Ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice Mostar, dr. Ante Kvesić bio je gost emisije “S povodom” RTV HB.
Osvrnuo se na prethodnu kalendarsku godinu koja je po njegovim riječima bila vrlo izazovna za njega i sve djelatnike SKB Mostar.
Bilo bi dobro da je se može preskočiti u kalendaru pa da bude dvadesta, pa dvadeset druga odmah. Bila je jako teška, zahtjevna, izazovna. Doduše i u onoj prošloj smo nešto slično imali. 2020. je prošla dok smo se snašli, izorganizirali, ova sad već je oduljila. Jednostavno svi smo zasićeni cijelom tom pričom i čak pomalo zbog te zasićanosti plaćamo svi i imamo negativne efekte, kazao je.
Govorio je i o trenutno situaciji po pitanju koronavirusa te što je s novim sojem omikronom.
Trenutno na covid odjelu imamo 80 pacijenata, imamo ih osam na respiratoru što je puno manje od onog što smo imali prije pet, šest, deset dana. Dakle, jedan dobar trend imamo ovog časa. I rekao bi čovjek da završava taj četvrti val, međutim ova najava omikrona na sve strane, o kojem ne znamo još puno osim da je puno brži nas drži apsolutno pod ručnom i nećemo ništa popuštati, i nećemo ništa mijenjati u rasporedu i ritmu bolnice. Mi smo do sada u našoj bolnici imali 4.000 pacijenata s koronom, broj umrlih neću niti reći da ne plašimo ljude. Jednostavno nešto što je bilo dobro loše za nas promijenilo nam je način razmišljanja, življenja i rada, rekao je.
Osvrnuo se potom i na lošu procijepljenost stanovništva.
To je katastrofa. Ja ne razumijem da ljudi ne shvaćaju važnost cijepljenja, da je jedino oružje koje imamo cjepivo. Kakva god da je, nije idealni, neće nikad biti idealno, nijedno nije idealna, međutim cjepivo koje imamo sad na raspolaganju najmanje fakat najmanje 80 posto ljudi zaštićuje. Putevi kojima virus ide, kad bi bili ljudi procijepljeni bi se znatno reducirali, doveli bi je do sporadičnih pojava covida. Ono što mi sad imamo je apsolutno nezdravo, imamo jedan odboj – kao da ljudi nisu povirili u bolnicu. Dva svijeta su. Tamo je onaj jedan, ljudi svakodnevno dolaze s teškim kliničkim slikama, i drugi vani, odmah iza ograde, gdje se ljudi ponašaju kao da je nema, dok ih ne zgrabi. Mislim da smo svi svjedoci da na sve strane samo jure hitne, puno više nego prije. Ne znam, ja mislim da je cjepivo neophodno i da je samo ono može zaustaviti. Ponavljam, nije idealna, na koncu ne pokriva sve ljude. Nismo mi svi dovoljno dobri da je prihvatimo, da imuni sustav odreagira kako spada, međutim u velikom dijelu da. S druge strane kada dobijemo koronu uglavnom su to puno blaže slike, ljudi ne umiru, ne ostaju invalidi, rekao je.
Rekao je i da će provjeriti i povesti računa o narudžbi pacijenata, jer se zna često dogoditi da se pacijenti naruče u isto vrijeme na mnogim odijelima. Dodao je kako bolnica ima dobar informatički sustav, ali svakako da treba provjeriti gdje je problem.
Upitan je i o kvaru uređaja za magnetnu rezonancu, koji duže vrijeme nije bio u funkciji.
Novi uređaj treba doći do kraja prvog mjeseca. Po zakonu radiološka oprema se koristi maksimalno sedam godina. Magnet koji je nama “krepao” je onaj koji je radio punih 20 godina. Starost naše opreme je 14.5 godina. Dva puta zlorabimo zakon jer nemamo druge opreme. Nažalost veliki magnet trojku nam je pogodio grom, jer smo imali mali UPS za njega, a tu bi trebao UPS od 700-800 tisuća maraka, da ga zaštiti od ovog što nam se dogodilo, a mi tih novaca nemamo, niti imamo kome plakati da nam ih da. Za popravak magneta sam “isprosio” milijun maraka i evo tek prije četiri-pet dana je počeo ozbiljno raditi, rekao je.
Govorio je i o složenoj financijskoj situaciji s kojom se bolnica suočava.
Da objasnim ljudima o čemu se radi. Nama zavodi daju otprilike za plaću, a meni otprilike za svaki mjesec od onog što dobijem i onog što mi treba, bez ikakve kupovine nedostaje još 2 milijuna maraka. Ja se nemam kome žaliti. Da nije bilo one pomoći iz Hrvatske, to je bio privremeni spas, jednostavno nas je održalo na razini vode, da možemo puhat. Po paušalu se plaća (nabave, op. a), nemamo jedinicu usluga, pretprošle godine smo prvi put iz Federacije dobili 10 milijuna KM na godišnjoj razini, prošle godine 18 milijuna KM. Našem osnivaču su trebale 22 godine da nam da prvi novac. Ljudi su naučili da je bolnica tu, da ima sve i da funkcionira. A mi i funkcioniramo i imamo sve unatoč svim slabostima i financijskim nedostacima. Dug bolnice je trenutno 135 milijuna maraka, od toga je 70 dobavljačima privatnim i državnim. Doprinosa imamo oko 50ak milijuna KM, otkrio je Kvesić.
