Međugorski župnik fra Miljenko Šakota za tportal je kratko kazao kako nadbiskup Henryk Hoser dolazi početkom srpnja. Naglašava kako ne zna detalje o konkretnoj službi i dužnostima koje će imati Papin administrator za Međugorje.
Naime, sljedećega tjedna Međugorje preuzima poljski nadbiskup mons. Henryk Hoser, kojeg je prošle godine papa Franjo imenovao za posebnog Papinskog administratora za ovu župu.
Ovim činom Vatikan preuzima upravu nad Međugorjem, što označava novu stranicu za ovo mjesto u koje se godišnje slijeva više od dva milijuna hodočasnika iz cijelog svijeta. Iako je još dalek put do priznanja samih ukazanja, imenovanje nadbiskupa Hosera znak je da bi ovo hercegovačko mjesto moglo dobiti drugo priznanje - službenog marijanskog svetišta.
Otkako je prema svjedočenju šestero vidjelaca 1981. Gospa započela svoja ukazanja u Međugorju, uz ovo se mjesto vežu mnoge kontroverze. No, one su se zadržale isključivo na unutarcrkvenom planu. Za vjernike koji u ogromnim brojkama pristižu na ovaj komadić hercegovačkog krša nema dileme: Međugorje je sveto mjesto, mjesto molitve, obraćenja i duboke marijanske pobožnosti.
Ipak, Međugorje je službeno za Katoličku crkvu potpuno nepriznato. Nema čak ni status svetišta poput poznatih marijanskih svetišta u Hrvatskoj, Marije Bistrice, ili pak Trsata.
Dosad je bila odluka Crkve da službena hodočašća ne mogu organizirati svećenici u ime Crkve budući da međugorska ukazanja još nisu službeno priznata od strane Crkve. Sada bi se mogla očekivati promjena u tome stavu’, kazao je za tportal pater Mijo Nikić, član Međunarodne teološke komisije za Međugorje, osnovane 2010. godine za pontifikata pape Benedikta XVI. Istražnim povjerenstvom predsjedao je kardinal Camillo Ruini.
No Papino imenovanje nadbiskupa Hosera prvi je korak prema legitimitetu Međugorja i svojevrsni izlazak iz ilegale. A korak je to i prema proglašenju Međugorja svetištem, što je potpuno neovisno o priznanju ukazanja, što je već desetljećima vrući krumpir.
‘Neko mjesto postaje službeno svetište kad se utvrdi da se tamo okuplja mnogo vjernika, kad se provjeri da se tamo odvija zdrava pobožnost, da nema zloporabe ni u kojem pogledu. Ako su duhovni plodovi dobri (pristupanje vjernika svetim sakramentima, povećanje autentične vjere, nade i ljubavi), Crkva onda ima dovoljno razloga da se takvo mjesto proglasi svetištem', objašnjava Nikić. Sudeći prema tome, nema zapreke da Međugorje izađe iz ilegale i postane službeno marijansko svetište.
No, to ne znači nužno i priznaje autentičnosti ukazanja.
‘Međugorje, odnosno međugorska crkva može biti proglašena svetištem bez da se priznaju ukazanja. Međugorje je praktički već postalo međunarodno marijansko hodočasničko svetište budući da se tamo okupljaju ljudi iz čitavog svijeta. S obzirom na to da se tamo odvija zdrava pobožnost i svi liturgijski čini u skladu s propisima Crkve, Međugorje može dobiti status marijanskog hodočasničkog svetišta’, smatra Nikić.
Ipak, autentičnost ukazanja, koja kod dijela vidjelaca i dalje navodno traju, i dalje je po upitnikom. Svoj pravorijek dala je i spomenuta Ruinijeva komisija u čijem je radu sudjelovao i pater Nikić. Zaključci ove komisije su da su prvih sedam ukazanja Gospe međugorskoj djeci autentična, a ostala se i dalje razmatraju.
Po mnogima, a tu spada i najveći protivnik priznanja ukazanja, tamošnji biskup mostarsko-duvanjski Ratko Perić, ukazanja su čista izmišljotina. Sam Perić, koji desetljećima vodi rat s hercegovačkim franjevcima koji upravljaju Međugorjem, prošle je godine, nakon što je Hosera imenovao papa Franjo,u javnost odaslao oštro priopćenje u kojem još jednom decidirano odbija autentičnost ukazanja.
Po Nikiću, sigurno je i taj negativni stav biskupa Perića prema međugorskim ukazanjima utjecao na stav službene Crkve prema tome fenomenu.
