U ekskluzivnom razgovoru za Večernji list, ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić otvoreno je govorio o sigurnosnoj situaciji u zemlji, opasnosti od terorizma kao i o povratnicima sa stranih ratišta u Iraku i Siriji.
Intervju prenosimo u cijelosti i bez uredničkih intervencija.
Kako ocjenjujete sigurnosnu situaciju u BiH?
Teško je u pozitivnom smislu ocjenjivati sigurnosnu situaciju u BiH kad je tako loša politička situacija. Ovdje vlada duga, permanentna politička kriza, ključni broj političkih stranaka još funkcionira na temelju nacionalističke retorike, ratnohuškačke... što u prvom redu udara na stabilnost institucija BiH, a kad su institucije nestabilne, to utječe na sigurnosnu situaciju, posebno u slučaju kad politika želi dominirati sigurnosnim sektorom, pravosudnim sustavom. Ako suzimo sigurnosno područje na puki fizički integritet, mogli bismo reći da smo zadovoljni, smanjuje se broj ubojstava i broj pokušaja ubojstva, pada broj djela protiv dostojanstva osobe, silovanja, međutim, sve je više razbojstava, pljački. Istovremeno, bilježimo pojavu nekih novih oblika kriminalnih djela poput trgovine ljudima, trgovine djecom, krijumčarenje ljudi, a s time nemamo nekog velikog iskustva i nisam siguran da se najučinkovitije borimo. Ta je vrsta kriminala, međutim, i regionalni problem, pa čak i europski. Mislim da u BiH nema političke sigurnosti, nema vladavine zakona u znatnijoj mjeri, a ne funkcionira ni pravosudni sustav koji bi trebao biti garancija. Kada se netko upita zašto ovdje nemamo stranih ulaganja, to je zato što stranci BiH ne vide kao pravnu državu. Nisam zadovoljan sigurnosnom situacijom, pogotovo kada gledate političko-sigurnosno stanje, na koje se odražava nacionalistička politička retorika, govor mržnje, čak u posljednje vrijeme ovdje govorimo i o oružju, o sukobu, a tome doprinose iskvarene političke elite koje formiraju javno mnijenje proizvodeći strah u državi.
Nema sumnje da veliki izazov za vaše ministarstvo i obavještajne službe BiH čini povratak ratnika iz Sirije i Iraka! Što vi radite po tome i postoji li uistinu strah od terorizma?
Kada sam prije više od tri godine došao na ovu funkciju, sam sam sebi rekao da ću o terorizmu, radikalizmu i ekstremizmu govoriti javno i transparentno, da prije svega i građani BiH znaju koliki je to problem te da dobijemo podršku građana u toj borbi, da znaju naši susjedi i partneri s kojima zajedno radimo na sprečavanju tih pojava u BiH. Nema tu ni jedne lažne činjenice što bi javnost trebala znati a da ja o tome nisam više puta govorio. Rekao sam da BiH ima problem s radikalizmom, ekstremizmom i terorizmom. Mi smo u BiH imali terorističkih akata koji su tako kvalificirani, pojedinci su zbog toga osuđivani i izdržavaju kazne za to i to nije sporno. Ali, u isto vrijeme rekao sam i da je naša tolerancija prema terorizmu nula i da nećemo ništa gurati pod tepih ni tolerirati ma kakav god problem bio i gdje god se u BiH se pojavio.
Nitko ne može reći da mi ne rješavamo te probleme. Gledajte zemlje regije, pa ni one nisu amnestirane od takvih problema s terorizmom. Na kraju krajeva, jedan broj terorističkih akata u BiH izveli su pojedinci koji nisu iz BiH, već su iz susjednih država. Mevlud Jašarević koji je napao američko veleposlanstvo vatrenim oružjem je iz Republike Srbije. Ne stavljam ja etiketu, Srbija i mi jako dobro surađujemo u tome. To je problem, recidiv iz vremena rata. Takve su grupacije došle u BiH u vrijeme rata i jedan je dio domaćeg stanovništva prihvatio tu ideologiju pa nam sada više nisu problem stranci koliko naše domaće stanovništvo. U nekoliko navrata provjeravali smo strance koji su ostali kod nas te im oduzeli državljanstvo, a s nekoliko, nisam baš siguran, s tri ili četiri takva stranca koja su ostala nakon rata su BiH nemamo problema jer ih držimo pod kontrolom.
Prema vašim podacima, koji je točan broj boraca koji su otišli na ratišta i koliko ih se vratilo?
Kada je počeo sukob u Siriji i Iraku, jedan dio naših državljana otišao je i pridružio se ISIL-u, toj terorističkoj organizaciji, a jedan dio Fronti Al-Nusra, ogranku Al-Qa’ide. Mi smo to vidjeli i čak identificirali određen broj osoba koje su vrbovale u BiH i na neki način i financirale odlazak naših državljana na strana ratišta. Uhitili smo Bilala Bosnića, neformalnog vođu selefijske zajednice u BiH. Osuđen je na sedam godina zatvora i izdržava kaznu. Istovremeno smo pratili odlazak naših državljana. Otišao je 251 državljanin BiH, a ostale su brojke nagađanja – 51 naš državljanin je poginuo u Siriji, a 46 ih se vratilo u BiH. Svi su oni bili predmetom obrade naše sigurnosne službe, što smo dokumentirali i dostavili Tužiteljstvu BiH radi procesuiranja jer je to po našem zakonu kazneno djelo za koje je određena kazna do pet godina zatvora.
