Jedna kineska tvrtka koju financira tamošnja vlada, želi proizvesti svemirsku letjelicu, koja bi polijetala kao raketa i slijetala kao space shuttle, ali bez dodatne opreme, poput aviona ili raketa koji bi joj služili za uzlijetanje.
Šef tima kineske Akademije za tehnologiju polijetanja letjelica, Han Pengxin, tvrdi da bi zamišljena svemirska letjelica, koju navedeni tim želi izgraditi, sama polijetala u svemir i sletila po povratku, poput umirovljenog space shuttlea. Pogonsko gorivo bi joj bio tekući metan i tekući kisik.
Han i njegov tim napravili su dvije verzije tog raketoplana. Prva ima masu od 10 tona i raspon krila od šest metara te bi posadu od petero ljudi mogla podići na visinu od 100 kilometara u Zemljinu atmosferu, što je ujedno i službena granica početka svemira. Ta prva verzija kretala bi se maksimalnom brzinom od 6 maha i omogućila bi dvije minute bestežinskog stanja.
Druga, znatno veća verzija, težila bi 100 tona i imala raspon krila od 12 metara te bi 20 osoba mogla podići na visinu od 130 kilometara pri brzini od 8 maha, pružajući četiri minute bestežinskog iskustva. Ta veća verzija dovoljno bi bila brza da u svemir može ponijeti manje satelite, ali uz pomoć dodatnog raketnog potisnika, koji bi bio postavljen na gornji dio letjelice, prenosi popsci.com.
Cijena karte za taj ekskluzivan let iznosila bi između 200.000 i 250.000 dolara, što je ugrubo jednako cijeni koju je zamislio i Virgin Galactic za turiste koji žele posjetiti svemir i imaju, praktički, rupu bez dna u džepu.
Han tvrdi da bi cijenu karte u njegovoj letjelici rušila mogućnost nošenja dodatnog tereta, a bila bi i višekratno iskoristiva, točnije, svaka od tih letjelica mogla bi obaviti 50 takvih letova.
Obje verzije letjelica imale bi spremnike goriva ugrađene u trup, no onoj manjoj nedostaje dodatni raketni potisnik, koji bi joj pomogao pri dostizanju granice svemira ili se barem tako zasad čini.
Šef tima kineske Akademije za tehnologiju polijetanja letjelica, Han Pengxin, tvrdi da bi zamišljena svemirska letjelica, koju navedeni tim želi izgraditi, sama polijetala u svemir i sletila po povratku, poput umirovljenog space shuttlea. Pogonsko gorivo bi joj bio tekući metan i tekući kisik.
Han i njegov tim napravili su dvije verzije tog raketoplana. Prva ima masu od 10 tona i raspon krila od šest metara te bi posadu od petero ljudi mogla podići na visinu od 100 kilometara u Zemljinu atmosferu, što je ujedno i službena granica početka svemira. Ta prva verzija kretala bi se maksimalnom brzinom od 6 maha i omogućila bi dvije minute bestežinskog stanja.
Druga, znatno veća verzija, težila bi 100 tona i imala raspon krila od 12 metara te bi 20 osoba mogla podići na visinu od 130 kilometara pri brzini od 8 maha, pružajući četiri minute bestežinskog iskustva. Ta veća verzija dovoljno bi bila brza da u svemir može ponijeti manje satelite, ali uz pomoć dodatnog raketnog potisnika, koji bi bio postavljen na gornji dio letjelice, prenosi popsci.com.
Cijena karte za taj ekskluzivan let iznosila bi između 200.000 i 250.000 dolara, što je ugrubo jednako cijeni koju je zamislio i Virgin Galactic za turiste koji žele posjetiti svemir i imaju, praktički, rupu bez dna u džepu.
Han tvrdi da bi cijenu karte u njegovoj letjelici rušila mogućnost nošenja dodatnog tereta, a bila bi i višekratno iskoristiva, točnije, svaka od tih letjelica mogla bi obaviti 50 takvih letova.
Obje verzije letjelica imale bi spremnike goriva ugrađene u trup, no onoj manjoj nedostaje dodatni raketni potisnik, koji bi joj pomogao pri dostizanju granice svemira ili se barem tako zasad čini.