Međutim, ne treba se tome čuditi. Crkvi se ne žuri kad su u pitanju takve stvari. U nekim drugim sličnim slučajevima Crkva je još dulje čekala dok nije donijela svoj službeni stav. Može se reći da je dobro, pa i potrebno, da službena Crkva koju ovdje u Međugorju predstavlja lokalni biskup, bude rezervirana, pa i nepovjerljiva, prema fenomenu ukazanja jer je u povijesti Crkve bilo puno navodnih ukazanja koja su se kasnije pokazala kao navodna, a ne stvarna i autentična. Crkva je razborita i takve stvari priznaje tek kad ima uvjerljive i objektivne razloge’, pojašnjava.
Nikić smatra kako je dolazak nadbiskupa Hosera u Međugorje jasan znak kako će ovo mjesto napokon biti regulirano i proglašeno svetištem. Bez obzira na priznanje ili nepriznanje ukazanja.
Milijuni hodočasnika jednostavno se ne mogu ignorirati. A i sam Hoser ranije je vrlo afirmativno govorio o Međugorju.
‘Smatram kako se sve razvija u dobrom smjeru. Moja misija tamo nije imala zadaću nekakvo zatvaranje Međugorja, nego ocjenjivanje tamošnjeg pastorala i procjenu je li on u skladu s naukom Crkve. Zaključio sam da je tako i moja ocjena je iznimno pozitivna’, kazao je prošle godine.
‘Imenovanje nadbiskupa Hosera za posebnog Papinskog administratora župe Međugorje znači jako puno za samu župu Međugorje. On će se pobrinuti da se osigura još više ispovjednika koji će na raznim svjetskim jezicima ispovijedati vjernike koji se tamo okupljaju iz cijeloga svijeta. Vjerujem da će on pokrenuti i još neke druge akcije u smislu poboljšanja infrastrukture koja je potrebna za bolje funkcioniranje župe u kojoj se okuplja toliko vjernika. Imenovanjem nadbiskupa Hosera papa Franjo šalje poruku da ozbiljno računa na vjernike koji se tamo okupljaju i da želi imati čovjeka koji će ga detaljnije o svemu obavještavati kako bi mogao donijeti konačnu odluku o međugorskim ukazanjima', zaključuje Nikić.
A konačna odluka je na papi Franji koji je već ranije dobio na stol zaključke Runijeve komisije o autentičnosti prvih ukazanja. On je već iskazao blagonaklonost prema prvim ukazanjima. No prema ukazanjima koja se navodno i dalje događaju bio je vrlo oštar.
'Ja sam osobno zločestiji, više volim Madonu majku, našu majku, a ne Madonu voditeljicu odjela koja šalje poruke svakog dana', kazao je prošle godine.
Bljesak.info
Naime, sljedećega tjedna Međugorje preuzima poljski nadbiskup mons. Henryk Hoser, kojeg je prošle godine papa Franjo imenovao za posebnog Papinskog administratora za ovu župu.
Ovim činom Vatikan preuzima upravu nad Međugorjem, što označava novu stranicu za ovo mjesto u koje se godišnje slijeva više od dva milijuna hodočasnika iz cijelog svijeta. Iako je još dalek put do priznanja samih ukazanja, imenovanje nadbiskupa Hosera znak je da bi ovo hercegovačko mjesto moglo dobiti drugo priznanje - službenog marijanskog svetišta.
Otkako je prema svjedočenju šestero vidjelaca 1981. Gospa započela svoja ukazanja u Međugorju, uz ovo se mjesto vežu mnoge kontroverze. No, one su se zadržale isključivo na unutarcrkvenom planu. Za vjernike koji u ogromnim brojkama pristižu na ovaj komadić hercegovačkog krša nema dileme: Međugorje je sveto mjesto, mjesto molitve, obraćenja i duboke marijanske pobožnosti.
Ipak, Međugorje je službeno za Katoličku crkvu potpuno nepriznato. Nema čak ni status svetišta poput poznatih marijanskih svetišta u Hrvatskoj, Marije Bistrice, ili pak Trsata.
Dosad je bila odluka Crkve da službena hodočašća ne mogu organizirati svećenici u ime Crkve budući da međugorska ukazanja još nisu službeno priznata od strane Crkve. Sada bi se mogla očekivati promjena u tome stavu’, kazao je za tportal pater Mijo Nikić, član Međunarodne teološke komisije za Međugorje, osnovane 2010. godine za pontifikata pape Benedikta XVI. Istražnim povjerenstvom predsjedao je kardinal Camillo Ruini.
No Papino imenovanje nadbiskupa Hosera prvi je korak prema legitimitetu Međugorja i svojevrsni izlazak iz ilegale. A korak je to i prema proglašenju Međugorja svetištem, što je potpuno neovisno o priznanju ukazanja, što je već desetljećima vrući krumpir.