Tužiteljstvo i sud jedan su dio tih osoba procesuirali – neki su osuđeni na kazne zatvora od jedne do tri godine, a s nekima je postignuta nagodba o priznavanju krivnje pa su dobili blaže kazne. Morate znati da je jako teško dokazivati ta kaznena djela. Nije dovoljno reći da je netko bio na ratištu, trebate dokazati njegovo sudjelovanje u nekoj terorističkoj organizaciji, što je jako teško. Gdje nismo bili sigurni da možemo to dokazati, sud se pokušao nagoditi o priznavanju krivnje u zamjenu za smanjenje kazne. Problem je što takvu kaznu do godinu dana zatvora po našem zakonu možete otkupiti novčano. Pokrenuli smo donošenje novog zakona koji je već u parlamentu i prošao je već prvo čitanje, u kojem za kazneno djelo kao što je terorizam i ekstremizam nema otkupa kazne. Isto tako, podigli smo i visinu kazne na osam godina. Idemo s represivnom mjerom i ni jedna osoba koja se vratila sa sirijskog ratišta nije prošla da nije bila praćena i uhićena. Bez obzira na sve, oni nisu velika prijetnja za sigurnost BiH.
Nakon pada kalifata, imate li informacije gdje se nalaze državljani BiH i jesu li su izrazili želju vratiti se u BiH?
Oni su naši državljani i mi ih ne možemo protjerati niti spriječiti njihov povratak. Imamo informaciju da se velik broj državljana BiH danas nalazi u kampovima u Siriji, a mnogi su izrazili želju da se vrate u domovinu. Imali smo čak i neke razmjene mailova s njima u kojima su pitali mogu li se vratiti, koja je procedura te što ih čeka kada se vrate. Očekujemo da će se uskoro velik broj njih vratiti. Iskreno vam kažem, više volim da se vrate ovamo i da ih imamo pod nadzorom nego da odu u neke zapadnoeuropske države i izvode terorističke napade. Oni su naša obveza i ja ne bježim od toga ma koliko to bilo teško. Moguće je da jedan broj njih ilegalno ode u zapadnoeuropske zemlje i pridruže se ćelijama ISIL-a i tamo izvedu terorističke napade. To nije isključeno i za to postoje i realne šanse. Zbog toga razmjenjujemo podatke sa svim obavještajnim službama u svim europskim zemljama o kretanju tih ljudi. Isto tako, puno putujem po arapskim zemljama; razmjenjujemo podatke o kretanju terorista.
U zapadnoeuropskim zemljama postoji pilot-program za džihadiste povratnike. Ima li i vi u BiH kakvu strategiju što činiti s povratnicima?
Počeli smo raditi na strategiji deradikalizacije. Sada moramo sjesti s tim ljudima i raditi kako bi oni shvatili da njihova ideologija nije civilizacijska jer zagovara nasilje, ubijanje nevinih ljudi, djece. To je dug i spor proces. Prvo pokušavamo preko raznih humanitarnih i nevladinih organizacija objasniti toj djeci od 14 i 15 godina da je ta ideologija necivilizacijska. Radimo i s odraslima te onima koji su već u zatvorima. Ali u taj posao moraju biti uključene i zemlje regije te nam pomoći. Mi smo za program deradikalizacije od Bruxellesa dobili 18 milijuna eura, a od SAD-a 16 milijuna dolara. Mogu vam reći da imamo pozitivne rezultate. Navest ću vam primjer. Bivši ratnik, koji se vratio iz Sirije, ide s nevladinim organizacijama i objašnjava tim mladim ljudima kako je ta ideologija opasna i kako su u zabludi.
Strahujete li od mogućih terorističkih napada u BiH?
Hvala Bogu, tri godine kod nas nije bio nikakav teroristički napada, ali to se ne može isključiti. Terorističke napade ne mogu isključiti ni ostale europske zemlje, Francuska, Njemačka, Španjolska, Velika Britanija, koje su mnogo moćnije od nas i koje ulažu milijarde i milijarde eura u borbu protiv terorizma dok mi ovisimo o donacijama.
Jeste li počeli sa zatvaranjem paradžamata u kojima se novače novi džihadisti, budući ratnici i teroristi?
