S uzgojem lješnjaka usklađujem i fakultetske obaveze, a kada ne stignem, pomaže mi obitelj. Najviše posla bilo je na početku, kada sam ih posadio, pojašnjava Ante koji je jedan od rijetkih koji na području općine Tomislavgrad ima nasade lješnjaka.
Lješnjak je, čini se, sve popularnija voćarska kultura na našim područjima. Voćari tvrde kako uzgoj nije kompliciran i da ne traži previše vremena. I berba je mehanizirana, no, jedino što još treba urediti je tržište, odnosno siguran otkup kako se ne bi dogodila ista situacija kao s malinama ili još ranije, kornišonima.
Ante Pašalić, mladi poljoprivrednik iz Duvanjskog kraja dolazi iz obitelji poljoprivrednika. Ovaj 20-godišnji student agronomije na Sveučilištu u Mostaru, vlasnik je jednu godinu starog nasada lješnjaka. Usudio se, kaže Ante za magazin U mom dvorištu, iz ljubavi prema poljoprivredi i rodnom kraju. Posadio je 350 sadnica lješnjaka što, kako tvrdi, nije puno, ali za početak sasvim dovoljno.
"Poljoprivredu sam zahvaljujući svojoj obitelji zavolio od malih nogu. No, zanimanje za lješnjake pojavilo se prije tek nekoliko godina. U jednoj televizijskoj emisiji pogledao sam pozitivnu priču o čovjeku koji uzgaja lješnjake i u meni se probudilo zanimanje", prisjeća se Ante koji se informirao kroz razgovore sa svojim profesorima, čitanjem i slušanjem ljudi koji imaju iskustva s uzgojem lješnjaka. Danas je sretan kada vidi kako mu se trud svakim danom sve više isplati.
"Naš kraj je bogomdan za ovakve ili slične nasade. No, ljudi se ovim ne žele baviti jer se na prvi urod čeka dvije do tri godine dok je za povratak uloženih sredstava potrebno i do sedam godina", komentira Ante situaciju oko lješnjaka u kojima on, sa svojih tek 20, ipak vidi isplativost.
Uz pomoć obitelji, uložio je nekoliko tisuća maraka i lješnjake posadio na 6 duluma, odnosno 0,6 hektara zemlje. Prvi urod očekuje za dvije godine i to od 10 do 50 kilograma, a svake godine, naravno, sve više.
"Kada se ostvari puni urod, za oko 6 godina, jedno stablo može uroditi s 3 do 12 kilograma lješnjaka, a tada bi urod po sezoni bio najmanje tonu lješnjaka", Antina je računica koji svoj urod planira otpremati u Otkupni centar u Livnu.
S vremenom, ovisno o situaciji, odlučit će hoće li širiti svoje nasade u kojima sada provodi većinu svog vremena.
"S uzgojem lješnjaka usklađujem i fakultetske obaveze, a kada ne stignem, pomaže mi obitelj. Najviše posla bilo je na početku, kada sam ih posadio. Štucirao sam sadnice i pripremio za uzgojni oblik stabla. Sadnice štitim i od bolesti, po potrebi zalijevam i jako često frezam te kosim okolno raslinje", pojašnjava Ante koji je jedan od rijetkih koji na području općine Tomislavgrad ima nasade lješnjaka.
Nadamo se kako će Ante uspjeti u svom naumu, kako će se za njim povesti i drugi mladi ljudi, ali i da će do prvog uroda Antinog lješnjaka tržište biti dobro uređeno kako nam se nikada ne bi dogodile situacije kao s malinom ili kornišonima, prenosi Agroklub.ba
Lješnjak je, čini se, sve popularnija voćarska kultura na našim područjima. Voćari tvrde kako uzgoj nije kompliciran i da ne traži previše vremena. I berba je mehanizirana, no, jedino što još treba urediti je tržište, odnosno siguran otkup kako se ne bi dogodila ista situacija kao s malinama ili još ranije, kornišonima.
Ante Pašalić, mladi poljoprivrednik iz Duvanjskog kraja dolazi iz obitelji poljoprivrednika. Ovaj 20-godišnji student agronomije na Sveučilištu u Mostaru, vlasnik je jednu godinu starog nasada lješnjaka. Usudio se, kaže Ante za magazin U mom dvorištu, iz ljubavi prema poljoprivredi i rodnom kraju. Posadio je 350 sadnica lješnjaka što, kako tvrdi, nije puno, ali za početak sasvim dovoljno.
"Poljoprivredu sam zahvaljujući svojoj obitelji zavolio od malih nogu. No, zanimanje za lješnjake pojavilo se prije tek nekoliko godina. U jednoj televizijskoj emisiji pogledao sam pozitivnu priču o čovjeku koji uzgaja lješnjake i u meni se probudilo zanimanje", prisjeća se Ante koji se informirao kroz razgovore sa svojim profesorima, čitanjem i slušanjem ljudi koji imaju iskustva s uzgojem lješnjaka. Danas je sretan kada vidi kako mu se trud svakim danom sve više isplati.
"Naš kraj je bogomdan za ovakve ili slične nasade. No, ljudi se ovim ne žele baviti jer se na prvi urod čeka dvije do tri godine dok je za povratak uloženih sredstava potrebno i do sedam godina", komentira Ante situaciju oko lješnjaka u kojima on, sa svojih tek 20, ipak vidi isplativost.
Uz pomoć obitelji, uložio je nekoliko tisuća maraka i lješnjake posadio na 6 duluma, odnosno 0,6 hektara zemlje. Prvi urod očekuje za dvije godine i to od 10 do 50 kilograma, a svake godine, naravno, sve više.
"Kada se ostvari puni urod, za oko 6 godina, jedno stablo može uroditi s 3 do 12 kilograma lješnjaka, a tada bi urod po sezoni bio najmanje tonu lješnjaka", Antina je računica koji svoj urod planira otpremati u Otkupni centar u Livnu.
S vremenom, ovisno o situaciji, odlučit će hoće li širiti svoje nasade u kojima sada provodi većinu svog vremena.
"S uzgojem lješnjaka usklađujem i fakultetske obaveze, a kada ne stignem, pomaže mi obitelj. Najviše posla bilo je na početku, kada sam ih posadio. Štucirao sam sadnice i pripremio za uzgojni oblik stabla. Sadnice štitim i od bolesti, po potrebi zalijevam i jako često frezam te kosim okolno raslinje", pojašnjava Ante koji je jedan od rijetkih koji na području općine Tomislavgrad ima nasade lješnjaka.
Nadamo se kako će Ante uspjeti u svom naumu, kako će se za njim povesti i drugi mladi ljudi, ali i da će do prvog uroda Antinog lješnjaka tržište biti dobro uređeno kako nam se nikada ne bi dogodile situacije kao s malinom ili kornišonima, prenosi Agroklub.ba
