Bijeli tartuf pronađen je na području sela Služanj, objavio je portal Brotnjo.info navodeći kako su prije dvije godine na istom lokalitetu pronađena tri crna (ljetna) tartufa.
Željko Milićević je, piše portal, bijeli tartuf pronašao još prije pola godine, ali tada već bio osušen i nejestiv.
Zato je u rano proljeće stigao je još jedan dokaz kako i bijeli tartuf itekako uspijeva u zapadnoj Hercegovini.
''Inače, bijeli tartuf na tržištu dostiže cijelu po kilogramu od više stotina eura. Ukoliko bi se napravile detaljne analize koje bi potvrdile kako ovo podneblje pogoduje proizvodnji tartufa onda bi i u Hercegovini mogli niknuti nasadi tartufa po uzoru na susjednu Italiju u kojoj se proizvodnja odvija na čak 416 hektara'', piše Brotnjo.info.
Inače, Tartufi ili gomoljače (lat. Tuber) su rod gljiva iz porodice Tuberaceae. To su, navodi Wikipedia, gospodarski iznimno važne gljive.
Tartufi se nalaze ispod zemlje na dubini od 10 do 30 cm, zbog čega ih je teško pronaći u prirodi. U tu se svrhu koriste posebno izdresirani psi i svinje koji njuhom otkrivaju mjesto gdje se mogu pronaći zrele gljive.
Dvije najznačajnije vrste tartufa su bijeli (Tuber magnatum) i crni (Tuber melanosporum). Bijeli tartuf se ubraja među najkvalitetnije te postiže najveću tržišnu cijenu. Tartuf ima specifičan jak, prodoran miris po bijeli bijelom luku i starom siru.
U Francuskoj i Italiji, najvećim potrošačima, ali i proizvođačima tartufa na svijetu, moderni uzgoj tartufa prisutan je već nekih tridesetak godina. Prve italijanske plantaže podignute su 1970. godine, i to na površini od 416 hektara. Francuzi imaju godišnju produkciju od oko 30 tona, i to većinom crnog tartufa. U novije vrijeme ovim se uzgojem pokušavaju baviti i druge države, kao što su Španjolska, Australija, Novi Zeland i SAD.
Željko Milićević je, piše portal, bijeli tartuf pronašao još prije pola godine, ali tada već bio osušen i nejestiv.
Zato je u rano proljeće stigao je još jedan dokaz kako i bijeli tartuf itekako uspijeva u zapadnoj Hercegovini.
''Inače, bijeli tartuf na tržištu dostiže cijelu po kilogramu od više stotina eura. Ukoliko bi se napravile detaljne analize koje bi potvrdile kako ovo podneblje pogoduje proizvodnji tartufa onda bi i u Hercegovini mogli niknuti nasadi tartufa po uzoru na susjednu Italiju u kojoj se proizvodnja odvija na čak 416 hektara'', piše Brotnjo.info.
Inače, Tartufi ili gomoljače (lat. Tuber) su rod gljiva iz porodice Tuberaceae. To su, navodi Wikipedia, gospodarski iznimno važne gljive.
Tartufi se nalaze ispod zemlje na dubini od 10 do 30 cm, zbog čega ih je teško pronaći u prirodi. U tu se svrhu koriste posebno izdresirani psi i svinje koji njuhom otkrivaju mjesto gdje se mogu pronaći zrele gljive.
Dvije najznačajnije vrste tartufa su bijeli (Tuber magnatum) i crni (Tuber melanosporum). Bijeli tartuf se ubraja među najkvalitetnije te postiže najveću tržišnu cijenu. Tartuf ima specifičan jak, prodoran miris po bijeli bijelom luku i starom siru.
U Francuskoj i Italiji, najvećim potrošačima, ali i proizvođačima tartufa na svijetu, moderni uzgoj tartufa prisutan je već nekih tridesetak godina. Prve italijanske plantaže podignute su 1970. godine, i to na površini od 416 hektara. Francuzi imaju godišnju produkciju od oko 30 tona, i to većinom crnog tartufa. U novije vrijeme ovim se uzgojem pokušavaju baviti i druge države, kao što su Španjolska, Australija, Novi Zeland i SAD.
