Bez obzira na to gdje se nalazili na Zemlji - u Australiji, Hrvatskoj ili SAD-u - uvijek možemo vidjeti samo jednu stranu Mjeseca. Razlog je to što je on plimno zaključan, odnosno prema Zemlji je uvijek okrenuta samo jedna njegova strana.
Onaj njegov drugi obraz, koji nikada ne vidimo s površine našeg planeta, još uvijek skriva mnoge tajne. Primjerice, kineski rover nedavno je na tome području pronašao čudne "staklene kuglice" te ustanovio da se tamo nalazi drugačije tlo nego na nama bližoj strani.
Drugačije lice
Bliža strana Mjeseca prekrivena je mjesečevim morima, prostranim ravnicama vulkanskog bazalta, koje mi vidimo kao tamne mrlje na inače svjetlijem tijelu. Od kada su na Zemlju 1960-ih stigle prve slike svih strana Mjeseca, znanstvenike muči ovo pitanje – zašto na udaljenijoj strani ima više kratera, a na drugoj više lunarnih mora, tj. zašto se njegovo skriveno lice toliko razlikuje od onog koje je okrenuto prema nama?
Računalni modeli su pokazali da bi uzrok tome mogao biti masivni lunarni udar koji je na nama bližoj strani Mjeseca prouzročio ogromne količine lave. Tu hipotezu podupire i činjenica da je tlo na jednoj strani drugačije nego na drugoj, odnosno da ima drugačiji geološki sastav.
Astronomi su dugo smatrali da je bliža strana nekoć bila prekrivena morem magme koja je, kada se ohladila, "zagladila" stjenoviti krajolik, stvarajući tamne mrlje koje vidimo i danas. No nije bilo jasno što je moglo uzrokovati takvu vulkansku aktivnost, piše Science Alert.
Ogroman krater
Ključ za rješenje ovog misterija mogao bi biti ogroman krater na Mjesečevom južnom polu, naziva Južni pol-Aitken (SPA). Radi se o bazenu koji je nastao nakon jednog od najvećih i najstarijih udara na našem satelitu. Simulacije pokazuju da je događaj koji je uzrokovao nastanak SPA-a, koji je stvoren prije nekih 4.3 milijarde godina, mogao uzrokovati promjene na samo jednoj strani Mjesečevog plašta.
Naime, ogromna toplina nastala nakon udara zagrijala bi gornji plašt na nama bližoj strani do te mjere da bi došlo do koncentracije kalija, fosfora i torija – što je zapravo sastav lunarnih stijena s nama bliže strane Mjeseca.
"Simulacije su pokazale da je nakon udara na nama bližoj strani došlo do koncentracije elemenata koji proizvode toplinu. To je vjerojatno potaknulo topljenje plašta, nakon čega je došlo do tokova lave koje vidimo na površini", rekao je planetarni znanstvenik Matt Jones sa Sveučilišta Brown.
Posljedice udara koji je uzrokovao SPA su vjerojatno trajale stotine milijuna godina. Prema simulacijama, najstarija obližnja vulkanska ravnica eruptirala je 200 milijuna godina nakon udara. Zapravo, intenzivne epizode vulkanske aktivnosti nastavile su se na bližoj strani Mjeseca i do 700 milijuna godina nakon nastanka SPA-a.
Svi scenariji simulacija su pokazivali da se zagrijao gornji plašt na južnoj hemisferi i počeo "teći" prema sjevernoj, prolazeći preko bliže strane. Gornji dio plašta je na suprotnoj strani Mjeseca ostao previše hladan da bi se materijal distribuirao na sličan način. Ovi faktori su vjerojatno odgovorni za to što naš Mjesec ima dva različita lica.
Istraživanje naziva A South Pole–Aitken Impact Origin of the Lunar Compositional Asymmetry objavljeno je u časopisu Science Advances.
