Što se krije iza odustajanja Mađara od zahtjeva da američki sud prizna arbitražnu odluku Komisije UN-a u Ženevi od prije dvije godine, kojom je Hrvatska izgubila spor težak 14,5 milijuna eura?
Mađarski MOL iznenada je i bez objašnjenja povukao tužbu protiv Hrvatske podnesenu na Okružnom sudu u Washingtonu. Riječ je o postupku kojim je mađarska tvrtka lani zatražila da američki sud prizna i prihvati arbitražnu odluku Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Ženevi koja je prije točno dvije godine glatko odlučila u korist MOL-a, a protiv Hrvatske, piše Večernji list.
Fijasko u Ženevi
Mađarski MOL preko američkih je odvjetnika, tvrtke Dechert, 6. prosinca 2017. podnio tužbu protiv Hrvatske na Okružnom sudu u američkom glavnom gradu. Prema dokumentima s tog suda, MOL je tražio da Sjedinjene Američke Države “potvrde, priznaju i primijene konačnu odluku arbitražnog suda donesenu 23. 12. 2016.” pozivajući se na Newyoršku konvenciju o priznanju u izvršenju stranih arbitražnih odluka, čiji je i Hrvatska potpisnik.
Ukratko, to bi značilo da pravosuđe SAD-a tretira odluku suda u Ženevi kao da je donesena na bilo kojem od američkih sudova te da izvršenje podliježe američkim zakonima. MOL je u prvoj verziji tužbe zatražio i da Hrvatska plati troškove koje joj je sud odredio, oko 14,5 milijuna eura, što je ona i napravila 6. studenoga. MOL potom djelomično prihvaća tužbu, potvrđujući da je Hrvatska platila dug, ali ne i kamate i nastavlja s postupkom. Sud prihvaća tužbu te slučaj dodjeljuje sutkinji Ketanji Brown Jackson, koja se spominjala kao jedna od kandidatkinja bivšeg predsjednika Obame za sutkinju Vrhovnog suda.
Američki je sud 13. studenoga lani obavijestio hrvatsku stranu, preciznije Ministarstvo gospodarstva, da je protiv njih podnesena tužba. Hrvatsku je predstavljala tvrtka Squire Patton Boggs, a među njihovim odvjetnicima i Luka Mišetić. Predzadnji dokument sa suda objavljen je 18. travnja ove godine, kad su Hrvatskoj produljili rok za pripremu slučaja do 28. rujna. No pet dana prije isteka roka, 24. rujna, sa suda dolazi obavijest da je “tužitelj svojevoljno povukao tužbu”.
Nitko iz MOL-a nije želio komentirati ni podizanje ni povlačenje tužbe. Podizanje tužbe mnogi su ocijenili taktičkim korakom kojim MOL dodatno želi učvrstiti poziciju dok traje arbitraža u Washingtonu koju su pokrenuli 2013. Naime, Hrvatska je na arbitraži u Ženevi, koju je 2014. pokrenula Vlada Zorana Milanovića kao odgovor na MOL-ovu tužbu, izgubila. Svi su hrvatski argumenti propali – Hrvatska nije uspjela dokazati da je Ivo Sanader primio mito od šefa MOL-a Zsolta Hernadija u zamjenu za upravljačka prava u Ini, što je bio temelj na kojem je hrvatska strana bazirala slučaj.
Arbitri su ocijenili da je Robert Ježić, ključni čovjek u hrvatskoj argumentaciji, nepouzdan svjedok i da su njegovi iskazi proturječni s namjerom da naškode Ivi Sanaderu, do toga da su suca Ivana Turudića optužili za pristranost na suđenju Sanaderu, do optužbi da je snimka sastanka Sanadera i Hernadija u restoranu Marcellino, krunskog dokaza za davanje mita, montirana. Prema pisanju medija, Robert Ježić, kojega je sud u Ženevi proglasio nevjerodostojnim svjedokom i osobom u sukobu interesa, apostrofirajući niz kontradiktornih izjava, slično je svjedočenje dao za proces na sudu u Washingtonu. Čak je navodno priznao kako na sudu u Zagrebu djelomično govorio neistinu s namjerom popravljanja vlastitog položaja u procesu.
