Talijanski neurolog Sergio Canavero najavio je da će pokušati transplatirati ljudsku glavu i da već ima nekoliko dobrovoljaca. Časopis New Scientist izvijestio je da će Canavero pozvati kirurge na suradnju tijekom godišnjeg skupa Američke akademije neuroloških i ortopedskih kirurga, koji se održava u lipnju.
Iako se transplatacija glave doima poput prizora iz kakvog sf-filma, ili pak hororca, prva takva transplatacija učinjena je 70-ih godina prošlog stoljeća. Doduše, ne na čovjeku već na majmunu, a i taj je nesretnik poživio svega devet dana nakon operacije jer je njegov imunološki sustav na koncu odbacio transplatiranu glavu.
Osim problema odbacivanja tako velikog organa, potrebno je riješiti i problem spajanja kičmene moždine. Majmun na kojem je osprobana transplatacija glave nije se mogao micati, jet taj problem nije bio riješen. Canavero je nedavno objavio svoj protokol spajanja, koji uključuje skidanje tkiva oko vrata i povezivanje glavnih krvnih žila prije nego što se prereže kičmena moždina. Nakon toga bi se glava premjestila na tijelo donora, a dva bi se kraja kičmene moždine, nalik na dva svežnja špageta, spojila uz pomoć polietilen glikola koji potiče staničnu masnoću na spajanje, prenosi Jutarnji list.
Nakon toga bi se zakrpali mišići i krvne žile, te bi pacijent ležao u komi tri ili četiri tjedna kako se ne bi micao, a implantirane elektrode bi pružale stimulaciju kičmene moždine, što bi trebalo ojačati nove veze među živcima.
Ova će se operacija dogoditi unutar sljedeće dvije godine, tvrdi Canavero. No, mnogi su znanstvenici duboko skeptični, a i sam Canavero u svojim je radovima napisao kako očekuje spajanje tek 10 do 15 posto neurona. S druge strane, za New Scientist je izjavio da bi ljudi mogli prohodati godinu dana nakon takve operacije.
Njegov protokol spajanja kičmene moždine za sada je puka teorija, ali jedan je kineski neurolog najavio kako će ga isprobati na miševima i majmunima.
Iako se transplatacija glave doima poput prizora iz kakvog sf-filma, ili pak hororca, prva takva transplatacija učinjena je 70-ih godina prošlog stoljeća. Doduše, ne na čovjeku već na majmunu, a i taj je nesretnik poživio svega devet dana nakon operacije jer je njegov imunološki sustav na koncu odbacio transplatiranu glavu.
Osim problema odbacivanja tako velikog organa, potrebno je riješiti i problem spajanja kičmene moždine. Majmun na kojem je osprobana transplatacija glave nije se mogao micati, jet taj problem nije bio riješen. Canavero je nedavno objavio svoj protokol spajanja, koji uključuje skidanje tkiva oko vrata i povezivanje glavnih krvnih žila prije nego što se prereže kičmena moždina. Nakon toga bi se glava premjestila na tijelo donora, a dva bi se kraja kičmene moždine, nalik na dva svežnja špageta, spojila uz pomoć polietilen glikola koji potiče staničnu masnoću na spajanje, prenosi Jutarnji list.
Nakon toga bi se zakrpali mišići i krvne žile, te bi pacijent ležao u komi tri ili četiri tjedna kako se ne bi micao, a implantirane elektrode bi pružale stimulaciju kičmene moždine, što bi trebalo ojačati nove veze među živcima.
Ova će se operacija dogoditi unutar sljedeće dvije godine, tvrdi Canavero. No, mnogi su znanstvenici duboko skeptični, a i sam Canavero u svojim je radovima napisao kako očekuje spajanje tek 10 do 15 posto neurona. S druge strane, za New Scientist je izjavio da bi ljudi mogli prohodati godinu dana nakon takve operacije.
Njegov protokol spajanja kičmene moždine za sada je puka teorija, ali jedan je kineski neurolog najavio kako će ga isprobati na miševima i majmunima.