Staklene kuglice
Unatoč tome što su svemirske agencije na Mjesec slale više istraživačkih misija, s posadom i bez nje, njegova udaljenija strana je ostala dosta neistražena zbog mogućih poteškoća u komunikaciji sa Zemljom. No 2019. kineska misija Chang’e 4 uspjela je na tu stranu spustiti rover Yutu-2, koji ima zadatak istražiti kako izgleda ovo tajnovito područje.
Prije par mjeseci je tamo, usred sive prašine, pronašao dvije prozirne staklene kuglice. Ovi fascinantni objekti mogli bi nam pružiti dodatne informacije o povijesti Mjeseca i sastavu njegova plašta. No Yutu-2 nije uspio analizirati njihov sastav te su tajne koje skrivaju ova mala okrugla tijela ostavljene za buduće misije.
Planetarni geolog Zhiyong Xiao sa Sveučilišta Sun Yat-sen i Kineske akademije znanosti smatra da su kuglice koje je uočio Yutu-2 nastale nakon udara meteorita. Međutim, teško je to znati sa sigurnošću jer većina staklenog materijala koji je do sada pronađen na Mjesecu izgleda drugačije od sfera koje je otkrio kineski rover. "Gore", naime, ima dosta sličnih kuglica, ali one su obično manje od jednog milimetra.
Drugačije tlo
Planetarni robotičar Liang Ding s fakulteta Harbin Institute of Technology u Kini i njegovi kolege analizirali su početkom ove godine način kretanja rovera Yutu-2 i njegova zapažanja pomoću radara i spektrometrije te na temelju toga izveli neke zaključke o sastavu i karakteristikama tla.
Ustanovili su da je rover lakše "klizio" po toj strani našeg prirodnog satelita nego što se očekivalo za nama bližu stranu, što ukazuje na to da je nama udaljenije lice Mjeseca zapravo relativno ravno. Također se činilo da se tlo lako lijepi za šest kotača rovera, što znači da je ljepljivije nego na drugoj strani.
Rover Yutu-2 također je pronašao tamnozelenkast, svjetlucav materijal na dnu jednog kratera, sličan staklastim materijalima nađenim u uzorcima s misije Apollo.
Index.hr
Onaj njegov drugi obraz, koji nikada ne vidimo s površine našeg planeta, još uvijek skriva mnoge tajne. Primjerice, kineski rover nedavno je na tome području pronašao čudne "staklene kuglice" te ustanovio da se tamo nalazi drugačije tlo nego na nama bližoj strani.
Drugačije lice
Bliža strana Mjeseca prekrivena je mjesečevim morima, prostranim ravnicama vulkanskog bazalta, koje mi vidimo kao tamne mrlje na inače svjetlijem tijelu. Od kada su na Zemlju 1960-ih stigle prve slike svih strana Mjeseca, znanstvenike muči ovo pitanje – zašto na udaljenijoj strani ima više kratera, a na drugoj više lunarnih mora, tj. zašto se njegovo skriveno lice toliko razlikuje od onog koje je okrenuto prema nama?
Računalni modeli su pokazali da bi uzrok tome mogao biti masivni lunarni udar koji je na nama bližoj strani Mjeseca prouzročio ogromne količine lave. Tu hipotezu podupire i činjenica da je tlo na jednoj strani drugačije nego na drugoj, odnosno da ima drugačiji geološki sastav.
Astronomi su dugo smatrali da je bliža strana nekoć bila prekrivena morem magme koja je, kada se ohladila, "zagladila" stjenoviti krajolik, stvarajući tamne mrlje koje vidimo i danas. No nije bilo jasno što je moglo uzrokovati takvu vulkansku aktivnost, piše Science Alert.
Ogroman krater
Ključ za rješenje ovog misterija mogao bi biti ogroman krater na Mjesečevom južnom polu, naziva Južni pol-Aitken (SPA). Radi se o bazenu koji je nastao nakon jednog od najvećih i najstarijih udara na našem satelitu. Simulacije pokazuju da je događaj koji je uzrokovao nastanak SPA-a, koji je stvoren prije nekih 4.3 milijarde godina, mogao uzrokovati promjene na samo jednoj strani Mjesečevog plašta.
