Nova analiza starih podataka otkrila je da na Marsu postoje velike količine leda i vode na mjestima na kojima se to nije očekivalo te da je vlaga izostala tamo gdje se najviše očekivala.
Podaci koje je prikupio NASA-in najstariji funkcionalni orbiter, Mars Odyssey, pokazali su da se prilično velike količine zamrznute vode nalaze u ekvatorijalnom području Crvenog planeta. Takvo nešto nije bilo očekivano ni na temelju ranijih analiza prikupljenih podataka niti na temelju znanstvenih spoznaja.
Naime, ranija istraživanja Odysseyeva neutronskog spektrometra, koji s visine od oko 3.800 km vodu otkriva na temelju koncentracija vodika u atmosferi, pokazala su da na Marsu najviše leda ima u polarnim područjima, a značajno manje oko ekvatora. To je bilo očekivano, jer bi led na ekvatoru, gdje temperature ponekad tijekom ljeta prelaze desetak stupnjeva Celzijusovih, zbog rijetke atmosfere, trebao brzo isparavati ili sublimacijom prelaziti iz krutog u plinovito stanje. Nalaz vode u polarnim područjima potvrdio je i lender Phoenix, koji je otkrio led odmah ispod površine čim ju je 2008. zagrebao svojom robotskom rukom.
„U prošlosti smo znali da pod tlom u blizini polova postoji led. Također smo vidjeli manje površine u blizini ekvatora", rekao je za New Scientist (https://www.newscientist.com/article/2143908-ice-at-marss-equator-hints-the-planet-was-once-much-more-tilted/) Jack Wilson sa Sveučilišta Durham u Velikoj Britaniji.
Otkrivanje vode pomoću vodika
Budući da na Marsu nema drugih značajnijih izvora vodika, njegova detekcija dobar je indikator količina vode, odnosno leda u tlu. U novoj studiji znanstvenici su koristili novu tehniku analize tzv. Bayesian image reconstruction technique koja im je omogućila dvostruko precizniju identifikaciju područja u kojima se nalazi led bez pozadinskog šuma. Tako obrađeni podaci, koje je još 2002. prikupio detektor postavljen na orbiteru Odyssey, pokazali su da površinski sloj Marsa u području triju drevnih vulkana u ekvatorijalnom području sadrži vodika koji bi odgovarao količinama vode koje bi se kretale negdje između 10 i 40 posto težine tla. Kako je tlak Marsove atmosfere u prosjeku tek oko 0,6 posto Zemljinog, voda iznad temperature smrzavanja trebala je značajnije ispariti i nestati iz tla.
Mars je bio drugačije nakrivljen?
Prema postojećim modelima voda u ekvatorijalnim područjima u većim količinama nije mogla opstati duže od 125.000 godina.
Stručnjaci smatraju da je jedino logično objašnjenje za ovakve neočekivane nalaze mogućnost da su se istražena područja, koja se danas nalaze oko ekvatora, u prošlosti nalazila na hladnijim geografskim širinama. Drugim riječima, to znači da je Marsova os rotacije u prošlosti bila značajno nagnuta u odnosu na današnju.
Ako su nove analize točne, ona je prije nekoliko milijuna godina morala biti nakrivljena za oko 45 stupnjeva, odnosno za 20-ak stupnjeva više nego danas. Naime, Mars nema veliki mjesec, kao što je Zemljin, a koji bi mogao stabilizirati njegovo teturanje, što znači da su moguće veće promjene njegove osi rotacije.
Drugo tumačenje, koje je također moguće u kombinaciji s prvim, jest da tlo koje pokriva led predstavlja dovoljno jaku izolaciju koja je mogla spriječiti isparavanje, odnosno sublimaciju površinskog leda koji bi trebao biti sadržan u prva dva metra površinskog tla.
Mrlje tekuće vode nisu od vode?
