Nakon krađe nuklearnog materijala iz laboratorije blizu nuklearne elektrane u Černobilu pojavila se zabrinutost da bi se isti mogao iskoristiti u izradi takozvane prljave bombe. Evo što stručnjak kaže o toj mogućnosti.
Mjesto je opljačkano nakon ruske invazije 24. veljače koja je odgurnula osoblje ISPNPP-a od njihovih laboratorija i elektrane. Lopovi su uzeli uzorke radioaktivnih izotopa, koji se inače koriste za kalibraciju instrumenata, kao i uzorke radioaktivnog otpada iz ruševine reaktora koji je eksplodirao 1986. godine.
O gubitku radioaktivnog materijala prvi je izvijestio portal Science. Anonimni izvor u razgovoru za New Scientist to je i potvrdio, rekavši da su oni točni na temelju dostupnih informacija. Prekinuta je i komunikacija s drugim laboratorijem u kojem se nalaze moćni izvori gama i neutronskog zračenja, pa je moguće da je i odatle nestao materijal.
Bruno Merk sa Sveučilišta u Liverpoolu u Velikoj Britaniji kaže da nema razloga za zabrinutost zbog ukradenog materijala, jer to nije bio pravi tip materijala za stvaranje nuklearnog oružja. Obično su za takvo oružje potrebni plutonij ili uran, no ukradeni materijal ne sadrži, ni jedno, ni drugo, javlja Zimo.
Merk dodaje da bi vjerojatno male količine materijala bile od vrlo ograničene upotrebe u izgradnji prljave bombe, u osnovi radioaktivnog materijala u kombinaciji s konvencionalnim eksplozivima za kontaminaciju područja.
Sve što bi se vjerojatno moglo naći u laboratorijima i uredima oko Černobila ne bi bilo opasnije od materijala koji se koriste u medicinskoj opremi ili na gradilištima, pojašnjava Merk.
Postoji toliko radioaktivnih izvora diljem svijeta. Ako se netko želi dočepati ovoga, postoji lakši način. Ove radioaktivne izvore možete ukrasti u svakoj bolnici. Uvijek je bilo moguće da se netko ušulja i nešto ukrade. Ne vidim da je rizik veći nego prije ruske invazije, ističe Merk.
Uglavnom će to biti izvori kalibracije, materijal koji koristite za kalibraciju opreme za detekciju. Ako imaju plutonij po uredima, onda su masovno prekršili globalne zakone o kontaminaciji. Za to postoje jasna pravila IAEA-e i to se ne čini vjerojatnim, napominje.
Anonimni znanstvenik kaže da su radnici u Černobilu prije invazije uglavnom živjeli u gradu Slavutiču, koji je na brzinu izgrađen za smještaj raseljenih nakon katastrofe 1986. godine. No, oni koji nisu pobjegli od napredujućih ruskih trupa sada nemaju ni hrane ni lijekova.
Dostupna je vrlo tanka linija humanitarne pomoći. Srećom, dio opskrbe iz najbližih sela organizira uprava grada. Osoblje mog instituta gotovo dva mjeseca nije primalo plaću jer se tijelo nalazi u Ivankivu. Obično dan provodimo tražeći hranu, a noć za posao. Imam puno posla s minimalnim informacijama koje imam, kaže znanstvenik.
Državni nuklearni regulatorni inspektorat Ukrajine i ISPNPP u međuvremenu nisu odgovorili na zahtjeve za komentar.
Mjesto je opljačkano nakon ruske invazije 24. veljače koja je odgurnula osoblje ISPNPP-a od njihovih laboratorija i elektrane. Lopovi su uzeli uzorke radioaktivnih izotopa, koji se inače koriste za kalibraciju instrumenata, kao i uzorke radioaktivnog otpada iz ruševine reaktora koji je eksplodirao 1986. godine.
O gubitku radioaktivnog materijala prvi je izvijestio portal Science. Anonimni izvor u razgovoru za New Scientist to je i potvrdio, rekavši da su oni točni na temelju dostupnih informacija. Prekinuta je i komunikacija s drugim laboratorijem u kojem se nalaze moćni izvori gama i neutronskog zračenja, pa je moguće da je i odatle nestao materijal.
Bruno Merk sa Sveučilišta u Liverpoolu u Velikoj Britaniji kaže da nema razloga za zabrinutost zbog ukradenog materijala, jer to nije bio pravi tip materijala za stvaranje nuklearnog oružja. Obično su za takvo oružje potrebni plutonij ili uran, no ukradeni materijal ne sadrži, ni jedno, ni drugo, javlja Zimo.
Merk dodaje da bi vjerojatno male količine materijala bile od vrlo ograničene upotrebe u izgradnji prljave bombe, u osnovi radioaktivnog materijala u kombinaciji s konvencionalnim eksplozivima za kontaminaciju područja.
Sve što bi se vjerojatno moglo naći u laboratorijima i uredima oko Černobila ne bi bilo opasnije od materijala koji se koriste u medicinskoj opremi ili na gradilištima, pojašnjava Merk.
Postoji toliko radioaktivnih izvora diljem svijeta. Ako se netko želi dočepati ovoga, postoji lakši način. Ove radioaktivne izvore možete ukrasti u svakoj bolnici. Uvijek je bilo moguće da se netko ušulja i nešto ukrade. Ne vidim da je rizik veći nego prije ruske invazije, ističe Merk.
Uglavnom će to biti izvori kalibracije, materijal koji koristite za kalibraciju opreme za detekciju. Ako imaju plutonij po uredima, onda su masovno prekršili globalne zakone o kontaminaciji. Za to postoje jasna pravila IAEA-e i to se ne čini vjerojatnim, napominje.
Anonimni znanstvenik kaže da su radnici u Černobilu prije invazije uglavnom živjeli u gradu Slavutiču, koji je na brzinu izgrađen za smještaj raseljenih nakon katastrofe 1986. godine. No, oni koji nisu pobjegli od napredujućih ruskih trupa sada nemaju ni hrane ni lijekova.
Dostupna je vrlo tanka linija humanitarne pomoći. Srećom, dio opskrbe iz najbližih sela organizira uprava grada. Osoblje mog instituta gotovo dva mjeseca nije primalo plaću jer se tijelo nalazi u Ivankivu. Obično dan provodimo tražeći hranu, a noć za posao. Imam puno posla s minimalnim informacijama koje imam, kaže znanstvenik.
Državni nuklearni regulatorni inspektorat Ukrajine i ISPNPP u međuvremenu nisu odgovorili na zahtjeve za komentar.
