Sadnja voćaka predstavlja iznimno odgovoran i zahtijevan posao iz razloga što se radi o višegodišnjim biljkama, što znači da se svaka pogreška skupo plaća i teško ispravlja. Iako se to čini vrlo jednostavnim, voćke treba znati pravilno posaditi.
Suho i toplo vrijeme u trećoj dekadi mjeseca prosinca, mnogi voćari na području Hercegovine iskoristit će za sadnju voćaka. U svojoj dugogodišnjoj praksi susretali smo se sa mnogim situacijama, koje slobodno možemo svrstati u rangove od komičnog do tragičnog.
Naime, uistinu je nevjerojatno da se kod sadnje voćaka prave početničke pogreške zbog čega se veliki broj sadnica ne primi, niti se uz takav pristup i način sadnje one uopće mogu ukorijeniti. Svjedoci smo i mnogih pogrešaka koje su većinom svojstvene za voćare amatere i hobiste, premda nekada mnoge teorije i tvrdnje samih „profi“ voćara znaju biti itekako dvojbene.
Najčešće dvojbe i pogreške
Najčešća pogreška koja se javlja kod sadnje voćaka odnosi se na nepravodobnu pripremu i kopanje sadnih jama. Tako se one najčešće pripremaju na sami dan sadnje što je više nego pogrešno.
Dakle, kako bi se sadno mjesto što bolje pripremilo i kako bi se sadna jama što bolje uredila za prijam sadnica, ona se treba iskopati mjesec dana ranije ili barem deset dana prije izvođenja sadnje.
Druga pogreška odnosi se na kopanje sadnih mjesta neodgovarajućih dimenzija – jer zašto nepotrebno kopati duboke i široke jame – kada će se voćka svejedno primiti. Međutim, stvarna je istina kako će se voćka primiti, ali je isto tako istina i da voćna sadnica nikada neće imati onu silinu porasta i ukorjenjivanja kao voćka posađena u jamu oblika kvadrata, dimenzija 100 cm x 100 cm i dubine 60 cm do 70 cm.
Osim toga, korijen voćke posađene u plitku jamu ubrzo nailazi na tvrd sloj zemlje te ne ide u dubinu već postrano, po površini zemlje. Time je voćka dolaskom suše (plitak korijen ne nalazi vodu iz dubljih slojeva) i vjetra (iskrči je) osuđena na propast. Ovo je vrlo česta slika zadnjih godina na području Hercegovine. Nadalje, spojno mjesto nipošto se ne smije zatrpavati već mora viriti nekoliko cm iznad razine tla. Voćnu sadnicu nakon sadnje obvezno moramo i zaliti s 5 do 10-ak litara vode.
Nadamo se kako više nije potrebno ni napominjati da stajsko gnojivo mora biti crno i zrelo, bez vidljivih primjesa prostirke, te ne smije doći u dodir s korijenovim sustavom. I na kraju, sa sjeverne strane pravilno posađene sadnice postavlja se odgovarajući kolac ili oslonac koji ne smije dodirivati voćnu sadnicu, a što se u našim voćnjacima nažalost nerijetko može i uočiti.
Loš izbor područja sadnje
Vrlo često se događa da se pojedine voćne vrste sade u području za koje nisu predviđene. Tako nerijetko agrume, masline, smokve i neke druge tzv. južne voćne vrste sade u kontinentalnim područjima gdje stradaju od niskih temperatura. Isto tako, često se događa pa voćne vrste koje traže kiselija tla, pH 4-5, (primjerice borovnica) sadimo na tlima koja imaju visoke pH vrijednosti.
Sadnja voćaka je vrlo ozbiljan posao i svakako treba potražiti savjete od struke i eventualne pogreške svesti na najmanju moguću mjeru.
Suho i toplo vrijeme u trećoj dekadi mjeseca prosinca, mnogi voćari na području Hercegovine iskoristit će za sadnju voćaka. U svojoj dugogodišnjoj praksi susretali smo se sa mnogim situacijama, koje slobodno možemo svrstati u rangove od komičnog do tragičnog.
Naime, uistinu je nevjerojatno da se kod sadnje voćaka prave početničke pogreške zbog čega se veliki broj sadnica ne primi, niti se uz takav pristup i način sadnje one uopće mogu ukorijeniti. Svjedoci smo i mnogih pogrešaka koje su većinom svojstvene za voćare amatere i hobiste, premda nekada mnoge teorije i tvrdnje samih „profi“ voćara znaju biti itekako dvojbene.
Najčešće dvojbe i pogreške
Najčešća pogreška koja se javlja kod sadnje voćaka odnosi se na nepravodobnu pripremu i kopanje sadnih jama. Tako se one najčešće pripremaju na sami dan sadnje što je više nego pogrešno.
Dakle, kako bi se sadno mjesto što bolje pripremilo i kako bi se sadna jama što bolje uredila za prijam sadnica, ona se treba iskopati mjesec dana ranije ili barem deset dana prije izvođenja sadnje.
Druga pogreška odnosi se na kopanje sadnih mjesta neodgovarajućih dimenzija – jer zašto nepotrebno kopati duboke i široke jame – kada će se voćka svejedno primiti. Međutim, stvarna je istina kako će se voćka primiti, ali je isto tako istina i da voćna sadnica nikada neće imati onu silinu porasta i ukorjenjivanja kao voćka posađena u jamu oblika kvadrata, dimenzija 100 cm x 100 cm i dubine 60 cm do 70 cm.
Osim toga, korijen voćke posađene u plitku jamu ubrzo nailazi na tvrd sloj zemlje te ne ide u dubinu već postrano, po površini zemlje. Time je voćka dolaskom suše (plitak korijen ne nalazi vodu iz dubljih slojeva) i vjetra (iskrči je) osuđena na propast. Ovo je vrlo česta slika zadnjih godina na području Hercegovine. Nadalje, spojno mjesto nipošto se ne smije zatrpavati već mora viriti nekoliko cm iznad razine tla. Voćnu sadnicu nakon sadnje obvezno moramo i zaliti s 5 do 10-ak litara vode.
Nadamo se kako više nije potrebno ni napominjati da stajsko gnojivo mora biti crno i zrelo, bez vidljivih primjesa prostirke, te ne smije doći u dodir s korijenovim sustavom. I na kraju, sa sjeverne strane pravilno posađene sadnice postavlja se odgovarajući kolac ili oslonac koji ne smije dodirivati voćnu sadnicu, a što se u našim voćnjacima nažalost nerijetko može i uočiti.
Loš izbor područja sadnje
Vrlo često se događa da se pojedine voćne vrste sade u području za koje nisu predviđene. Tako nerijetko agrume, masline, smokve i neke druge tzv. južne voćne vrste sade u kontinentalnim područjima gdje stradaju od niskih temperatura. Isto tako, često se događa pa voćne vrste koje traže kiselija tla, pH 4-5, (primjerice borovnica) sadimo na tlima koja imaju visoke pH vrijednosti.
Sadnja voćaka je vrlo ozbiljan posao i svakako treba potražiti savjete od struke i eventualne pogreške svesti na najmanju moguću mjeru.