To je problem u okviru Islamske zajednice u BiH. Imate grupe ljudi koji ne žele prakticirati islam na tradicionalan način kakav islam zapravo jest. Islamska zajednica u BiH dugo se bavila tim problemom da ga riješi i pomiri različite struje, da integriraju te ljude. Jedan je dio paradžamata prihvatio preobrazbu, dok je dio ostao ustrajan u svom načinu prakticiranja islama. Mi kao ministarstvo sigurnosti ne možemo otići u džamiju i reći kako tko i na koji način mora klanjati. Jasnu sam im poruku uputio kada su nam zaprijetili da će, ako im zatvorimo džamije, klanjati na ulici i u parkovima te na parkiralištima, biti uhićen svako tko to čini jer to nije prema zakonu i ustavu BiH. Sve dok se oni ne ogriješe o zakon, mi ih samo pratimo i promatramo. Ako njima Islamska zajednica zatvori vrata, a oni dođu da ih sruše, e to je već u našoj nadležnosti i tada mi reagiramo.
Surađujete li s hrvatskom obavještajnom službom i koliko ste zadovoljni tom suradnjom?
Mi na regionalnoj razini, mislim na zapadni Balkan, moramo surađivati i biti iskreni jedni prema drugima. Ne samo kada je posrijedi ekstremizam i terorizam, već kada je riječ o organiziranom kriminalu. Veliki nam je problem što su ovdje u regiji ostale velike količine naoružanja nakon rata, koje se sada krijumčari. To oružje može stići opet u Europu bez ikakvog problema i koristiti se i za terorističke napade. Znate da je u koncertnoj dvorani Le Bataclan u Parizu jednom automatskom puškom ubijeno sto ljudi. U BiH automatska puška stoji 50 eura na crnom tržištu!
Kako u BiH tako i u Srbiji i Hrvatskoj postoji takvo oružje. Mogu vam reći da je naša suradnja s hrvatskom sigurnosnom službom jako dobra, korektna i profesionalna. Na temelju suradnje sa svim regionalnim službama naša je služba u Sarajevu uhitila Mirsada Kandića s Kosova, najtraženijeg i najopasnijeg terorista koji je bio važan operativac terorističke organizacije Islamska država, i isporučila ga SAD-u, u kojem će dobiti nekoliko doživotnih kazni zatvora. Njega su tražile sve obavještajne službe svijeta jer je svuda putovao pod lažnim identitetom. Imao je 11 lažnih identiteta, a mi smo ga identificirali. Mjesecima smo ga pratili i već nam je jednom bio pobjegao, ali smo ga na kraju uhitili. Sve podatke dostavljamo i dostavljat ćemo i hrvatskim i srpskim službama da budu upoznate jer naš je interes da i u regiji spriječimo bilo kakav teroristički napad. To se jedino može dobrom suradnjom.
Zbog čega su obavještajno-sigurnosne agencije BiH pratile hrvatske poslovne ljude?
Pratili smo ih kao dio organiziranog kriminala, koji je naša obavještajna služba nadzirala. Ne možemo, ako su neki biznismeni iz Hrvatske uključeni u kriminalne radnje, reći nemojte ih prisluškivati jer su oni iz Hrvatske. Ja, kao ministar sigurnosti, štitim naše interese i poštujem naše zakone. Jedna je tajkunska grupa, koja se formirala od ljudi iz BiH i Hrvatske, imala plan vladati nad bitnim gospodarskim resursima u BiH na prevarantski i kriminalan način. I nije bilo riječi ni o kakvim političarima, kao što je to bilo predstavljeno u nekim medijima. Prema tim osobama poduzete su mjere kojima smo spriječili kriminalne radnje. Nikada nije ni jedan političar iz Hrvatske bio predmet prisluškivanja. Ja sam javno rekao, političare nismo prisluškivali, ali neke ljude koji su nas htjeli dovesti u nezavidan položaj jesmo. Za to smo dobili odobrenje od suda. Da se radilo o bilo kakvoj ilegalnoj radnji, pa ne bismo od suda dobili odobrenje! Na žalost, politike i iz Hrvatske i iz Srbije nisu iskrene prema BiH. Deklarativno jesu, ali u praksi se osjeća neiskrenost.
Zašto ste u vječitom sukobu s Miloradom Dodikom?
Mislim da je Dodik dio te remetilačke priče u BiH. Zbog njegove politike ne možemo uspostaviti trajni mir i stabilnost. Zbog njega je gospodarska situacija katastrofalna i velika je nezaposlenost mladih i stručnih ljudi koji napuštaju BiH i odlaze van. Ljudi ne odlaze samo zbog loše ekonomske situacije već i zato što ne vide sigurnost i stabilnost u ovoj državi. Zbog Dodikove politike ljudi kažu da odlaze jer ne žele da njihova djeca za dvadeset godina opet nose puške i ratuju. Dodika i još nekoliko njih vidim kao problem u Federaciji; i u hrvatskom se korpusu nacionalističkom ratnohuškačkom retorikom to održava i homogenizira narod. Oni ne žele da pravna država profunkcionira jer bi to za njih bilo kobno i rasvijetlilo bi sve njihove kriminalne radnje. Čak spominju rat, stvaraju paravojne formacije i dovode strane pse rata da utjeruju strah u kosti narodu. Ja kažem “ne” Dodiku. Dosta je te retorike i takve politike jer to je suluda politika koja je zasnovana na spašavanju vlastite kože. Ako treba, on će i s crnim đavlom naći zajedništvo kako bi opstao na vlasti. Ovdje su lopovske politike koje su se udružile u kriminal i korupciju kako bi vladali, spriječili da funkcionira pravosuđe, sigurnosne službe i policija. Dodiku i njegovim istomišljenicima ključni je problem to što rade sigurnosne službe, koje se pak bore protiv onoga što on radi.