Najavio je u idućoj godini i operacije transplatacije, iako je ista bila najavljena već ove godine.
Je, mi smo najavili transplantaciju srca do kraja ove godine. Imamo i pacijenticu koja jedva čeka termin. Nažalost, korona je puno toga poremetila, međutim nije nas izbacila, mi smo i dalje spremni za transplantaciju. Administrativno smo završili skoro sve, nedostaje nam još jedan mali papir, jer se dogodila jedna greška, imamo dozvolu za transplantaciju, nemamo za eksplantaciju, što je zapravo apsurd. Nažalost, ministar nam se razbolio i umro, pa smo izgubili tu 3-4 mjeseca, ali je definitivno pitanje dana kada ćemo napraviti prvu transplantaciju srca. Imamo pacijenta, imamo spremnu ekipu. Moja procjena je bila da ćemo je napraviti ove godine, ali evo ipak nismo stigli, ali ćemo je napraviti, pitanje je dana i jednog papira, kazao je.
Za kraj je govorio o planovima u 2022. godini te koliko dugo još planira ostati na čelu mostarske bolnice.
Siguran sam da će nam se transplantacija dogoditi vrlo brzo, bez obzira na koronu, bez obzira na zlobne komentare. Mi radimo ozbiljan posao, tu nema silovanja. Dogodit će se brzo, siguran sam na početku iduće godine. Drugo želim završiti Pedijatriju, useliti je. Želio bih našim pacijentima što manje bolnice. Što se tiče mog vođenja bolnice, mislim da je dosta, uistinu dosta je. Pretpostavljam da je ljudima dosta mene, a i meni je dosta svih. Ja sam planirao još koju godinu biti doktor i živjeti malo normalnije ako se bude dalo. Ovo je predugo, ovo nema smisla. S Pedijatrijom je dosta. Ovaj mandat je u svakom slučaju za mene zadnji kao ravnatelja. Dosta je, kazao je Kvesić.
Cijelu emisiju pogledajte u nastavku.
Osvrnuo se na prethodnu kalendarsku godinu koja je po njegovim riječima bila vrlo izazovna za njega i sve djelatnike SKB Mostar.
Bilo bi dobro da je se može preskočiti u kalendaru pa da bude dvadesta, pa dvadeset druga odmah. Bila je jako teška, zahtjevna, izazovna. Doduše i u onoj prošloj smo nešto slično imali. 2020. je prošla dok smo se snašli, izorganizirali, ova sad već je oduljila. Jednostavno svi smo zasićeni cijelom tom pričom i čak pomalo zbog te zasićanosti plaćamo svi i imamo negativne efekte, kazao je.
Govorio je i o trenutno situaciji po pitanju koronavirusa te što je s novim sojem omikronom.
Trenutno na covid odjelu imamo 80 pacijenata, imamo ih osam na respiratoru što je puno manje od onog što smo imali prije pet, šest, deset dana. Dakle, jedan dobar trend imamo ovog časa. I rekao bi čovjek da završava taj četvrti val, međutim ova najava omikrona na sve strane, o kojem ne znamo još puno osim da je puno brži nas drži apsolutno pod ručnom i nećemo ništa popuštati, i nećemo ništa mijenjati u rasporedu i ritmu bolnice. Mi smo do sada u našoj bolnici imali 4.000 pacijenata s koronom, broj umrlih neću niti reći da ne plašimo ljude. Jednostavno nešto što je bilo dobro loše za nas promijenilo nam je način razmišljanja, življenja i rada, rekao je.
Osvrnuo se potom i na lošu procijepljenost stanovništva.
To je katastrofa. Ja ne razumijem da ljudi ne shvaćaju važnost cijepljenja, da je jedino oružje koje imamo cjepivo. Kakva god da je, nije idealni, neće nikad biti idealno, nijedno nije idealna, međutim cjepivo koje imamo sad na raspolaganju najmanje fakat najmanje 80 posto ljudi zaštićuje. Putevi kojima virus ide, kad bi bili ljudi procijepljeni bi se znatno reducirali, doveli bi je do sporadičnih pojava covida. Ono što mi sad imamo je apsolutno nezdravo, imamo jedan odboj – kao da ljudi nisu povirili u bolnicu. Dva svijeta su. Tamo je onaj jedan, ljudi svakodnevno dolaze s teškim kliničkim slikama, i drugi vani, odmah iza ograde, gdje se ljudi ponašaju kao da je nema, dok ih ne zgrabi. Mislim da smo svi svjedoci da na sve strane samo jure hitne, puno više nego prije. Ne znam, ja mislim da je cjepivo neophodno i da je samo ono može zaustaviti. Ponavljam, nije idealna, na koncu ne pokriva sve ljude. Nismo mi svi dovoljno dobri da je prihvatimo, da imuni sustav odreagira kako spada, međutim u velikom dijelu da. S druge strane kada dobijemo koronu uglavnom su to puno blaže slike, ljudi ne umiru, ne ostaju invalidi, rekao je.
