Koliko god sva istina o toj tragediji bila i ostala nedokučiva, njezino izbjegavanje bi neshvaćenu i neprihvaćenu bol zbog Uzdolskih žrtava, a pogotovo zbog njezina sudskog omalovažavanja i politikanskog iskrivljivanja činilo još nepodnošljivom. Žitelji župe Uzdol, koji su paradigma svih nedužnih stradanja civilnih žrtava, ne mogu i ne znaju živjeti s nepravdom i lažima te traže da se utvrdi istina kako bi vratili dostojanstvo nedužnim žrtvama.
…ako odgovor na stradanje nedužnih uzdolskih civila neće biti u nastojanju zadovoljenja pravde, a bojati se da u svijetu i okolnostima kojima živimo neće, onda nam je posegnuti za ljekovitim melemom vjere u Božju pravdu i uvjerenje u nužnost opraštanja. Tu je žiteljima Uzdola i svima nama posegnuti za duhovnom baštinom jer u svim drugim nastojanjima i ponudama sakriven je otrov koji bi ubio ljubav prema rodnoj grudi i ovoj našoj domovini. A bez te ljubavi bi naši životi, kamo god pošli, koliko god daleko otišli, ostali obilježeni svojevrsnom izdajom!
Dr. Pero Sudar, pomoćni vrhbosanski biskup
(usp. Spomenica o župi Uzdol „U sjeni Križa“ str. 9-10.)