U jednom TV intervjuu rekli ste da ćete Dodika kad-tad uhititi! Imate li kakve dokaze protiv njega?
Kad-tad pravda će ga stići. Kažu da je pravda spora ali dostižna. Ovdje je problem što ne funkcionira pravosudni sustav i apsolutno je zakazao. Na žalost, nema volje niti se itko usudi voditi pravdu protiv tog kriminala i korupcije. Da bismo krenuli na pravi put, moramo imati pravosuđe bez bilo kakvog političkog utjecaja. Tek tada bi se moglo procesuirati kriminalce i korumpirane. Policija ima sve dokaze protiv kriminalnih radnji, ali to u pravosuđu ne možete pokrenuti. I Europska komisija, koja stalno šalje izvještaje iz Sarajeva, kaže da je glavni problem u BiH funkcioniranje pravosuđa. Kada pravosuđe konačno počne funkcionirati, Dodik i njemu slični morat će polagati račune za sve što su učinili.
Što je vaše ministarstvo radilo i radi kad su posrijedi srpske paravojne formacije “Srpska čast”?
Već dulje vrijeme pratimo tu pojavu. Da nisu izašli u javnost 9. siječnja, mi bismo ih i dalje pratili u tajnosti. Prikazali su se na paradi na dan Republike Srpske u vojnim i čudnim uniformama pa je javnosti trebalo objasniti tko su i što su oni. Oni dolaze iz kriminalnog miljea i raznih paravojnih ratnih formacija koje su djelovale i u BiH i izvan nje. Došli smo do informacija da su se pokušali zakamuflirati u organizaciju veterana rata. Ono što nas zabrinjava jest da su svi oni bili na raznim vojnim obukama izvan BiH, čak i u Rusiji. Uvježbavali su se u različitim logorima za obuku, a novačili su ne samo punoljetne osobe, mlade od 18 godina, već i djecu od 12 godina. Postoje i videosnimke iz tih kampova i dokazi kako ta djeca vježbaju na vojnim poligonima automatskim puškama, svladavaju stavove za gađanje i prepreke. Pitanje koje se postavlja jest što će nam to? Za koga se oni pripremaju i vježbaju s oružjem u rukama? Mislimo li mi napasti nekoga? Tko će nas napasti da se branimo? Tko je naša prijetnja? Oni su prije svega obučavani za unutrašnju upotrebu u BiH, za secesionističku politiku. Kako objasniti zašto te horde hodaju po Banjoj Luci? Zašto ih nitko ne pita tko su i što žele? Ono što je najopasnije jest to što su im političari u Republici Srpskoj dali podršku i hodali među njima. Oni su prijetnja miru u BiH i ja se, kao Srbin, ograđujem od takvih vojnih formacija. Ne trebaju nam ovdje.
Je li istina da ste od predsjednika Srbije Vučića tražili da uhiti Milorada Dodika s obzirom na to da je to Vučić javno kazao?
Ne, nikada. Imam razloga tražiti njegovo uhićenje, ali to ne ide tako. Mislim da je trebao već biti uhićen zbog kriminala, ali ja to nisam tražio. Mi smo zatražili od Srbije međunarodnu pomoć zbog kaznenih djela. Milorad Dodik 2014. imao je transakciju od 750 tisuća eura koje je iz banke u Bjelini prebacio u Beograd. Nama je ta transakcija bila sumnjiva. Navodno je taj novac iskoristio za kupnju vile. Podrijetlo tog novca sumnjivo je i vrlo upitno i tvrdim da je riječ o pranju novaca. Tražili smo od države Srbije da provjeri taj novac i transakcije, što je normalno. Srbija već godinu i više dana neće niti odgovoriti na naš zahtjev. Vučić je jednog dana pak rekao da sam od njega tražio da uhiti Dodika, a drugog je dana ministarstvo pravosuđa reklo kako takav zahtjev nije zaprimljen. Sam je sebe predsjednik Vučić kompromitirao time, a mislim da ga je u zabludu doveo Dodik.
Kao Srbin, smatrate li da je u Srebrenici počinjen genocid nad Bošnjacima?
Nemam ja što tu kazati. S obzirom da je genocid javno priznao i sam Milorad Dodik još 2012. A postoje i relevantni dokumenti koji dokazuju genocid i to moramo priznati. Pogledajmo u Njemačkoj, opet se njemački parlament neki dan ispričao za holokaust. Mi Srbi moramo proći tu katarzu i priznati genocid. Nitko ne može zločine, poput onih u Srebrenici, raditi u moje ime. To su radili bolesni umovi i te osobe treba procesuirati.