Rekao je i da će provjeriti i povesti računa o narudžbi pacijenata, jer se zna često dogoditi da se pacijenti naruče u isto vrijeme na mnogim odijelima. Dodao je kako bolnica ima dobar informatički sustav, ali svakako da treba provjeriti gdje je problem.
Upitan je i o kvaru uređaja za magnetnu rezonancu, koji duže vrijeme nije bio u funkciji.
Novi uređaj treba doći do kraja prvog mjeseca. Po zakonu radiološka oprema se koristi maksimalno sedam godina. Magnet koji je nama “krepao” je onaj koji je radio punih 20 godina. Starost naše opreme je 14.5 godina. Dva puta zlorabimo zakon jer nemamo druge opreme. Nažalost veliki magnet trojku nam je pogodio grom, jer smo imali mali UPS za njega, a tu bi trebao UPS od 700-800 tisuća maraka, da ga zaštiti od ovog što nam se dogodilo, a mi tih novaca nemamo, niti imamo kome plakati da nam ih da. Za popravak magneta sam “isprosio” milijun maraka i evo tek prije četiri-pet dana je počeo ozbiljno raditi, rekao je.
Govorio je i o složenoj financijskoj situaciji s kojom se bolnica suočava.
Da objasnim ljudima o čemu se radi. Nama zavodi daju otprilike za plaću, a meni otprilike za svaki mjesec od onog što dobijem i onog što mi treba, bez ikakve kupovine nedostaje još 2 milijuna maraka. Ja se nemam kome žaliti. Da nije bilo one pomoći iz Hrvatske, to je bio privremeni spas, jednostavno nas je održalo na razini vode, da možemo puhat. Po paušalu se plaća (nabave, op. a), nemamo jedinicu usluga, pretprošle godine smo prvi put iz Federacije dobili 10 milijuna KM na godišnjoj razini, prošle godine 18 milijuna KM. Našem osnivaču su trebale 22 godine da nam da prvi novac. Ljudi su naučili da je bolnica tu, da ima sve i da funkcionira. A mi i funkcioniramo i imamo sve unatoč svim slabostima i financijskim nedostacima. Dug bolnice je trenutno 135 milijuna maraka, od toga je 70 dobavljačima privatnim i državnim. Doprinosa imamo oko 50ak milijuna KM, otkrio je Kvesić.
Najavio je u idućoj godini i operacije transplatacije, iako je ista bila najavljena već ove godine.
Je, mi smo najavili transplantaciju srca do kraja ove godine. Imamo i pacijenticu koja jedva čeka termin. Nažalost, korona je puno toga poremetila, međutim nije nas izbacila, mi smo i dalje spremni za transplantaciju. Administrativno smo završili skoro sve, nedostaje nam još jedan mali papir, jer se dogodila jedna greška, imamo dozvolu za transplantaciju, nemamo za eksplantaciju, što je zapravo apsurd. Nažalost, ministar nam se razbolio i umro, pa smo izgubili tu 3-4 mjeseca, ali je definitivno pitanje dana kada ćemo napraviti prvu transplantaciju srca. Imamo pacijenta, imamo spremnu ekipu. Moja procjena je bila da ćemo je napraviti ove godine, ali evo ipak nismo stigli, ali ćemo je napraviti, pitanje je dana i jednog papira, kazao je.
Za kraj je govorio o planovima u 2022. godini te koliko dugo još planira ostati na čelu mostarske bolnice.
Siguran sam da će nam se transplantacija dogoditi vrlo brzo, bez obzira na koronu, bez obzira na zlobne komentare. Mi radimo ozbiljan posao, tu nema silovanja. Dogodit će se brzo, siguran sam na početku iduće godine. Drugo želim završiti Pedijatriju, useliti je. Želio bih našim pacijentima što manje bolnice. Što se tiče mog vođenja bolnice, mislim da je dosta, uistinu dosta je. Pretpostavljam da je ljudima dosta mene, a i meni je dosta svih. Ja sam planirao još koju godinu biti doktor i živjeti malo normalnije ako se bude dalo. Ovo je predugo, ovo nema smisla. S Pedijatrijom je dosta. Ovaj mandat je u svakom slučaju za mene zadnji kao ravnatelja. Dosta je, kazao je Kvesić.
Cijelu emisiju pogledajte u nastavku.
