Na današnji dan prije 25 godine, nogometna reprezentacija Hrvatske ostvarila je jednu od prvih velikih pobjeda u svojoj povijesti. Pobjeda je to koje koje se stariji navijači Vatrenih najviše sjećaju.
Bila je to ratna godina u Hrvatskoj, godina u kojoj je “Lijepa naša” još uvijek bila pogođena ratnim strahotama. Velikosrpske težnje za osvajanjem vjekovnih hrvatskih terotorija bile su sve manje zbog sve jačeg otpora hrvatskog naroda, koji se borio za slobodu, koji se borio za svoju zemlju i za nju prolijevao krv.
Pobjede sa suzom u oku
Te 1994. godine svaki sportski uspjeh izuzetno se emotivno doživljavao. Hrvatska zastava na pobjedničkim postoljima i intoniranje državne himne bili su popraćeni sa suzom u oku i vjerom da će rat što prije završiti i Hrvatska napokon biti slobodna
FIFA je Hrvatski nogometni savez primila pod svoje okrilje 3. srpnja 1992., UEFA godinu dana kasnije (17. lipnja 1993. godine) i to je bilo svojevrsno zeleno svjetlo Hrvatskoj da će moći nastupati u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo kojemu je 1996. domaćin bila Engleska.
Hrvatsku je u prve tri prijateljske utakmice vodio Dražan Jerković, iduće četiri Stanko Poklepović, a nakon Vlatka Markovića (jedna utakmica), izbornik je postao Miroslav Ćiro Blažević koji je tada bio trener Croatije i bliski prijatelj predsjednika Franje Tuđmana.
Hrvatska je u kvalifikacijama za Euro bila u skupini s Italijom, Ukrajinom, Slovenijom, Estonijom, Litvom pa je krenula je potraga za protivnicima u prijateljskim utakmicama u kojima će se momčad uigravati kako bi što spremnija dočekala kvalifikacijske bitke.
Na Mestalli su rođeni Vatreni
Za prvog protivnika određena je Španjolska, tada jedna od najjačih reprezentacija u Europi i ekipa koja je slovila za jednog od favorita uoči Svjetskog prvenstva koje se tog ljeta igralo u Sjedinjenim Američkim Državama.
Za domaćina je izabran grad Valencia i tamošnji stadion Mestalla, a zbog ozljede za Hrvatsku nije mogao nastupiti legendarni kapetan Zvonimir Boban.
Španjolci, njih 40.000 koliko ih se okupilo na Mestalli a i svi ostali pred malim ekranima, očekivali su laganu pobjedu svoje reprezentacije protiv ekipe koja se tek uhodavala i bila je označena kao potpuna nepoznanica široj nogometnoj javnosti.
Naši su izdržali početni pritisak i u šestoj minuti šokirali domaćine. Zabio je Robert Prosinečki udarcem s nekih 15-ak metara, i to nakon što je prethodno uposlio Davora Šukera na lijevoj strani – Šuker je iz prve uputio loptu u šesnaesterac gdje je natrčao Prosinečki i u padu uputio loptu neobranjivo za Andonija Zubizarretu.
I u drugom poluvremenu je šesta minuta bila kobna za Španjolce. Ivica Mornar, koji je na poluvremenu zamijenio Janka Jankovića, uputio je centaršut za Šukera koji je glavom pogodio u bliži kut ponovno nemoćnog Zubizarrete.
U idućem napadu za Španjolsku je dosuđen jedanaesterac, ali Dražen Ladić je obranio udarac Txikija Begiristaina i dao dodatni vjetar u leđa suigračima.
Konačan rezultat bio je 0:2, a ta pobjeda je imala višestruki značaj.
Osim što je ostvarena u jeku Domovinskog rata i kao takva je izuzetno emotivno doživljena, nogometni svijet je upoznao Vatrene – generaciju koja će idućih nekoliko godina žariti i paliti na velikoj sceni te svoj vrhunac doživjeti osvajanjem bronce na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.
Nova velika pobjeda Vatrenih bila je protiv Italije u Palermu (2-1) 15. studenog 1994. u kvalifikacijskoj utakmici protiv Italije. Tu utakmicu vodio je Tomislav Ivić, oba gola za Hrvatsku zabio je Šuker.
Te 1994. godine, svaki sportski uspjeh izuzetno se emotivno doživljavao. Hrvatska zastava na pobjedničkim postoljima i intoniranje državne himne bili su popraćeni sa suzom u oku i nadom kako će rat jednog dana završiti i kako će Hrvatska napokon biti slobodna.
Da, bila je to velika pobjeda, ne samo naših nogometaša, nego i hrvatskih vitezova koji su se tad borili na ratištu, i onih koji su položili život na oltar naše domovine. I jednima i drugima – veliko hvala.
ŠPANJOLSKA -HRVATSKA 0:2
Valencia, 23. ožujka 1994.
Strijelci 0:1 Prosinečki (6), 0:2 Šuker (51)
ŠPANJOLSKA: Zubizarreta (od 65. Lopetegui), Ferrer, Rafael Alkorta, Abelardo Fernández, Voro, Hierro (od 46. Camarasa), Jorge Otero, Miguel Ángel Nadal (od 46. Guardiola), Julio Salinas (od 46. Begiristain), Francisco Higuera, Goikoetxea (od 46. Juenale). Izbornik Javier Javier Clemente
HRVATSKA: Ladić, Štimac (od 30. Pavličić), Jarni, Andrijašević (od 89. Vlaović), Jerkan, Bilić, Janković (od 46. Mornar, od 80. Miše), Prosinečki, Bokšić, Asanović, Šuker. Izbornik Miroslav Blažević
Maxportal.hr
Bila je to ratna godina u Hrvatskoj, godina u kojoj je “Lijepa naša” još uvijek bila pogođena ratnim strahotama. Velikosrpske težnje za osvajanjem vjekovnih hrvatskih terotorija bile su sve manje zbog sve jačeg otpora hrvatskog naroda, koji se borio za slobodu, koji se borio za svoju zemlju i za nju prolijevao krv.