Taktički potez
Je li i povlačenje tužbe taktički potez? Sprema li se u pozadini neka vrsta dogovora? Od gubitka arbitraže u Ženevi čuju se glasovi da bi trebalo prevenirati još jedan fijasko koji bi mogao uslijediti u Washingtonu. I ministar gospodarstva Darko Horvat prije nekoliko dana rekao je da je “još moguć dogovor s Mađarima dok traje arbitraža”. Neslužbeno se moglo doznati da su neki koraci i učinjeni. Smještajući i ovaj potez u širi kontekst odnosa dviju država, zanimljiva je koincidencija da su 12. rujna europarlamentarci iz HDZ-a podržali mađarskog premijer Viktora Orbána u Europskom parlamentu, nakon čega je Mađarska povukla blokadu hrvatskog ulaska u OECD, a da je 24. rujna MOL odustao od tužbe protiv Hrvatske.
Kronologija arbitražnih tužbi između Hrvatske i MOL-a:
2013. u studenom je MOL zatražio od Centra za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu da počne arbitražu protiv Hrvatske.
2014. u siječnju Ministarstvo gospodarstva podnosi arbitražnu tužbu Komisiji Ujedinjenih naroda u Ženevi protiv MOL-a.
23. prosinca 2016. u Ženevi Arbitražni sud odlučuje u korist MOL-a, Hrvatska gubi sve argumente.
Orban: Neću sklapati tajne dogovore
Za nedavnog posjeta Zagrebu, prvom od 2011., mađarski premijer Viktor Orbán kazao je kako “neće sklapati tajne dogovore ili sporazume vezane uz kakve probleme” jer “striktno podržava potpuno razdvajanje međudržavnih odnosa i međunarodnog prava”. Orbán se nadovezao da je za Mađarsku odnos Ine i MOL-a interkompanijsko pitanje i da je država uključena jer ima paket dionica od 25 posto.
– Moraju se donijeti odluke na razini kompanija. Ja ću reći ono što ne treba – ne moramo na silu. Ako Hrvati i Mađari ne mogu surađivati u kompaniji, ne trebaju to činiti. Treba ići svatko svojim putem – kazao je.
Mađarski MOL iznenada je i bez objašnjenja povukao tužbu protiv Hrvatske podnesenu na Okružnom sudu u Washingtonu. Riječ je o postupku kojim je mađarska tvrtka lani zatražila da američki sud prizna i prihvati arbitražnu odluku Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Ženevi koja je prije točno dvije godine glatko odlučila u korist MOL-a, a protiv Hrvatske, piše Večernji list.
Fijasko u Ženevi
Mađarski MOL preko američkih je odvjetnika, tvrtke Dechert, 6. prosinca 2017. podnio tužbu protiv Hrvatske na Okružnom sudu u američkom glavnom gradu. Prema dokumentima s tog suda, MOL je tražio da Sjedinjene Američke Države “potvrde, priznaju i primijene konačnu odluku arbitražnog suda donesenu 23. 12. 2016.” pozivajući se na Newyoršku konvenciju o priznanju u izvršenju stranih arbitražnih odluka, čiji je i Hrvatska potpisnik.
Ukratko, to bi značilo da pravosuđe SAD-a tretira odluku suda u Ženevi kao da je donesena na bilo kojem od američkih sudova te da izvršenje podliježe američkim zakonima. MOL je u prvoj verziji tužbe zatražio i da Hrvatska plati troškove koje joj je sud odredio, oko 14,5 milijuna eura, što je ona i napravila 6. studenoga. MOL potom djelomično prihvaća tužbu, potvrđujući da je Hrvatska platila dug, ali ne i kamate i nastavlja s postupkom. Sud prihvaća tužbu te slučaj dodjeljuje sutkinji Ketanji Brown Jackson, koja se spominjala kao jedna od kandidatkinja bivšeg predsjednika Obame za sutkinju Vrhovnog suda.
