''U sve složenijoj političkoj situaciji u BiH intenzivira se razgovor o političkom uređenju, ili, bolje rečeno, unutarnjem političkom razgraničenju - preustroju ove vjekovne zemlje i daytonske tvorbe. Nismo pratili tko je prvi izvukao već zaboravljenu kartu četvorice članova BK BiH o četiri regije iz 2005. godine. Ali nemalo nas je iznenadio apologetski nastup generalnoga tajnika BK BiH, mons. Ive Tomaševića, u zagrebačkom tjedniku Globus od 17. veljače ove godine'', započinje svoje obraćanje don Željko Majić, generalni vikar mostarsko-duvanjske i trebinjsko-mrkanjske biskupije.
Dalje navodi ''da je nastup uvaženoga kolege bio njegovo osobno promišljanje, na koje svakako ima pravo, zasigurno se ne bismo osvrtali''.
''A jer ga novinar u intervjuu - vjerujemo autoriziranu - stalno predstavlja kao glasnogovornika Biskupske konferencije, osjećamo potrebu iznijeti ovih nekoliko redaka. Naime, glasnogovornik po definiciji predstavlja i promiče službeni stav tijela - zajednice kojoj pripada i u čije ime govori. Je li generalni tajnik imao ovlast, i je li se prije ovoga intervjua konzultirao sa svim biskupima, pa i s onom dvojicom, koji 2005. nisu bili biskupi - on to najbolje zna'', poručuje dalje Majić.
Nastavak obraćanja prenosimo u cijelosti.
''No, prije nego što iznesemo promišljanje i stajalište Biskupskog ordinarijata u Mostaru, bez nepotrebne obrane, kritike i govora o ne/održivosti predložena plana, čini nam se korisnim reći: Biskupi nisu političari, i to ne pretendiraju biti, pa im se ne može ni zamjeriti politička ne/realnost predložena plana jer su vođeni načelom pravednosti i željom da se svatko na svome ognjištu osjeća kao svoj na svome. Oni se zalažu za istinu i pravdu, dostojanstvo i slobodu pojedinca, zajednice i naroda.
No, svjesni su da je to ideal koji je u realnom svijetu gotovo nedostižan. Ipak, ta ovozemaljska nedostižnost ne priječi ih da uvijek i svugdje, pa i u političkom kontekstu, nastoje promicati evanđeoske ideale. Je li ovaj, prije 12 godina, izneseni plan maksimum koji je u danim okolnostima i vremenu dostižan, čini nam se da su na ovo pitanje sami biskupi dali odgovor. Ni oni sami kroz svih ovih 12 godina na njemu nisu ustrajavali. Stoga nas i iznenađuje ovakav istup generalnoga tajnika. Umjesto toga, svaki je od biskupa, najbolje razumijevajući svoje jurisdikcijsko područje, nastojao predstavljati problematiku na vlastitom teritoriju i zauzimati se za pravedno rješenje. I nije zabilježen kritički, ili osporavajući, osvrt zbog različitosti stajališta i izričaja.
Načelo, koje za ovo pisanje nije važno potječe li u ovakvu obliku od sv. Augustina ili njemačkoga luteranskog teologa Petera Meiderina: „u bitnom jedinstvo, u nebitnom sloboda u svemu ljubav“, više je nego vidljivo u biskupskom zboru Crkve u BiH. Ovim ne želimo reći da je politička sadašnjost i budućnost hrvatskoga naroda u BiH nebitna. No, poslanje Crkve nadilazi prostor i vrijeme, kamo li ne politiku, da bi po politici među biskupima vladala nesloga ili, ne daj Bože, umanjila se evanđeoska ljubav.