Intervju prenosimo u cijelosti i bez uredničkih intervencija.
Kako ocjenjujete sigurnosnu situaciju u BiH?
Teško je u pozitivnom smislu ocjenjivati sigurnosnu situaciju u BiH kad je tako loša politička situacija. Ovdje vlada duga, permanentna politička kriza, ključni broj političkih stranaka još funkcionira na temelju nacionalističke retorike, ratnohuškačke... što u prvom redu udara na stabilnost institucija BiH, a kad su institucije nestabilne, to utječe na sigurnosnu situaciju, posebno u slučaju kad politika želi dominirati sigurnosnim sektorom, pravosudnim sustavom. Ako suzimo sigurnosno područje na puki fizički integritet, mogli bismo reći da smo zadovoljni, smanjuje se broj ubojstava i broj pokušaja ubojstva, pada broj djela protiv dostojanstva osobe, silovanja, međutim, sve je više razbojstava, pljački. Istovremeno, bilježimo pojavu nekih novih oblika kriminalnih djela poput trgovine ljudima, trgovine djecom, krijumčarenje ljudi, a s time nemamo nekog velikog iskustva i nisam siguran da se najučinkovitije borimo. Ta je vrsta kriminala, međutim, i regionalni problem, pa čak i europski. Mislim da u BiH nema političke sigurnosti, nema vladavine zakona u znatnijoj mjeri, a ne funkcionira ni pravosudni sustav koji bi trebao biti garancija. Kada se netko upita zašto ovdje nemamo stranih ulaganja, to je zato što stranci BiH ne vide kao pravnu državu. Nisam zadovoljan sigurnosnom situacijom, pogotovo kada gledate političko-sigurnosno stanje, na koje se odražava nacionalistička politička retorika, govor mržnje, čak u posljednje vrijeme ovdje govorimo i o oružju, o sukobu, a tome doprinose iskvarene političke elite koje formiraju javno mnijenje proizvodeći strah u državi.
Nema sumnje da veliki izazov za vaše ministarstvo i obavještajne službe BiH čini povratak ratnika iz Sirije i Iraka! Što vi radite po tome i postoji li uistinu strah od terorizma?
Kada sam prije više od tri godine došao na ovu funkciju, sam sam sebi rekao da ću o terorizmu, radikalizmu i ekstremizmu govoriti javno i transparentno, da prije svega i građani BiH znaju koliki je to problem te da dobijemo podršku građana u toj borbi, da znaju naši susjedi i partneri s kojima zajedno radimo na sprečavanju tih pojava u BiH. Nema tu ni jedne lažne činjenice što bi javnost trebala znati a da ja o tome nisam više puta govorio. Rekao sam da BiH ima problem s radikalizmom, ekstremizmom i terorizmom. Mi smo u BiH imali terorističkih akata koji su tako kvalificirani, pojedinci su zbog toga osuđivani i izdržavaju kazne za to i to nije sporno. Ali, u isto vrijeme rekao sam i da je naša tolerancija prema terorizmu nula i da nećemo ništa gurati pod tepih ni tolerirati ma kakav god problem bio i gdje god se u BiH se pojavio.
Nitko ne može reći da mi ne rješavamo te probleme. Gledajte zemlje regije, pa ni one nisu amnestirane od takvih problema s terorizmom. Na kraju krajeva, jedan broj terorističkih akata u BiH izveli su pojedinci koji nisu iz BiH, već su iz susjednih država. Mevlud Jašarević koji je napao američko veleposlanstvo vatrenim oružjem je iz Republike Srbije. Ne stavljam ja etiketu, Srbija i mi jako dobro surađujemo u tome. To je problem, recidiv iz vremena rata. Takve su grupacije došle u BiH u vrijeme rata i jedan je dio domaćeg stanovništva prihvatio tu ideologiju pa nam sada više nisu problem stranci koliko naše domaće stanovništvo. U nekoliko navrata provjeravali smo strance koji su ostali kod nas te im oduzeli državljanstvo, a s nekoliko, nisam baš siguran, s tri ili četiri takva stranca koja su ostala nakon rata su BiH nemamo problema jer ih držimo pod kontrolom.
Prema vašim podacima, koji je točan broj boraca koji su otišli na ratišta i koliko ih se vratilo?
Kada je počeo sukob u Siriji i Iraku, jedan dio naših državljana otišao je i pridružio se ISIL-u, toj terorističkoj organizaciji, a jedan dio Fronti Al-Nusra, ogranku Al-Qa’ide. Mi smo to vidjeli i čak identificirali određen broj osoba koje su vrbovale u BiH i na neki način i financirale odlazak naših državljana na strana ratišta. Uhitili smo Bilala Bosnića, neformalnog vođu selefijske zajednice u BiH. Osuđen je na sedam godina zatvora i izdržava kaznu. Istovremeno smo pratili odlazak naših državljana. Otišao je 251 državljanin BiH, a ostale su brojke nagađanja – 51 naš državljanin je poginuo u Siriji, a 46 ih se vratilo u BiH. Svi su oni bili predmetom obrade naše sigurnosne službe, što smo dokumentirali i dostavili Tužiteljstvu BiH radi procesuiranja jer je to po našem zakonu kazneno djelo za koje je određena kazna do pet godina zatvora.