Nova analiza količina vodika u atmosferi otkrila je još dvije zanimljive stvari – 1) da velike plohe koje su se smatrale zakopanim ledom zapravo nisu led već vulkanske ravni i 2) da su područja u kojima su kamere zabilježile tamne, izdužene mrlje na pjeskovitim obroncima koje izgledaju kao curenje otopljene vode pomiješane s pijeskom, toliko suha da možda uopće nisu povezane s vodom.
Naime, znanstvenici su tijekom analiza snimki iz 2005. u blizini ekvatora uočili strukture koje su ih podsjećale na slične na Antarktici pa su zaključili da bi mogle biti podzemne formacije leda. Međutim, nova analiza pokazala je da ondje ima manje vodika nego u okolnim krajevima, što najvjerojatnije znači da su ravne formacije vulkanskog podrijetla.
Što se pak mrlja tiče, znanstvenici su zaključili da u tim područjima nema dovoljno vode da bi se one objasnile isključivo miješanjem značajnih količina otopljene vode s pijeskom i solima. To pak znači da bi izvori vode mogli biti manji nego što se očekivalo ili da je riječ o suhom klizanju tla.
Zgoditak za kolonizatore i lovce na život
Pronalazak vode u području ekvatora svakako je dobra vijest za astrobiologe koji tragaju za mogućim životom na Crvenom planetu, ali i za buduće kolonizatore.
„Ovo je stvarno divan primjer kako se podaci, nakon što se prikupe, mogu analizirati novim tehnikama", rekao je za časopis Science Jim Head, planetarni geolog sa Sveučilišta Brown.
„Kada konačno pošaljemo ljude na Mars, oni će htjeti ići tamo gdje ima vode", dodao je.
U ekvatorijalnom području led bi mogao podržavati postojanje mikroba. To znači da bi ona, sa svojim ugodnijim temperaturama, mogla biti zanimljiva i za kolonizatore i za lovce na vanzemaljski život. No to također znači i da bi buduće misije trebale voditi stroži nadzor nad sterilizacijom letjelica. Jer gdje može biti marsovskih mikroba, mogu se naseliti i zemaljski.
Podaci koje je prikupio NASA-in najstariji funkcionalni orbiter, Mars Odyssey, pokazali su da se prilično velike količine zamrznute vode nalaze u ekvatorijalnom području Crvenog planeta. Takvo nešto nije bilo očekivano ni na temelju ranijih analiza prikupljenih podataka niti na temelju znanstvenih spoznaja.
Naime, ranija istraživanja Odysseyeva neutronskog spektrometra, koji s visine od oko 3.800 km vodu otkriva na temelju koncentracija vodika u atmosferi, pokazala su da na Marsu najviše leda ima u polarnim područjima, a značajno manje oko ekvatora. To je bilo očekivano, jer bi led na ekvatoru, gdje temperature ponekad tijekom ljeta prelaze desetak stupnjeva Celzijusovih, zbog rijetke atmosfere, trebao brzo isparavati ili sublimacijom prelaziti iz krutog u plinovito stanje. Nalaz vode u polarnim područjima potvrdio je i lender Phoenix, koji je otkrio led odmah ispod površine čim ju je 2008. zagrebao svojom robotskom rukom.
„U prošlosti smo znali da pod tlom u blizini polova postoji led. Također smo vidjeli manje površine u blizini ekvatora", rekao je za New Scientist (https://www.newscientist.com/article/2143908-ice-at-marss-equator-hints-the-planet-was-once-much-more-tilted/) Jack Wilson sa Sveučilišta Durham u Velikoj Britaniji.