Američki je sud 13. studenoga lani obavijestio hrvatsku stranu, preciznije Ministarstvo gospodarstva, da je protiv njih podnesena tužba. Hrvatsku je predstavljala tvrtka Squire Patton Boggs, a među njihovim odvjetnicima i Luka Mišetić. Predzadnji dokument sa suda objavljen je 18. travnja ove godine, kad su Hrvatskoj produljili rok za pripremu slučaja do 28. rujna. No pet dana prije isteka roka, 24. rujna, sa suda dolazi obavijest da je “tužitelj svojevoljno povukao tužbu”.
Nitko iz MOL-a nije želio komentirati ni podizanje ni povlačenje tužbe. Podizanje tužbe mnogi su ocijenili taktičkim korakom kojim MOL dodatno želi učvrstiti poziciju dok traje arbitraža u Washingtonu koju su pokrenuli 2013. Naime, Hrvatska je na arbitraži u Ženevi, koju je 2014. pokrenula Vlada Zorana Milanovića kao odgovor na MOL-ovu tužbu, izgubila. Svi su hrvatski argumenti propali – Hrvatska nije uspjela dokazati da je Ivo Sanader primio mito od šefa MOL-a Zsolta Hernadija u zamjenu za upravljačka prava u Ini, što je bio temelj na kojem je hrvatska strana bazirala slučaj.
Arbitri su ocijenili da je Robert Ježić, ključni čovjek u hrvatskoj argumentaciji, nepouzdan svjedok i da su njegovi iskazi proturječni s namjerom da naškode Ivi Sanaderu, do toga da su suca Ivana Turudića optužili za pristranost na suđenju Sanaderu, do optužbi da je snimka sastanka Sanadera i Hernadija u restoranu Marcellino, krunskog dokaza za davanje mita, montirana. Prema pisanju medija, Robert Ježić, kojega je sud u Ženevi proglasio nevjerodostojnim svjedokom i osobom u sukobu interesa, apostrofirajući niz kontradiktornih izjava, slično je svjedočenje dao za proces na sudu u Washingtonu. Čak je navodno priznao kako na sudu u Zagrebu djelomično govorio neistinu s namjerom popravljanja vlastitog položaja u procesu.
Taktički potez
Je li i povlačenje tužbe taktički potez? Sprema li se u pozadini neka vrsta dogovora? Od gubitka arbitraže u Ženevi čuju se glasovi da bi trebalo prevenirati još jedan fijasko koji bi mogao uslijediti u Washingtonu. I ministar gospodarstva Darko Horvat prije nekoliko dana rekao je da je “još moguć dogovor s Mađarima dok traje arbitraža”. Neslužbeno se moglo doznati da su neki koraci i učinjeni. Smještajući i ovaj potez u širi kontekst odnosa dviju država, zanimljiva je koincidencija da su 12. rujna europarlamentarci iz HDZ-a podržali mađarskog premijer Viktora Orbána u Europskom parlamentu, nakon čega je Mađarska povukla blokadu hrvatskog ulaska u OECD, a da je 24. rujna MOL odustao od tužbe protiv Hrvatske.
Kronologija arbitražnih tužbi između Hrvatske i MOL-a:
2013. u studenom je MOL zatražio od Centra za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu da počne arbitražu protiv Hrvatske.
2014. u siječnju Ministarstvo gospodarstva podnosi arbitražnu tužbu Komisiji Ujedinjenih naroda u Ženevi protiv MOL-a.
23. prosinca 2016. u Ženevi Arbitražni sud odlučuje u korist MOL-a, Hrvatska gubi sve argumente.
Orban: Neću sklapati tajne dogovore
Za nedavnog posjeta Zagrebu, prvom od 2011., mađarski premijer Viktor Orbán kazao je kako “neće sklapati tajne dogovore ili sporazume vezane uz kakve probleme” jer “striktno podržava potpuno razdvajanje međudržavnih odnosa i međunarodnog prava”. Orbán se nadovezao da je za Mađarsku odnos Ine i MOL-a interkompanijsko pitanje i da je država uključena jer ima paket dionica od 25 posto.
– Moraju se donijeti odluke na razini kompanija. Ja ću reći ono što ne treba – ne moramo na silu. Ako Hrvati i Mađari ne mogu surađivati u kompaniji, ne trebaju to činiti. Treba ići svatko svojim putem – kazao je.