‘Neko mjesto postaje službeno svetište kad se utvrdi da se tamo okuplja mnogo vjernika, kad se provjeri da se tamo odvija zdrava pobožnost, da nema zloporabe ni u kojem pogledu. Ako su duhovni plodovi dobri (pristupanje vjernika svetim sakramentima, povećanje autentične vjere, nade i ljubavi), Crkva onda ima dovoljno razloga da se takvo mjesto proglasi svetištem', objašnjava Nikić. Sudeći prema tome, nema zapreke da Međugorje izađe iz ilegale i postane službeno marijansko svetište.
No, to ne znači nužno i priznaje autentičnosti ukazanja.
‘Međugorje, odnosno međugorska crkva može biti proglašena svetištem bez da se priznaju ukazanja. Međugorje je praktički već postalo međunarodno marijansko hodočasničko svetište budući da se tamo okupljaju ljudi iz čitavog svijeta. S obzirom na to da se tamo odvija zdrava pobožnost i svi liturgijski čini u skladu s propisima Crkve, Međugorje može dobiti status marijanskog hodočasničkog svetišta’, smatra Nikić.
Ipak, autentičnost ukazanja, koja kod dijela vidjelaca i dalje navodno traju, i dalje je po upitnikom. Svoj pravorijek dala je i spomenuta Ruinijeva komisija u čijem je radu sudjelovao i pater Nikić. Zaključci ove komisije su da su prvih sedam ukazanja Gospe međugorskoj djeci autentična, a ostala se i dalje razmatraju.
Po mnogima, a tu spada i najveći protivnik priznanja ukazanja, tamošnji biskup mostarsko-duvanjski Ratko Perić, ukazanja su čista izmišljotina. Sam Perić, koji desetljećima vodi rat s hercegovačkim franjevcima koji upravljaju Međugorjem, prošle je godine, nakon što je Hosera imenovao papa Franjo,u javnost odaslao oštro priopćenje u kojem još jednom decidirano odbija autentičnost ukazanja.
Po Nikiću, sigurno je i taj negativni stav biskupa Perića prema međugorskim ukazanjima utjecao na stav službene Crkve prema tome fenomenu.
Međutim, ne treba se tome čuditi. Crkvi se ne žuri kad su u pitanju takve stvari. U nekim drugim sličnim slučajevima Crkva je još dulje čekala dok nije donijela svoj službeni stav. Može se reći da je dobro, pa i potrebno, da službena Crkva koju ovdje u Međugorju predstavlja lokalni biskup, bude rezervirana, pa i nepovjerljiva, prema fenomenu ukazanja jer je u povijesti Crkve bilo puno navodnih ukazanja koja su se kasnije pokazala kao navodna, a ne stvarna i autentična. Crkva je razborita i takve stvari priznaje tek kad ima uvjerljive i objektivne razloge’, pojašnjava.
Nikić smatra kako je dolazak nadbiskupa Hosera u Međugorje jasan znak kako će ovo mjesto napokon biti regulirano i proglašeno svetištem. Bez obzira na priznanje ili nepriznanje ukazanja.
Milijuni hodočasnika jednostavno se ne mogu ignorirati. A i sam Hoser ranije je vrlo afirmativno govorio o Međugorju.
‘Smatram kako se sve razvija u dobrom smjeru. Moja misija tamo nije imala zadaću nekakvo zatvaranje Međugorja, nego ocjenjivanje tamošnjeg pastorala i procjenu je li on u skladu s naukom Crkve. Zaključio sam da je tako i moja ocjena je iznimno pozitivna’, kazao je prošle godine.
‘Imenovanje nadbiskupa Hosera za posebnog Papinskog administratora župe Međugorje znači jako puno za samu župu Međugorje. On će se pobrinuti da se osigura još više ispovjednika koji će na raznim svjetskim jezicima ispovijedati vjernike koji se tamo okupljaju iz cijeloga svijeta. Vjerujem da će on pokrenuti i još neke druge akcije u smislu poboljšanja infrastrukture koja je potrebna za bolje funkcioniranje župe u kojoj se okuplja toliko vjernika. Imenovanjem nadbiskupa Hosera papa Franjo šalje poruku da ozbiljno računa na vjernike koji se tamo okupljaju i da želi imati čovjeka koji će ga detaljnije o svemu obavještavati kako bi mogao donijeti konačnu odluku o međugorskim ukazanjima', zaključuje Nikić.
A konačna odluka je na papi Franji koji je već ranije dobio na stol zaključke Runijeve komisije o autentičnosti prvih ukazanja. On je već iskazao blagonaklonost prema prvim ukazanjima. No prema ukazanjima koja se navodno i dalje događaju bio je vrlo oštar.
'Ja sam osobno zločestiji, više volim Madonu majku, našu majku, a ne Madonu voditeljicu odjela koja šalje poruke svakog dana', kazao je prošle godine.
Bljesak.info