Biskupski ordinarijat u Mostaru, na čelu s biskupom Ratkom Perićem, uvijek se zalagao i zalaže se za pravedno rješenje „hrvatskoga pitanja“ i uređenje ove zemlje na jednakopravnosti svih koji u njoj žive, pa tako i konstitutivnih naroda. Pisao je o tome i javne Promemorije i predsjedniku RH i hrvatskom članu predsjedništva BiH. A pravednu BiH vidi kao državu:
- u kojoj će hrvatski građani birati svoje predstavnike na svim razinama, a ne da ih drugi biraju i nameću;
- gdje će legalno i legitimno izabrani predstavnici moći donositi i provoditi zakone, a ne da nam ih strani dužnosnici po nečijem diktatu donose i nameću;
- gdje će Hrvati moći organizirati školstvo i obrazovni sustav po hrvatskom planu i programu, a ne da se to naziva segregacijom;
- gdje će medijski prostor biti otvoren i za hrvatski jezik, kulturu, tradiciju, misao, kršćanski i katolički nauk i svjetonazor a da se ne poteže institut „zaštite vitalnoga interesa“ pripadnika drugoga naroda;
- gdje će se moći uspostaviti porezni i fiskalni sustav u kojem će i hrvatski građani imati koristi od novca hrvatskih poreznih obveznika;
- gdje će se moći organizirati održiv sustav višega i nižega obrazovanja, zdravstva, kulture i drugih slojeva javnoga života, a ne da takve institucije životare i krpare svoj proračun od danas do sutra, bez riješena statusa i financiranja;
- gdje će gospodarski subjekti moći poslovati slobodno i po zakonima, a ne da strahuju od oduzimanja privatne imovine;
- gdje će birači moći izraziti svoju građansku i političku volju i znati da će se ona poštovati, a ne da nam strani veleposlanici na odlasku poručuju da se mi hrvatski građani moramo „asimilirati ili emigrirati“;
- gdje će svi živjeti u slobodi, sigurnosti i dostojanstvu, uživajući plodove svoga rada i znanja.
U kojem će se to političkom okviru ostvariti: s pomoću trećega ili još pokojega entiteta, regionalizacijom ili federalizacijom, ostavlja se mudrosti narodnih zastupnika koji su opskrbljeni izbornim legitimitetom, zatim nositeljima izvršne vlasti na svim razinama kao i Hrvatskom narodnom saboru, kojega su zakonitu uspostavu pozdravili biskupi u BiH i prije 2005. godine i s pravom od njega očekuju da bude središnje mjesto hrvatske politike i političke borbe ostvarenja proklamiranih načela'', zaključuje se u dopisu koji potpisuje generalni vikar don Željko Majić. (bljesak.info)
Dalje navodi ''da je nastup uvaženoga kolege bio njegovo osobno promišljanje, na koje svakako ima pravo, zasigurno se ne bismo osvrtali''.
''A jer ga novinar u intervjuu - vjerujemo autoriziranu - stalno predstavlja kao glasnogovornika Biskupske konferencije, osjećamo potrebu iznijeti ovih nekoliko redaka. Naime, glasnogovornik po definiciji predstavlja i promiče službeni stav tijela - zajednice kojoj pripada i u čije ime govori. Je li generalni tajnik imao ovlast, i je li se prije ovoga intervjua konzultirao sa svim biskupima, pa i s onom dvojicom, koji 2005. nisu bili biskupi - on to najbolje zna'', poručuje dalje Majić.
Nastavak obraćanja prenosimo u cijelosti.
''No, prije nego što iznesemo promišljanje i stajalište Biskupskog ordinarijata u Mostaru, bez nepotrebne obrane, kritike i govora o ne/održivosti predložena plana, čini nam se korisnim reći: Biskupi nisu političari, i to ne pretendiraju biti, pa im se ne može ni zamjeriti politička ne/realnost predložena plana jer su vođeni načelom pravednosti i željom da se svatko na svome ognjištu osjeća kao svoj na svome. Oni se zalažu za istinu i pravdu, dostojanstvo i slobodu pojedinca, zajednice i naroda.