Otkrivanje vode pomoću vodika
Budući da na Marsu nema drugih značajnijih izvora vodika, njegova detekcija dobar je indikator količina vode, odnosno leda u tlu. U novoj studiji znanstvenici su koristili novu tehniku analize tzv. Bayesian image reconstruction technique koja im je omogućila dvostruko precizniju identifikaciju područja u kojima se nalazi led bez pozadinskog šuma. Tako obrađeni podaci, koje je još 2002. prikupio detektor postavljen na orbiteru Odyssey, pokazali su da površinski sloj Marsa u području triju drevnih vulkana u ekvatorijalnom području sadrži vodika koji bi odgovarao količinama vode koje bi se kretale negdje između 10 i 40 posto težine tla. Kako je tlak Marsove atmosfere u prosjeku tek oko 0,6 posto Zemljinog, voda iznad temperature smrzavanja trebala je značajnije ispariti i nestati iz tla.
Mars je bio drugačije nakrivljen?
Prema postojećim modelima voda u ekvatorijalnim područjima u većim količinama nije mogla opstati duže od 125.000 godina.
Stručnjaci smatraju da je jedino logično objašnjenje za ovakve neočekivane nalaze mogućnost da su se istražena područja, koja se danas nalaze oko ekvatora, u prošlosti nalazila na hladnijim geografskim širinama. Drugim riječima, to znači da je Marsova os rotacije u prošlosti bila značajno nagnuta u odnosu na današnju.
Ako su nove analize točne, ona je prije nekoliko milijuna godina morala biti nakrivljena za oko 45 stupnjeva, odnosno za 20-ak stupnjeva više nego danas. Naime, Mars nema veliki mjesec, kao što je Zemljin, a koji bi mogao stabilizirati njegovo teturanje, što znači da su moguće veće promjene njegove osi rotacije.
Drugo tumačenje, koje je također moguće u kombinaciji s prvim, jest da tlo koje pokriva led predstavlja dovoljno jaku izolaciju koja je mogla spriječiti isparavanje, odnosno sublimaciju površinskog leda koji bi trebao biti sadržan u prva dva metra površinskog tla.
Mrlje tekuće vode nisu od vode?
Nova analiza količina vodika u atmosferi otkrila je još dvije zanimljive stvari – 1) da velike plohe koje su se smatrale zakopanim ledom zapravo nisu led već vulkanske ravni i 2) da su područja u kojima su kamere zabilježile tamne, izdužene mrlje na pjeskovitim obroncima koje izgledaju kao curenje otopljene vode pomiješane s pijeskom, toliko suha da možda uopće nisu povezane s vodom.
Naime, znanstvenici su tijekom analiza snimki iz 2005. u blizini ekvatora uočili strukture koje su ih podsjećale na slične na Antarktici pa su zaključili da bi mogle biti podzemne formacije leda. Međutim, nova analiza pokazala je da ondje ima manje vodika nego u okolnim krajevima, što najvjerojatnije znači da su ravne formacije vulkanskog podrijetla.
Što se pak mrlja tiče, znanstvenici su zaključili da u tim područjima nema dovoljno vode da bi se one objasnile isključivo miješanjem značajnih količina otopljene vode s pijeskom i solima. To pak znači da bi izvori vode mogli biti manji nego što se očekivalo ili da je riječ o suhom klizanju tla.
Zgoditak za kolonizatore i lovce na život
Pronalazak vode u području ekvatora svakako je dobra vijest za astrobiologe koji tragaju za mogućim životom na Crvenom planetu, ali i za buduće kolonizatore.
„Ovo je stvarno divan primjer kako se podaci, nakon što se prikupe, mogu analizirati novim tehnikama", rekao je za časopis Science Jim Head, planetarni geolog sa Sveučilišta Brown.
„Kada konačno pošaljemo ljude na Mars, oni će htjeti ići tamo gdje ima vode", dodao je.
U ekvatorijalnom području led bi mogao podržavati postojanje mikroba. To znači da bi ona, sa svojim ugodnijim temperaturama, mogla biti zanimljiva i za kolonizatore i za lovce na vanzemaljski život. No to također znači i da bi buduće misije trebale voditi stroži nadzor nad sterilizacijom letjelica. Jer gdje može biti marsovskih mikroba, mogu se naseliti i zemaljski.