Pobjede sa suzom u oku
Te 1994. godine svaki sportski uspjeh izuzetno se emotivno doživljavao. Hrvatska zastava na pobjedničkim postoljima i intoniranje državne himne bili su popraćeni sa suzom u oku i vjerom da će rat što prije završiti i Hrvatska napokon biti slobodna
FIFA je Hrvatski nogometni savez primila pod svoje okrilje 3. srpnja 1992., UEFA godinu dana kasnije (17. lipnja 1993. godine) i to je bilo svojevrsno zeleno svjetlo Hrvatskoj da će moći nastupati u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo kojemu je 1996. domaćin bila Engleska.
Hrvatsku je u prve tri prijateljske utakmice vodio Dražan Jerković, iduće četiri Stanko Poklepović, a nakon Vlatka Markovića (jedna utakmica), izbornik je postao Miroslav Ćiro Blažević koji je tada bio trener Croatije i bliski prijatelj predsjednika Franje Tuđmana.
Hrvatska je u kvalifikacijama za Euro bila u skupini s Italijom, Ukrajinom, Slovenijom, Estonijom, Litvom pa je krenula je potraga za protivnicima u prijateljskim utakmicama u kojima će se momčad uigravati kako bi što spremnija dočekala kvalifikacijske bitke.
Na Mestalli su rođeni Vatreni
Za prvog protivnika određena je Španjolska, tada jedna od najjačih reprezentacija u Europi i ekipa koja je slovila za jednog od favorita uoči Svjetskog prvenstva koje se tog ljeta igralo u Sjedinjenim Američkim Državama.
Za domaćina je izabran grad Valencia i tamošnji stadion Mestalla, a zbog ozljede za Hrvatsku nije mogao nastupiti legendarni kapetan Zvonimir Boban.
Španjolci, njih 40.000 koliko ih se okupilo na Mestalli a i svi ostali pred malim ekranima, očekivali su laganu pobjedu svoje reprezentacije protiv ekipe koja se tek uhodavala i bila je označena kao potpuna nepoznanica široj nogometnoj javnosti.
Naši su izdržali početni pritisak i u šestoj minuti šokirali domaćine. Zabio je Robert Prosinečki udarcem s nekih 15-ak metara, i to nakon što je prethodno uposlio Davora Šukera na lijevoj strani – Šuker je iz prve uputio loptu u šesnaesterac gdje je natrčao Prosinečki i u padu uputio loptu neobranjivo za Andonija Zubizarretu.
I u drugom poluvremenu je šesta minuta bila kobna za Španjolce. Ivica Mornar, koji je na poluvremenu zamijenio Janka Jankovića, uputio je centaršut za Šukera koji je glavom pogodio u bliži kut ponovno nemoćnog Zubizarrete.
U idućem napadu za Španjolsku je dosuđen jedanaesterac, ali Dražen Ladić je obranio udarac Txikija Begiristaina i dao dodatni vjetar u leđa suigračima.
Konačan rezultat bio je 0:2, a ta pobjeda je imala višestruki značaj.
Osim što je ostvarena u jeku Domovinskog rata i kao takva je izuzetno emotivno doživljena, nogometni svijet je upoznao Vatrene – generaciju koja će idućih nekoliko godina žariti i paliti na velikoj sceni te svoj vrhunac doživjeti osvajanjem bronce na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj.
Nova velika pobjeda Vatrenih bila je protiv Italije u Palermu (2-1) 15. studenog 1994. u kvalifikacijskoj utakmici protiv Italije. Tu utakmicu vodio je Tomislav Ivić, oba gola za Hrvatsku zabio je Šuker.
Te 1994. godine, svaki sportski uspjeh izuzetno se emotivno doživljavao. Hrvatska zastava na pobjedničkim postoljima i intoniranje državne himne bili su popraćeni sa suzom u oku i nadom kako će rat jednog dana završiti i kako će Hrvatska napokon biti slobodna.
Da, bila je to velika pobjeda, ne samo naših nogometaša, nego i hrvatskih vitezova koji su se tad borili na ratištu, i onih koji su položili život na oltar naše domovine. I jednima i drugima – veliko hvala.
ŠPANJOLSKA -HRVATSKA 0:2
Valencia, 23. ožujka 1994.
Strijelci 0:1 Prosinečki (6), 0:2 Šuker (51)
ŠPANJOLSKA: Zubizarreta (od 65. Lopetegui), Ferrer, Rafael Alkorta, Abelardo Fernández, Voro, Hierro (od 46. Camarasa), Jorge Otero, Miguel Ángel Nadal (od 46. Guardiola), Julio Salinas (od 46. Begiristain), Francisco Higuera, Goikoetxea (od 46. Juenale). Izbornik Javier Javier Clemente
HRVATSKA: Ladić, Štimac (od 30. Pavličić), Jarni, Andrijašević (od 89. Vlaović), Jerkan, Bilić, Janković (od 46. Mornar, od 80. Miše), Prosinečki, Bokšić, Asanović, Šuker. Izbornik Miroslav Blažević
Maxportal.hr