No, svjesni su da je to ideal koji je u realnom svijetu gotovo nedostižan. Ipak, ta ovozemaljska nedostižnost ne priječi ih da uvijek i svugdje, pa i u političkom kontekstu, nastoje promicati evanđeoske ideale. Je li ovaj, prije 12 godina, izneseni plan maksimum koji je u danim okolnostima i vremenu dostižan, čini nam se da su na ovo pitanje sami biskupi dali odgovor. Ni oni sami kroz svih ovih 12 godina na njemu nisu ustrajavali. Stoga nas i iznenađuje ovakav istup generalnoga tajnika. Umjesto toga, svaki je od biskupa, najbolje razumijevajući svoje jurisdikcijsko područje, nastojao predstavljati problematiku na vlastitom teritoriju i zauzimati se za pravedno rješenje. I nije zabilježen kritički, ili osporavajući, osvrt zbog različitosti stajališta i izričaja.
Načelo, koje za ovo pisanje nije važno potječe li u ovakvu obliku od sv. Augustina ili njemačkoga luteranskog teologa Petera Meiderina: „u bitnom jedinstvo, u nebitnom sloboda u svemu ljubav“, više je nego vidljivo u biskupskom zboru Crkve u BiH. Ovim ne želimo reći da je politička sadašnjost i budućnost hrvatskoga naroda u BiH nebitna. No, poslanje Crkve nadilazi prostor i vrijeme, kamo li ne politiku, da bi po politici među biskupima vladala nesloga ili, ne daj Bože, umanjila se evanđeoska ljubav.
Biskupski ordinarijat u Mostaru, na čelu s biskupom Ratkom Perićem, uvijek se zalagao i zalaže se za pravedno rješenje „hrvatskoga pitanja“ i uređenje ove zemlje na jednakopravnosti svih koji u njoj žive, pa tako i konstitutivnih naroda. Pisao je o tome i javne Promemorije i predsjedniku RH i hrvatskom članu predsjedništva BiH. A pravednu BiH vidi kao državu:
- u kojoj će hrvatski građani birati svoje predstavnike na svim razinama, a ne da ih drugi biraju i nameću;
- gdje će legalno i legitimno izabrani predstavnici moći donositi i provoditi zakone, a ne da nam ih strani dužnosnici po nečijem diktatu donose i nameću;
- gdje će Hrvati moći organizirati školstvo i obrazovni sustav po hrvatskom planu i programu, a ne da se to naziva segregacijom;
- gdje će medijski prostor biti otvoren i za hrvatski jezik, kulturu, tradiciju, misao, kršćanski i katolički nauk i svjetonazor a da se ne poteže institut „zaštite vitalnoga interesa“ pripadnika drugoga naroda;
- gdje će se moći uspostaviti porezni i fiskalni sustav u kojem će i hrvatski građani imati koristi od novca hrvatskih poreznih obveznika;
- gdje će se moći organizirati održiv sustav višega i nižega obrazovanja, zdravstva, kulture i drugih slojeva javnoga života, a ne da takve institucije životare i krpare svoj proračun od danas do sutra, bez riješena statusa i financiranja;
- gdje će gospodarski subjekti moći poslovati slobodno i po zakonima, a ne da strahuju od oduzimanja privatne imovine;
- gdje će birači moći izraziti svoju građansku i političku volju i znati da će se ona poštovati, a ne da nam strani veleposlanici na odlasku poručuju da se mi hrvatski građani moramo „asimilirati ili emigrirati“;
- gdje će svi živjeti u slobodi, sigurnosti i dostojanstvu, uživajući plodove svoga rada i znanja.
U kojem će se to političkom okviru ostvariti: s pomoću trećega ili još pokojega entiteta, regionalizacijom ili federalizacijom, ostavlja se mudrosti narodnih zastupnika koji su opskrbljeni izbornim legitimitetom, zatim nositeljima izvršne vlasti na svim razinama kao i Hrvatskom narodnom saboru, kojega su zakonitu uspostavu pozdravili biskupi u BiH i prije 2005. godine i s pravom od njega očekuju da bude središnje mjesto hrvatske politike i političke borbe ostvarenja proklamiranih načela'', zaključuje se u dopisu koji potpisuje generalni vikar don Željko Majić. (bljesak.info)
