz Djevicu, Gospu nama poznatu kao Gospu Sinjsku. Čovjek može biti vjernik, kršćanin, ne mora to biti, ali u Alci su neke stvari univerzalne, prenosi Direktno.hr.
Ovaj naš narod je prije puno stoljeća i slika Gospe sinjske pretrpjela i izdržala mnogo toga. Samostani u Rami su gorjeli, ona nekim čudom nije bivala dotaknuta. Kada su naši krajevi i drevne kule hrvatskih knezova konačno oslobođene i prešle u kršćanske ruke, tada narod srednje Bosne, zapadne Hercegovine, Rame i Livna vođen franjevcima prelazi granicu i naseljava ovaj krah i sa sobom donosi sliku Gospe. To je čudotvorna Gospa, na čiji zagovor je Sinj obranjen. Legenda kaže da se ta Gospa ukazivala ne kršćanima, ne "našima" nego se ukazivala Osmanlijama. Vidjeli su projekciju Marije. Strah im uđe u kosti i pobjegnu. Marija je zajednička i Kuranu i Bibliji. Jedina je žena koja se spominje imenom u Kuranu. Ta opreka muškog i ženskog s druge strane, to je Sinj, kraj grub, kraj nježan. Alka i slične trke bilježene su i u drugim gradovima. Jedino ovdje su opstale", kazao je Milanović.
Predsjednik Republike Zoran Milanović rekao je u Sinju kako tradiciju koja potječe iz Alke trebamo tumačiti na umjeren način jer Turci više nisu neprijatelji pa želi vjerovati da oni razumiju probleme Hrvata u BiH te da bismo cijenili pomoć.
Za kraj je zahvalio slovenskom predsjedniku Borutu Pahoru te istaknuo kako je učinio puno za dobar duh između Slovenije i Hrvatske.
Predsjednik se dotaknuo i situacije u svijetu za kojeg je rekao da je danas kao maslačak na vjetru.
"Samo se bojim da netko ne kihne i da sve ne odleti. Mnogi danas spominju svoj svijet. Rusi imaju svoj, a Srbi svoj 'svet', a mi ovaj naš, hrvatski i dalmatinski, topao, nasmijan i razdragan. Dobre volje. I možemo biti sretni što je tako stotinama godina.Živjeli, živjela Alka. Sritno", viknuo odlično raspoloženi predsjednik.
"Ovaj kraj je poseban. Identitetski hrvatski kraj iz kojeg potječem i sam, što je slučajnost, ali meni važna ima posebnost koji drugi nemaju. Dvojnost alke kao jedne muške, ratničke discipline koja se utkala u genetski kod naroda s jedne strane i onaj nježni marijanski dio, vezan uz Djevicu, Gospu nama poznatu kao Gospu Sinjsku. Čovjek može biti vjernik, kršćanin, ne mora to biti, ali u Alci su neke stvari univerzalne, prenosi Direktno.hr.
Ovaj naš narod je prije puno stoljeća i slika Gospe sinjske pretrpjela i izdržala mnogo toga. Samostani u Rami su gorjeli, ona nekim čudom nije bivala dotaknuta. Kada su naši krajevi i drevne kule hrvatskih knezova konačno oslobođene i prešle u kršćanske ruke, tada narod srednje Bosne, zapadne Hercegovine, Rame i Livna vođen franjevcima prelazi granicu i naseljava ovaj krah i sa sobom donosi sliku Gospe. To je čudotvorna Gospa, na čiji zagovor je Sinj obranjen. Legenda kaže da se ta Gospa ukazivala ne kršćanima, ne "našima" nego se ukazivala Osmanlijama. Vidjeli su projekciju Marije. Strah im uđe u kosti i pobjegnu. Marija je zajednička i Kuranu i Bibliji. Jedina je žena koja se spominje imenom u Kuranu. Ta opreka muškog i ženskog s druge strane, to je Sinj, kraj grub, kraj nježan. Alka i slične trke bilježene su i u drugim gradovima. Jedino ovdje su opstale", kazao je Milanović.
Predsjednik Republike Zoran Milanović rekao je u Sinju kako tradiciju koja potječe iz Alke trebamo tumačiti na umjeren način jer Turci više nisu neprijatelji pa želi vjerovati da oni razumiju probleme Hrvata u BiH te da bismo cijenili pomoć.
Za kraj je zahvalio slovenskom predsjedniku Borutu Pahoru te istaknuo kako je učinio puno za dobar duh između Slovenije i Hrvatske.
Predsjednik se dotaknuo i situacije u svijetu za kojeg je rekao da je danas kao maslačak na vjetru.
"Samo se bojim da netko ne kihne i da sve ne odleti. Mnogi danas spominju svoj svijet. Rusi imaju svoj, a Srbi svoj 'svet', a mi ovaj naš, hrvatski i dalmatinski, topao, nasmijan i razdragan. Dobre volje. I možemo biti sretni što je tako stotinama godina.Živjeli, živjela Alka. Sritno", viknuo odlično raspoloženi predsjednik.
