Tim kirurga sa Sveučilišta Duke izveo je nevjerojatan medicinski zahvat: oživjeli su srce koje je prestalo kucati prije više od pet minuta. Taj organ potom je uspješno presađen u prsa tromjesečne bebe, čime joj je spašen život. Šest mjeseci nakon operacije, prema kratkom izvješću, dijete se odlično oporavlja, pokazuje normalnu funkciju srca i nema nikakvih znakova odbacivanja organa, piše Science Alert.
Ovaj slučaj dokazuje da koncept takozvane "reanimacije na operacijskom stolu" može uspješno sačuvati srca za transplantaciju, barem kada je riječ o najmlađim pacijentima.
Kako bi oživjeli malo donorsko srce, kirurzi su, uz pristanak obitelji donora, morali osmisliti potpuno novu napravu. Koristili su oksigenator, centrifugalnu pumpu i poseban spremnik za prikupljanje krvi, budući da su postojeći sustavi za održavanje organa izvan tijela preveliki za srca dojenčadi.
Ovakvi su proboji ključni jer, primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama velik broj oboljele dojenčadi koja umre čekajući na transplantaciju srca.
Potraga za donorima i etičke dileme
Većina organa za transplantaciju dolazi od donora kod kojih je utvrđena moždana smrt. S druge strane, doniranje nakon cirkulacijske smrti – kada srce prestane kucati i krv prestane kolati – iznimno je rijetko i čini tek 0,5 posto pedijatrijskih transplantacija srca.
Upravo ta praksa izaziva brojne etičke rasprave. Neki kritičari smatraju da je moralno upitno terminalno bolesnog pacijenta skinuti s aparata, ponovno mu pokrenuti srce i zatim ga izvaditi radi presađivanja. Glavna briga vrti se oko definicije smrti i etičkih načina oživljavanja organa.
Kritičari, naime, tvrde da oživljavanje srca u tijelu donora poništava samu definiciju cirkulacijske smrti. Zagovornici reanimacije "na stolu", poput tima sa Sveučilišta Duke, tvrde da rad izvan tijela donora smanjuje etičke probleme. Ističu kako bi korištenje organa nakon cirkulacijske smrti moglo povećati broj dostupnih donora za čak 30 posto.
Konzervacija umjesto oživljavanja
U međuvremenu, drugi tim kirurga sa Sveučilišta Vanderbilt razvio je drugačiju ideju kako bi zaobišao najčešće etičke zamke. Njihova tehnika ne pokušava odmah oživjeti srce donora, već ga konzervira.
U nedavnom izvješću objasnili su kako su pomoću stezaljke za aortu i ispiranja hladnom otopinom za konzervaciju uspješno pripremili tri donorska srca za transplantaciju. Stezanjem krvožilnog sustava srca, svoj su rad odvojili od mozga donora, čime su izbjegli etičke probleme povezane s reanimacijom.
"Naša tehnika ispire oksigeniranu otopinu za očuvanje samo u srce donora, bez oživljavanja srca i bez opskrbe krvlju ostatka tijela ili mozga", pojasnio je tim.
Početne operacije pokazale su "izvrsne rane postoperativne rezultate", a sva tri presađena srca funkcionirala su zdravo. "Ova metoda nudi mogućnost široke primjene", zaključuju kirurzi s Vanderbilta. Oba izvješća, i ono sa Sveučilišta Duke i s Vanderbilta, objavljena su u uglednom znanstvenom časopisu *NEJM*.
Ovaj slučaj dokazuje da koncept takozvane "reanimacije na operacijskom stolu" može uspješno sačuvati srca za transplantaciju, barem kada je riječ o najmlađim pacijentima.
Kako bi oživjeli malo donorsko srce, kirurzi su, uz pristanak obitelji donora, morali osmisliti potpuno novu napravu. Koristili su oksigenator, centrifugalnu pumpu i poseban spremnik za prikupljanje krvi, budući da su postojeći sustavi za održavanje organa izvan tijela preveliki za srca dojenčadi.
Ovakvi su proboji ključni jer, primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama velik broj oboljele dojenčadi koja umre čekajući na transplantaciju srca.
Potraga za donorima i etičke dileme
Većina organa za transplantaciju dolazi od donora kod kojih je utvrđena moždana smrt. S druge strane, doniranje nakon cirkulacijske smrti – kada srce prestane kucati i krv prestane kolati – iznimno je rijetko i čini tek 0,5 posto pedijatrijskih transplantacija srca.
Upravo ta praksa izaziva brojne etičke rasprave. Neki kritičari smatraju da je moralno upitno terminalno bolesnog pacijenta skinuti s aparata, ponovno mu pokrenuti srce i zatim ga izvaditi radi presađivanja. Glavna briga vrti se oko definicije smrti i etičkih načina oživljavanja organa.
Kritičari, naime, tvrde da oživljavanje srca u tijelu donora poništava samu definiciju cirkulacijske smrti. Zagovornici reanimacije "na stolu", poput tima sa Sveučilišta Duke, tvrde da rad izvan tijela donora smanjuje etičke probleme. Ističu kako bi korištenje organa nakon cirkulacijske smrti moglo povećati broj dostupnih donora za čak 30 posto.
Konzervacija umjesto oživljavanja
U međuvremenu, drugi tim kirurga sa Sveučilišta Vanderbilt razvio je drugačiju ideju kako bi zaobišao najčešće etičke zamke. Njihova tehnika ne pokušava odmah oživjeti srce donora, već ga konzervira.
U nedavnom izvješću objasnili su kako su pomoću stezaljke za aortu i ispiranja hladnom otopinom za konzervaciju uspješno pripremili tri donorska srca za transplantaciju. Stezanjem krvožilnog sustava srca, svoj su rad odvojili od mozga donora, čime su izbjegli etičke probleme povezane s reanimacijom.
"Naša tehnika ispire oksigeniranu otopinu za očuvanje samo u srce donora, bez oživljavanja srca i bez opskrbe krvlju ostatka tijela ili mozga", pojasnio je tim.
Početne operacije pokazale su "izvrsne rane postoperativne rezultate", a sva tri presađena srca funkcionirala su zdravo. "Ova metoda nudi mogućnost široke primjene", zaključuju kirurzi s Vanderbilta. Oba izvješća, i ono sa Sveučilišta Duke i s Vanderbilta, objavljena su u uglednom znanstvenom časopisu *NEJM*.