Tužiteljstvo i sud jedan su dio tih osoba procesuirali – neki su osuđeni na kazne zatvora od jedne do tri godine, a s nekima je postignuta nagodba o priznavanju krivnje pa su dobili blaže kazne. Morate znati da je jako teško dokazivati ta kaznena djela. Nije dovoljno reći da je netko bio na ratištu, trebate dokazati njegovo sudjelovanje u nekoj terorističkoj organizaciji, što je jako teško. Gdje nismo bili sigurni da možemo to dokazati, sud se pokušao nagoditi o priznavanju krivnje u zamjenu za smanjenje kazne. Problem je što takvu kaznu do godinu dana zatvora po našem zakonu možete otkupiti novčano. Pokrenuli smo donošenje novog zakona koji je već u parlamentu i prošao je već prvo čitanje, u kojem za kazneno djelo kao što je terorizam i ekstremizam nema otkupa kazne. Isto tako, podigli smo i visinu kazne na osam godina. Idemo s represivnom mjerom i ni jedna osoba koja se vratila sa sirijskog ratišta nije prošla da nije bila praćena i uhićena. Bez obzira na sve, oni nisu velika prijetnja za sigurnost BiH.
Nakon pada kalifata, imate li informacije gdje se nalaze državljani BiH i jesu li su izrazili želju vratiti se u BiH?
Oni su naši državljani i mi ih ne možemo protjerati niti spriječiti njihov povratak. Imamo informaciju da se velik broj državljana BiH danas nalazi u kampovima u Siriji, a mnogi su izrazili želju da se vrate u domovinu. Imali smo čak i neke razmjene mailova s njima u kojima su pitali mogu li se vratiti, koja je procedura te što ih čeka kada se vrate. Očekujemo da će se uskoro velik broj njih vratiti. Iskreno vam kažem, više volim da se vrate ovamo i da ih imamo pod nadzorom nego da odu u neke zapadnoeuropske države i izvode terorističke napade. Oni su naša obveza i ja ne bježim od toga ma koliko to bilo teško. Moguće je da jedan broj njih ilegalno ode u zapadnoeuropske zemlje i pridruže se ćelijama ISIL-a i tamo izvedu terorističke napade. To nije isključeno i za to postoje i realne šanse. Zbog toga razmjenjujemo podatke sa svim obavještajnim službama u svim europskim zemljama o kretanju tih ljudi. Isto tako, puno putujem po arapskim zemljama; razmjenjujemo podatke o kretanju terorista.
U zapadnoeuropskim zemljama postoji pilot-program za džihadiste povratnike. Ima li i vi u BiH kakvu strategiju što činiti s povratnicima?
Počeli smo raditi na strategiji deradikalizacije. Sada moramo sjesti s tim ljudima i raditi kako bi oni shvatili da njihova ideologija nije civilizacijska jer zagovara nasilje, ubijanje nevinih ljudi, djece. To je dug i spor proces. Prvo pokušavamo preko raznih humanitarnih i nevladinih organizacija objasniti toj djeci od 14 i 15 godina da je ta ideologija necivilizacijska. Radimo i s odraslima te onima koji su već u zatvorima. Ali u taj posao moraju biti uključene i zemlje regije te nam pomoći. Mi smo za program deradikalizacije od Bruxellesa dobili 18 milijuna eura, a od SAD-a 16 milijuna dolara. Mogu vam reći da imamo pozitivne rezultate. Navest ću vam primjer. Bivši ratnik, koji se vratio iz Sirije, ide s nevladinim organizacijama i objašnjava tim mladim ljudima kako je ta ideologija opasna i kako su u zabludi.
Strahujete li od mogućih terorističkih napada u BiH?
Hvala Bogu, tri godine kod nas nije bio nikakav teroristički napada, ali to se ne može isključiti. Terorističke napade ne mogu isključiti ni ostale europske zemlje, Francuska, Njemačka, Španjolska, Velika Britanija, koje su mnogo moćnije od nas i koje ulažu milijarde i milijarde eura u borbu protiv terorizma dok mi ovisimo o donacijama.
Jeste li počeli sa zatvaranjem paradžamata u kojima se novače novi džihadisti, budući ratnici i teroristi?