Naime, ogromna toplina nastala nakon udara zagrijala bi gornji plašt na nama bližoj strani do te mjere da bi došlo do koncentracije kalija, fosfora i torija – što je zapravo sastav lunarnih stijena s nama bliže strane Mjeseca.
"Simulacije su pokazale da je nakon udara na nama bližoj strani došlo do koncentracije elemenata koji proizvode toplinu. To je vjerojatno potaknulo topljenje plašta, nakon čega je došlo do tokova lave koje vidimo na površini", rekao je planetarni znanstvenik Matt Jones sa Sveučilišta Brown.
Posljedice udara koji je uzrokovao SPA su vjerojatno trajale stotine milijuna godina. Prema simulacijama, najstarija obližnja vulkanska ravnica eruptirala je 200 milijuna godina nakon udara. Zapravo, intenzivne epizode vulkanske aktivnosti nastavile su se na bližoj strani Mjeseca i do 700 milijuna godina nakon nastanka SPA-a.
Svi scenariji simulacija su pokazivali da se zagrijao gornji plašt na južnoj hemisferi i počeo "teći" prema sjevernoj, prolazeći preko bliže strane. Gornji dio plašta je na suprotnoj strani Mjeseca ostao previše hladan da bi se materijal distribuirao na sličan način. Ovi faktori su vjerojatno odgovorni za to što naš Mjesec ima dva različita lica.
Istraživanje naziva A South Pole–Aitken Impact Origin of the Lunar Compositional Asymmetry objavljeno je u časopisu Science Advances.
Staklene kuglice
Unatoč tome što su svemirske agencije na Mjesec slale više istraživačkih misija, s posadom i bez nje, njegova udaljenija strana je ostala dosta neistražena zbog mogućih poteškoća u komunikaciji sa Zemljom. No 2019. kineska misija Chang’e 4 uspjela je na tu stranu spustiti rover Yutu-2, koji ima zadatak istražiti kako izgleda ovo tajnovito područje.
Prije par mjeseci je tamo, usred sive prašine, pronašao dvije prozirne staklene kuglice. Ovi fascinantni objekti mogli bi nam pružiti dodatne informacije o povijesti Mjeseca i sastavu njegova plašta. No Yutu-2 nije uspio analizirati njihov sastav te su tajne koje skrivaju ova mala okrugla tijela ostavljene za buduće misije.
Planetarni geolog Zhiyong Xiao sa Sveučilišta Sun Yat-sen i Kineske akademije znanosti smatra da su kuglice koje je uočio Yutu-2 nastale nakon udara meteorita. Međutim, teško je to znati sa sigurnošću jer većina staklenog materijala koji je do sada pronađen na Mjesecu izgleda drugačije od sfera koje je otkrio kineski rover. "Gore", naime, ima dosta sličnih kuglica, ali one su obično manje od jednog milimetra.
Drugačije tlo
Planetarni robotičar Liang Ding s fakulteta Harbin Institute of Technology u Kini i njegovi kolege analizirali su početkom ove godine način kretanja rovera Yutu-2 i njegova zapažanja pomoću radara i spektrometrije te na temelju toga izveli neke zaključke o sastavu i karakteristikama tla.
Ustanovili su da je rover lakše "klizio" po toj strani našeg prirodnog satelita nego što se očekivalo za nama bližu stranu, što ukazuje na to da je nama udaljenije lice Mjeseca zapravo relativno ravno. Također se činilo da se tlo lako lijepi za šest kotača rovera, što znači da je ljepljivije nego na drugoj strani.
Rover Yutu-2 također je pronašao tamnozelenkast, svjetlucav materijal na dnu jednog kratera, sličan staklastim materijalima nađenim u uzorcima s misije Apollo.
Index.hr