To je problem u okviru Islamske zajednice u BiH. Imate grupe ljudi koji ne žele prakticirati islam na tradicionalan način kakav islam zapravo jest. Islamska zajednica u BiH dugo se bavila tim problemom da ga riješi i pomiri različite struje, da integriraju te ljude. Jedan je dio paradžamata prihvatio preobrazbu, dok je dio ostao ustrajan u svom načinu prakticiranja islama. Mi kao ministarstvo sigurnosti ne možemo otići u džamiju i reći kako tko i na koji način mora klanjati. Jasnu sam im poruku uputio kada su nam zaprijetili da će, ako im zatvorimo džamije, klanjati na ulici i u parkovima te na parkiralištima, biti uhićen svako tko to čini jer to nije prema zakonu i ustavu BiH. Sve dok se oni ne ogriješe o zakon, mi ih samo pratimo i promatramo. Ako njima Islamska zajednica zatvori vrata, a oni dođu da ih sruše, e to je već u našoj nadležnosti i tada mi reagiramo.
Surađujete li s hrvatskom obavještajnom službom i koliko ste zadovoljni tom suradnjom?
Mi na regionalnoj razini, mislim na zapadni Balkan, moramo surađivati i biti iskreni jedni prema drugima. Ne samo kada je posrijedi ekstremizam i terorizam, već kada je riječ o organiziranom kriminalu. Veliki nam je problem što su ovdje u regiji ostale velike količine naoružanja nakon rata, koje se sada krijumčari. To oružje može stići opet u Europu bez ikakvog problema i koristiti se i za terorističke napade. Znate da je u koncertnoj dvorani Le Bataclan u Parizu jednom automatskom puškom ubijeno sto ljudi. U BiH automatska puška stoji 50 eura na crnom tržištu!
Kako u BiH tako i u Srbiji i Hrvatskoj postoji takvo oružje. Mogu vam reći da je naša suradnja s hrvatskom sigurnosnom službom jako dobra, korektna i profesionalna. Na temelju suradnje sa svim regionalnim službama naša je služba u Sarajevu uhitila Mirsada Kandića s Kosova, najtraženijeg i najopasnijeg terorista koji je bio važan operativac terorističke organizacije Islamska država, i isporučila ga SAD-u, u kojem će dobiti nekoliko doživotnih kazni zatvora. Njega su tražile sve obavještajne službe svijeta jer je svuda putovao pod lažnim identitetom. Imao je 11 lažnih identiteta, a mi smo ga identificirali. Mjesecima smo ga pratili i već nam je jednom bio pobjegao, ali smo ga na kraju uhitili. Sve podatke dostavljamo i dostavljat ćemo i hrvatskim i srpskim službama da budu upoznate jer naš je interes da i u regiji spriječimo bilo kakav teroristički napad. To se jedino može dobrom suradnjom.
Zbog čega su obavještajno-sigurnosne agencije BiH pratile hrvatske poslovne ljude?
Pratili smo ih kao dio organiziranog kriminala, koji je naša obavještajna služba nadzirala. Ne možemo, ako su neki biznismeni iz Hrvatske uključeni u kriminalne radnje, reći nemojte ih prisluškivati jer su oni iz Hrvatske. Ja, kao ministar sigurnosti, štitim naše interese i poštujem naše zakone. Jedna je tajkunska grupa, koja se formirala od ljudi iz BiH i Hrvatske, imala plan vladati nad bitnim gospodarskim resursima u BiH na prevarantski i kriminalan način. I nije bilo riječi ni o kakvim političarima, kao što je to bilo predstavljeno u nekim medijima. Prema tim osobama poduzete su mjere kojima smo spriječili kriminalne radnje. Nikada nije ni jedan političar iz Hrvatske bio predmet prisluškivanja. Ja sam javno rekao, političare nismo prisluškivali, ali neke ljude koji su nas htjeli dovesti u nezavidan položaj jesmo. Za to smo dobili odobrenje od suda. Da se radilo o bilo kakvoj ilegalnoj radnji, pa ne bismo od suda dobili odobrenje! Na žalost, politike i iz Hrvatske i iz Srbije nisu iskrene prema BiH. Deklarativno jesu, ali u praksi se osjeća neiskrenost.
Zašto ste u vječitom sukobu s Miloradom Dodikom?
Mislim da je Dodik dio te remetilačke priče u BiH. Zbog njegove politike ne možemo uspostaviti trajni mir i stabilnost. Zbog njega je gospodarska situacija katastrofalna i velika je nezaposlenost mladih i stručnih ljudi koji napuštaju BiH i odlaze van. Ljudi ne odlaze samo zbog loše ekonomske situacije već i zato što ne vide sigurnost i stabilnost u ovoj državi. Zbog Dodikove politike ljudi kažu da odlaze jer ne žele da njihova djeca za dvadeset godina opet nose puške i ratuju. Dodika i još nekoliko njih vidim kao problem u Federaciji; i u hrvatskom se korpusu nacionalističkom ratnohuškačkom retorikom to održava i homogenizira narod. Oni ne žele da pravna država profunkcionira jer bi to za njih bilo kobno i rasvijetlilo bi sve njihove kriminalne radnje. Čak spominju rat, stvaraju paravojne formacije i dovode strane pse rata da utjeruju strah u kosti narodu. Ja kažem “ne” Dodiku. Dosta je te retorike i takve politike jer to je suluda politika koja je zasnovana na spašavanju vlastite kože. Ako treba, on će i s crnim đavlom naći zajedništvo kako bi opstao na vlasti. Ovdje su lopovske politike koje su se udružile u kriminal i korupciju kako bi vladali, spriječili da funkcionira pravosuđe, sigurnosne službe i policija. Dodiku i njegovim istomišljenicima ključni je problem to što rade sigurnosne službe, koje se pak bore protiv onoga što on radi.
U jednom TV intervjuu rekli ste da ćete Dodika kad-tad uhititi! Imate li kakve dokaze protiv njega?
Kad-tad pravda će ga stići. Kažu da je pravda spora ali dostižna. Ovdje je problem što ne funkcionira pravosudni sustav i apsolutno je zakazao. Na žalost, nema volje niti se itko usudi voditi pravdu protiv tog kriminala i korupcije. Da bismo krenuli na pravi put, moramo imati pravosuđe bez bilo kakvog političkog utjecaja. Tek tada bi se moglo procesuirati kriminalce i korumpirane. Policija ima sve dokaze protiv kriminalnih radnji, ali to u pravosuđu ne možete pokrenuti. I Europska komisija, koja stalno šalje izvještaje iz Sarajeva, kaže da je glavni problem u BiH funkcioniranje pravosuđa. Kada pravosuđe konačno počne funkcionirati, Dodik i njemu slični morat će polagati račune za sve što su učinili.
Što je vaše ministarstvo radilo i radi kad su posrijedi srpske paravojne formacije “Srpska čast”?
Već dulje vrijeme pratimo tu pojavu. Da nisu izašli u javnost 9. siječnja, mi bismo ih i dalje pratili u tajnosti. Prikazali su se na paradi na dan Republike Srpske u vojnim i čudnim uniformama pa je javnosti trebalo objasniti tko su i što su oni. Oni dolaze iz kriminalnog miljea i raznih paravojnih ratnih formacija koje su djelovale i u BiH i izvan nje. Došli smo do informacija da su se pokušali zakamuflirati u organizaciju veterana rata. Ono što nas zabrinjava jest da su svi oni bili na raznim vojnim obukama izvan BiH, čak i u Rusiji. Uvježbavali su se u različitim logorima za obuku, a novačili su ne samo punoljetne osobe, mlade od 18 godina, već i djecu od 12 godina. Postoje i videosnimke iz tih kampova i dokazi kako ta djeca vježbaju na vojnim poligonima automatskim puškama, svladavaju stavove za gađanje i prepreke. Pitanje koje se postavlja jest što će nam to? Za koga se oni pripremaju i vježbaju s oružjem u rukama? Mislimo li mi napasti nekoga? Tko će nas napasti da se branimo? Tko je naša prijetnja? Oni su prije svega obučavani za unutrašnju upotrebu u BiH, za secesionističku politiku. Kako objasniti zašto te horde hodaju po Banjoj Luci? Zašto ih nitko ne pita tko su i što žele? Ono što je najopasnije jest to što su im političari u Republici Srpskoj dali podršku i hodali među njima. Oni su prijetnja miru u BiH i ja se, kao Srbin, ograđujem od takvih vojnih formacija. Ne trebaju nam ovdje.
Je li istina da ste od predsjednika Srbije Vučića tražili da uhiti Milorada Dodika s obzirom na to da je to Vučić javno kazao?
Ne, nikada. Imam razloga tražiti njegovo uhićenje, ali to ne ide tako. Mislim da je trebao već biti uhićen zbog kriminala, ali ja to nisam tražio. Mi smo zatražili od Srbije međunarodnu pomoć zbog kaznenih djela. Milorad Dodik 2014. imao je transakciju od 750 tisuća eura koje je iz banke u Bjelini prebacio u Beograd. Nama je ta transakcija bila sumnjiva. Navodno je taj novac iskoristio za kupnju vile. Podrijetlo tog novca sumnjivo je i vrlo upitno i tvrdim da je riječ o pranju novaca. Tražili smo od države Srbije da provjeri taj novac i transakcije, što je normalno. Srbija već godinu i više dana neće niti odgovoriti na naš zahtjev. Vučić je jednog dana pak rekao da sam od njega tražio da uhiti Dodika, a drugog je dana ministarstvo pravosuđa reklo kako takav zahtjev nije zaprimljen. Sam je sebe predsjednik Vučić kompromitirao time, a mislim da ga je u zabludu doveo Dodik.
Kao Srbin, smatrate li da je u Srebrenici počinjen genocid nad Bošnjacima?
Nemam ja što tu kazati. S obzirom da je genocid javno priznao i sam Milorad Dodik još 2012. A postoje i relevantni dokumenti koji dokazuju genocid i to moramo priznati. Pogledajmo u Njemačkoj, opet se njemački parlament neki dan ispričao za holokaust. Mi Srbi moramo proći tu katarzu i priznati genocid. Nitko ne može zločine, poput onih u Srebrenici, raditi u moje ime. To su radili bolesni umovi i te osobe treba procesuirati.
